|
astrosailor
ponedjeljak, 23.12.2013.
Kako suditi za korupciju
Tajvanci nemaju baš neke napredne zakone, još im se pod nogama plete 40 godina ratnog stanja, ali očito su ponekad napredniji od nas.
Baš me zanima koliko bi se kod nas vrhuške i onih malo sitnijih našlo u zatvoru da se pogleda na njihov imetak okom Tajvanskog pravosuđa.
Riječ je o lokalnom sucu Visokog suda koji je živio sitno iznad svojih mogućnosti. Vidim li ja to neko more sličnih kod nas?
Vijest u originalu je Korumpirani , a za one kojima šteka engleski, prepričat ću dio koji me zaintrigirao da postavim ovdje.
Tip je optužen da posjeduje imetak od oko 10 miliona US$, a da se ne zna porijeklo imovine. Policija je počela istragu nakon dojave da je dotični mađioničar tražio kovertu za pogodovanje u procesu. U kući su mu pronašli oko milion US$ u cashu, i 500-tinjak boca dobrih pića.
Najbolji je dio kad Tužitelj veli da je dotični imao plaćicu od oko 50 000 eur godišnje (ipak je bio samo stina riba, sudac Vrhovnog suda u trećem gradu po veličini na TW, ne u prijestolnici ili Državnom odvjetništvu), ali da ima ženu, dvije ljubavnice i šestero djece za izdržavati. I žena i ljubavnice nisu baš siromaške i optužene su za pranje novca. Sexy.
Ja bi preporučil da mi isto uvedemo zakon po kojem čovjek mora imati pokriće za svoju imovinu, a ne da može brati novce s drveća u svom (virtualnom) vrtu. To bi bar donekle pomoglo uvesti reda u sveopće poštenje javnih službenika...nakon par generacija, jer se bojim da je trenutne nemoguće izmijeniti, previše smrde te ribe.
|
petak, 13.12.2013.
Moderni ples i Tajvan
Da ne bi mislili da samo bicikliram oko Taipeija, da predstavim i malo lokalne kulture. Ipak je ovo glavni grad 23 i pol miliona Tajvanki i Tajvanaca, koji osim pjevanja karaoke i bubnjanja, vole i plesati.
Pred par tjedana sam se išao malo kulturno izdizati, pa sam otišao na jednu od premijernih izvedbi (tek drugi tjedan izvedbe) novog programa tajvanskog najpoznatijeg plesnog ansambla, Cloud Gate (doslovno "Vrata Oblaka").
Program "Rice" (Riža) je njihov osnivač i guru napravio za 40-tu godišnjicu osnutka.
Teatar u kojem nastupaju je Koncertna dvorana narodnog kazališta, u kompleksu Chiang-Kai Shek Memorijala u centru Taipeija. Izvana je riječ o fascinantnoj kineskoj arhitekturi, ovo je slika sa službene stranice:
Ovdje jedna od mojih, u sredini je CKS Memorial Hall, kako ste mogli pretpostaviti, spomenu Jajoglavom je dana sitna zgradica...lijevo i desno su dvije identične zgrade, jedna je Kazalište a druga Koncertna dvorana:
Po noći:
Iznutra je slično mixu La Scale i Galaktičkog parlamenta iz Ratova zvijezda:
Predstava je ovaj puta bila poprilično filozofska, ali to i jest bit Cloud Gate, ponekad mi se čini da funkcioniraju više kao ashram nego plesna radionica. U svakom slučaju, perfekcija plesa. Mudro, ne dozvoljavaju snimanje tokom predstave, jer bi ljudi ometali...ovdje je snimak s njihove službene stranice, pa pogledajte o čemu je riječ:
Riža
Nisu sve predstave toliko filozofske, u 40 godina su obradili poprilično širok dijapazon tema, uvijek s istom perfekcijom. Stvarno nešto za poštovanje, svaki puta kad vidim. Plesači koji učestvuju stvarno moraju živjeti za to, nikakvo banalno tancanje.
Preporučam pogledati, ako imate priliku, kad negdje gostuju.
|
ponedjeljak, 09.12.2013.
Čitanje tajvanskih novina
Pred par godina čitanje tajvanskih online novina je bilo samo podsjetnik da ste na Marsu. Nisu imale nikakve veze sa planetom Zemljom, nego je uglavnom bila riječ o lokalnim političarima, njihovim ženama ili ljubavnicama, sve preliveno (soja) sosom "must try" lokalnih restorana. Do tog momenta to je bilo zanimljivo kao slovensko "Delo" (savršeno sredstvo za smirenje kad ste u dijaspori i greškom pročitate komadić HR novina i tlak vam skoči na duplo: samo kliknete na "Delo" i evo vam Kekeca, pastorale, lokalnih pilićarskih svađa i, garant, nikakvih razodjevenih djeva). Ali ovdje, kako i priliči, lokalne djeve na različitom stupnju (raz)odjevenosti ukrašavaju stranice, pa treba paziti gdje klikate da vam isti (tlak, naravno) ne bi skočil.
U zadnje vrijeme, možda s nadolaskom masa pečalbara iz ojađene i ubijeđene Evrope, shvatili su da je Tajvan ipak na Zemlji, i počeli su kopirati na web-stranicama više međunarodnih zanimljivosti.
Tako sam se dobro nasmijao danas kad sam pročitao o Čehu koji je probao, po uzoru na lik iz "Život Pi", na vlastoručno sklepanom splavu preploviti od Tajvana do Japana. Čeh. Majstor! A mi smo mislili da su ovi "naši" na Jadranu originalni...makar, tko bi ga znao, vjerojatno je s ocem trenirao to na Jadranu... Netko je ispod članka komentirao "sigurno je imao kisele krastavce sa sobom", hehe. Naravno, nakon sat vremena na širokom moru, morala ga je obalna straža spašavat jer mu se splav počeo raspadat, a veslati je prestao jer je struja bila prejaka. Inače, na junački pothvat se odlučio jer je imao 3NTD (manje od 0.1 Eur) u novčaniku i viza mu je istekla. Pa je čovjek pomislio skoknut do Japana.
Da ne bi mislili da smo nazadniji od svih, evo nas kopiraju s referendumskom grozncom: lokalna opozicija opozicije je (i bez Markićke, ali tko zna, možda to njeni šefovi krenuli u svetsku bre revoluciju) organizirala proteste u kojima se traži da se u Ustav unese odredba o tome da je brak nešto između muškarca i žene Brak. O čuda, u obranu "tradicionalnih vrijednosti" su se (i) ovdje, na Tajvanu, derali "kršćani", kojih je na Tw kojih 1 posto. Pišem "kršćani" jer kad ih pitaš da ti malo objasne koji kršćani su, katolici ili protestanti, onda se začude i pitaju na što misliš, oni su jednostavno "Christ". Ako im nekako uspiješ objasniti na što misliš, definiraju se pobliže, a podjela im je: protestanti su oni koji se mole Isusu, a katolici se mole Majci Mariji. Zanimljivo što čovjek nauči u tuđini... Naravno, samo pomašem glavom da, da... Tko sam ja da ikoga tu poučavam, bitno je da oni znaju kojim bogovima se mole, hehe. Jedan povjesničar (s budističkog sveučilišta) im je u šali preporučio da se radije stvarno bore za povratak kineskim tradicionalnim običajima "pro famiglia", a ne tamo neke uvezene s mrskog Zapada. Dakle, neka se radije bore za ukidanje odredbe o kriminalizaciji vanbračne veze, čak suprotno, da ozakone konkubinat, promoviraju uvezivanje stopala, samoubojstvo udovica...to su prave tradicionalne vrijednosti kineske rase i za to se treba boriti, a ne tu uvoziti neke kvazikršćanske teme. Bio je tamo na demonstracijama i lokalni Džo, lik zagubljen u povijesti u nacističkoj uniformi, koji je umno izjavio da su nacisti bili protiv homoseksualaca pa se on, eto, slaže s njima. Meni se čini da je pomiješao demonstracije s cosplay party. O tempora, o mores!
Imaju i oni svoje zemljopisne dubioze i Jovanovića, ministarstvo školstva je izdalo naputak po kojem je glavni grad ne-države Republic of China ne Taipei nego Nanjing, koji se, o slučaja, danas poprilično uvjerljivo nalazi u Narodnoj republici Kini. Tko mari, sad ćemo mi njih...zajedno s Mongolijom, koja je, zna se, dio države kojoj je Nanjing glavni grad. Što je najjadnije, to im je u Ustavu i na to se zaklinje njihov bre predsednik...ovaj, guverner.
To sve pišem samo da se podsjetim da nije čitanje HR novina najgore što se može desiti napaćenom mozgu, o ne! Još da razumijem kineski, što bi tek onda sve našao!
Za zaštitu mozga i priraslina istog, ja sam radije otišao na svoje vikendsko bicikliranje pod mostovima.
Ovo je pješački most:
Ovo isto, s tim da je viseći, s drvenim kolnikom:
Uhvatio sam i neizbježnu "101" pod dugom:
Još malo tradicije: lijepo drvo u campusu, sad će Tarzan doći povezati lijane:
Obično psujem arhitekte, ali ima i u Taipeiju lijepo obnovljenih (ili vjerojatno novoizgrađenih) zgrada. Ovo je kineski čardak ni na nebu ni na zemlji:
|
srijeda, 04.12.2013.
Uskrsle sablasti
Neke pjesme Atomskog skloništa su, na skali od tridesetak godina, proročanske:
Gazi opet čizma
Možda nije slučajno da je riječ o ljudima iz Istre. Tamo se na svakom koraku koji povezuje prošlost s današnjicom vidi glupost "onih" i "ovih", koja unesrećuje ljude koji žele normalno živjeti svoj život. A ne nečiji drugi.
Za Facebook generaciju preporučam:
"Oni što dolaze za nama"
|
|
|