astrosailor

ponedjeljak, 28.10.2013.

Jesen na biciklu

I na Tajvanu došla jesen. Temperature noću oko 20 cels, danju 20-30 cels, ovisno o tome ima li sunca ili nema. Došlo vrijeme i za moju uobičajenu dugu biciklističku turu. Ovaaj puta sam ju rastegnuo na 90-ak km, dobro, jer baš mi je trebalo provjetravanje.

Sjedoh dakle na međunožno guralo

Ne, ne to, ovo:

i spustih se zelenom dolinom rijeke prema jugu:

Kako fotografija može varati, ovo vam izgleda kao Slovenija, ali zapravo sam se morao pomučiti da mi u kadar ne upadnu zgrade, nadvožnjaci, ceste, mostovi, avioni, tvornice, Godzilla i čopori pasa i bijesnih nedjeljnih porodica na biciklima...
Malo dalje, zelena dolina je pomalo raskopana, valjda da postane još zelenija...napredak također kroči velikim koracima prema jugu, čisto me strah kaj bum tu našel idući put kad se provezem:

Oni su spremni...

Ovo reklamiraju:

Možda izgrade ovo:

ili ovo:

Čisto sumnjam...

Ovo je lijep pogled, ali ne bi se htel vozikat po onoj cesti ispod...vidjelo se da je poprilično puta popravljana nakon odrona kamenja:

Ovo je isto novina, dovršili su pješački most koji nije bio ovdje prilikom moje prethodne vožnje:

Ovdi ne bi vješal arhitekta...

Valjda.

Makar, ko šljivi arhitekte, džungla, makar i ona na asfaltu, uzima svoje, evo jedne slike iz starijeg dijela Taipeija:

i još jedna gdje uz drveće koje papa zgradu, vidimo i budističku ikonografiju koja među ne-budistima ne bi imala baš pozitivnu prođu. Zapravo mi je dugo trebalo da se ne lecam na svastiku upotrebljenu u religiozne svrhe:

Za dobro zelene doline, preostaje se jedino pomoliti u hramčeku koji hramlje iznad ostataka zelene doline:

Bilo je tu jezero i svašta, jednoć davno:

ali sve se bojim, zabubnjit će bubanj

i odzvonit zvon

i dobit ćemo...nešto ovakvog. Hm, da malo rekonstruiramo i sunce?

- 14:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.10.2013.

Čokolada

Ne mogu odoljeti, osjećam se pomalo kao Winston u "1984" čitajući današnje online izdanje BBC:

Nedavno sam pisao svoje dojmove iz današnjice uz ponovno čitanje te knjige, vidim da sam bio i te kako aktualan: "1984" danas.

Kad uz to dodamo kako je sve puno Snowdena, a danas se i Francuzi bune što su ih Ameri prisluškivali... stvaaaarno smo uznapredovali. Svaka nam (im) čast.
Jedino se ponekad pitam...što će to "agencije" prisluškivati za par desetljeća? Uglavnom se ponašamo kao da smo ozbiljno shvatili "svaki otpor je uzaludan".

- 14:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.10.2013.

Kad jaganjci zaplaču

Pri mojim trčanjima uz nasip rijeke Dahan, uvijek sam pazio da idem južno po nasipu, nikako ne sjeverno. Nasip je bio isti, rijeka ista, ali 500 metara sjeverno od moje početne točke je bio niz klaonica. Uglavnom za svinje, prema sadržaju kamiona koji su povremeno prolazili cestom sa svojim skvičečim putnicima. Koji su bili na putu da postanu stvar.
Ti kamioni su me podsjetili na neke slike iz Drugog svjetskog rata, samo što su tamo u pitanju bili ljudi. Takve slike, kao i pogled na kokošje farme razasute poljima Podravine, kad sam šetao ili biciklirao, s ogradom i tamom unutra, ispunjenom milionima živih bića utrpanim u mali prostor, su od mene napravili vegetarijanca. Znam, ljudi su kao po prirodi mesojedi, ali danas smo toliko udaljeni od izvora hrane da i prečesto zaboravljamo što imamo pred sobom na tanjuru. S obzirom da nas je toliko i sve više, možda da ipak malo razmislimo ne bi li naša svakodnevica mogla bez klanja?

Banksy je Britanski umjetnik koji se proslavio grafitima. Kao što i priliči nekom tog tipa, djeluje anarhistički. U svom uličnom performansu ovih dana "Zauzimanje New Yorka" je predstavio nešto što točno opisuje moje osjećaje kad vidim kamion prema klaonici. Ovdje je slika iz tog videa, sa službene stranice:

Banksy, svaka čast!

- 05:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 15.10.2013.

Ne dajmo drveće

Prošli vikend sam bio u jednim od rubnih dijelova Taipeija, koji se razvija na brdu koje je prethodno bilo industrijska zona. Brdo kao brdo, džungla, poprilično zagađena ljudskom djelatnošću, ali ipak džungla drveća a ne samo betona i asfalta. Prvo je došla cesta: autoput br.1 prolazi kroz dolinu među brdima. Ovo je Tajvan, malo je reći "prolazi", reže:

Na Tajvanu, kao i drugdje, bezobzirni građevinari u potrazi za zaradom navaljuju punom silom na ostatke šume. Pri tome i prečesto zaboravljaju na činjenicu da je korisno, a ne samo lijepo, imati pokoji zeleni kutak čak i u betonskoj džungli. Evo jedne tužne ilustracije.
Za Univerzijadu 2017 Taipeiju treba atletsko selo. Kud ćeš ljepše prilike pa državni teren pod grmljem i drvećem u perspektivnoj građevinskoj zoni pretvoriti konačno u građevinsko zemljište. Prije to nisu prodali provatnicima za izgradnju zbog potrebe za održanjem zelenog pojasa, ali sada kad se tu može smjestiti nešto tako "zelenog" kao atletsko selo, evo "više sile". Pod kojom nesmiljeno pada drveće i zelenilo. Kojeg i nije preostalo baš previše u ovom dijelu Tajvana, koji je među najgušće naseljenim dijelovima Zemlje.

Lokalni "zeleni" su se počeli buniti-posebno jer projekt nije prošao u vladi (teren je državni) i proračun nije predvidio izgradnju, ali revni građevinari su već na poslu:

Tablica je bila postavljena pred par godina, ali projekt NIJE prošao. Valjda netko nije dovoljno podmazao.

Na žalost, malo je tih "zelenih", kad im je, nakon sat vremena, uspjelo dovesti policiju, bilo je skoro više policajaca nego protestanata.

Svejedno, uspjelo im je bar na kratko zaustaviti bespravne radove.

Prisustvovao sam klasičnom igrokazu. Radnici "šefa nema ovdje, otišao je nekamo. Ne, nema telefon kod sebe. Ne znamo kad će se vratiti. Mi nismo odavde, nego 200 km južno, mi smo samo dobili posao. Papiri? Mi ne znamo, valjda šef ima." Čovjek sa zelenom trakom na čelu je aktivist zelenih, rijetka biljka ovdje. Kapa do poda.

Policija je popisala radnike, privela jednog, maknuli su mehanizaciju...na jedan dan. Sutra, u nedjelju, su opet bili na radnom mjestu i nastavili pripremati drva za vađenje. Mislim da će, kad idući puta prođem ovuda, ovaj teren biti potpuno gol. Za par godina i cijeli ovaj zeleni pojas. S pripremom za betoniranje, izgradnju. Ako ne atletskog sela, onda nekog od prelijepih stambenih kompleksa kao ovi naokolo, jadna im majka, baka i prabaka.

Oni koji će na tome dobro zaraditi će nam budućnost predstaviti ovako:

Njima je ovo lijepo:

Ti tipovi valjda ljude vide ovako:

Prava slika stvari je zapravo ovakva:

Lako je srušiti drvo, zagrabiš bagerom s jedne i druge strane:

Ne dajmo drveće tako olako, falit će nam!

- 06:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.10.2013.

Među vratima

*
Vrata širom otvorena
pljeskom jedne ruke u vakuumu.
Roboti su revno poslušali naredbu
kamenog kipa u obliku kvadrata
ispresjecanog milionima linija.

Rasap slike na zidu zbog zaleđenog
vremena-slika je morala otići,
strašno je bilo tako visjeti na zidu
uz nepokretne kazaljke na satu.

Dvorac, još neizgrađen dok je važio
kalendar na stolu u kuhinji,
škripao je na vjetrometini.
Svi neprijatelji su čekali
da narastu stabla i opeke se
poslože u kule. Znali su da
dvorci rastu u šumi.

Izvadio sam kompas: pokazao je
prema dolje-logično, ovdje je
Sjever ispod Juga. Kad ojuži, komete
ruše kule usamljenih sjevernih gradova.

Rekao sam psu kojim je mahnuo rep,
da svijet mora tek narasti do veličine
njegove posude za jelo. Samo je
ugurao jezik u usta i progutao lavež.

Planeta još nije složila mačke iz
okamenjenih i mumificiranih ostataka
iz budućnosti. Ali već ih se da
naslutiti- miševa je sve više.

Prišao sam bijelom robotu i rekao mu
da Boga nema, da mu je dosadilo čekati
na stvaranje Svijeta i otišao je
u neki već opremljen uređajima za
virtualnu stvarnost.
Bijeli oklopnik se rasplakao i u neutješnim
jecajima mogao sam razabrati samo "što ćemo
sada, što ćemo sada...". Strašno ne volim
donositi loše vijesti!

Pljesak drugom rukom. Uz laganu škripu,
vrata su se rasplinula.
*

- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages