Pregled posta

Ne dajmo drveće

Prošli vikend sam bio u jednim od rubnih dijelova Taipeija, koji se razvija na brdu koje je prethodno bilo industrijska zona. Brdo kao brdo, džungla, poprilično zagađena ljudskom djelatnošću, ali ipak džungla drveća a ne samo betona i asfalta. Prvo je došla cesta: autoput br.1 prolazi kroz dolinu među brdima. Ovo je Tajvan, malo je reći "prolazi", reže:

Na Tajvanu, kao i drugdje, bezobzirni građevinari u potrazi za zaradom navaljuju punom silom na ostatke šume. Pri tome i prečesto zaboravljaju na činjenicu da je korisno, a ne samo lijepo, imati pokoji zeleni kutak čak i u betonskoj džungli. Evo jedne tužne ilustracije.
Za Univerzijadu 2017 Taipeiju treba atletsko selo. Kud ćeš ljepše prilike pa državni teren pod grmljem i drvećem u perspektivnoj građevinskoj zoni pretvoriti konačno u građevinsko zemljište. Prije to nisu prodali provatnicima za izgradnju zbog potrebe za održanjem zelenog pojasa, ali sada kad se tu može smjestiti nešto tako "zelenog" kao atletsko selo, evo "više sile". Pod kojom nesmiljeno pada drveće i zelenilo. Kojeg i nije preostalo baš previše u ovom dijelu Tajvana, koji je među najgušće naseljenim dijelovima Zemlje.

Lokalni "zeleni" su se počeli buniti-posebno jer projekt nije prošao u vladi (teren je državni) i proračun nije predvidio izgradnju, ali revni građevinari su već na poslu:

Tablica je bila postavljena pred par godina, ali projekt NIJE prošao. Valjda netko nije dovoljno podmazao.

Na žalost, malo je tih "zelenih", kad im je, nakon sat vremena, uspjelo dovesti policiju, bilo je skoro više policajaca nego protestanata.

Svejedno, uspjelo im je bar na kratko zaustaviti bespravne radove.

Prisustvovao sam klasičnom igrokazu. Radnici "šefa nema ovdje, otišao je nekamo. Ne, nema telefon kod sebe. Ne znamo kad će se vratiti. Mi nismo odavde, nego 200 km južno, mi smo samo dobili posao. Papiri? Mi ne znamo, valjda šef ima." Čovjek sa zelenom trakom na čelu je aktivist zelenih, rijetka biljka ovdje. Kapa do poda.

Policija je popisala radnike, privela jednog, maknuli su mehanizaciju...na jedan dan. Sutra, u nedjelju, su opet bili na radnom mjestu i nastavili pripremati drva za vađenje. Mislim da će, kad idući puta prođem ovuda, ovaj teren biti potpuno gol. Za par godina i cijeli ovaj zeleni pojas. S pripremom za betoniranje, izgradnju. Ako ne atletskog sela, onda nekog od prelijepih stambenih kompleksa kao ovi naokolo, jadna im majka, baka i prabaka.

Oni koji će na tome dobro zaraditi će nam budućnost predstaviti ovako:

Njima je ovo lijepo:

Ti tipovi valjda ljude vide ovako:

Prava slika stvari je zapravo ovakva:

Lako je srušiti drvo, zagrabiš bagerom s jedne i druge strane:

Ne dajmo drveće tako olako, falit će nam!


Post je objavljen 15.10.2013. u 06:33 sati.