Kolega, internacionalni na maxa, me pitao danas, ponukan nekim napisom u online novinama, da li mislim da su Ameri napravili dobru ili lošu stvar u Iraku, rušeći Sadama.
Bio sam zadubljen u neke svoje astro stvari i mozak mi je bio na nezemaljskim frekvencijama, i odgovor je izašao automatski: dobru. Samo pitaj sebe gdje bi htio biti rođen: u Sadamovom Iraku ili današnjem.
Dalje je slijedila logika: u diktaturi postoji sigurnost...diktature. U slobodnom društvu ili nečem što se kao takvo deklarira ili je deklarirano, postoji mogućnost, istina, ponekad svedena samo na nadu, slobodnog društva. Od te dvije stvari, sigurnosti diktature i nesigurnosti nade, ja odabirem nadu.
Naravno, tu se sad može pisati knjige.
Ali odgovor koji sam ispalio sa svojih astronomskih visina može se primijeniti i šire.
Čitam sa svoje sigurne (po želudac) udaljenosti prepucavanja po novinama u Lijepoj Njihovoj o krvnim zrncima, boji očiju i mudrosti veleumnih ministara, premijera i ostale vesele bratije. Fali samo da se jave Šeksi i Bebići i imamo komplet; začiniti ajvarom i poslije par rakija nabacit mlako crno pivo i jeeee, blju. Pitam se onda, da li bi se preferirao roditi u takvoj Hrvatskoj ili tamo gdje sam se rodio, u Jugoslaviji pod, što god netko mislio, diktaturom. Mekšom nego u Iraku i sličnim postkolonijalnim nesretni(ji)m mjestima, ali ipak diktaturom.
Dotični drugovi (i drugarice) koji to rade ljevicom i dotična im oporba koja to radi desnicom, rade sve da bi mi osjetili jugonostalgiju.
Molio bih ih lijepo da prestanu u tom radu ljevicom i desnicom a ne mozgom, jer povratka u prošlost nema, a budućnost uz njih ne djeluje baš ružičasto. Zar stvarno ne mogu ni zamisliti, a kamoli ostvariti, neku veseliju, pozitivniju slika Lijepe Njihove? Pa da ju opet možemo zvati Lijepa Naša?
Trenutno mi se čini da je ta zemlja na rubu brdovitog Balkana nešto kao ova slika koju je u svojoj reklami online postavio jedan hotel na obali na jednom od otočića koji pripadaju Tajvanu...nisam shvatio što je umjetnik želio reći postavljajući takvu sliku, ali uspio je, nisam rezervirao sobu u tom hotelu.
|