astrosailor
ponedjeljak, 28.05.2012.
Puni krug oko Tajvana
|
Vrtim svoje krugove, i odvrtio sam još jedan: nakon par godina muvanja ovuda sam konačno kompletirao puni krug oko ovog otoka. Ne zatvara se takvu cjelinu svaki dan! Konferencija spomenuta u prethodnom postu je bila u Taitungu, lokalno godišnje okupljanje astronoma na Tajvanu. Mislim da peto na kojem sam bio, pogled u ogledalo, ne, još nemam kose oči...čudno! Taitung je mali gradić na dijametralno suprotnoj strani otoka od Taipeija, i put tamo traje oko 5 sati vlakom. Bio sam u njemu u prolazu na Green Island pred par godina, ali došao sam s juga, tako da dio izmedu rijeke Xiugulan i Taitunga, oko 150 km, nisam do sada vidio. Naravno, nisam propustio priliku to napraviti kad sam vidio gdje je konferencija. I dobro, jer Taitung me jako ugodno iznenadio. Backwater gradići su često potpuno nezanimljiva mjesta, ali ovo nije bilo takvo. Vlak kojim sam išao, tipa "Limited Express", je na prvi pogled bila limenka koje se ne bi postidila ni linija Varaždin-Koprivnica, ali iznutra je bilo nešto sasvim drugačijeg od i predobro znanog nam Texasa: Prelaz Tajvana popreko uključuje mnogo ovakvih pogleda: a nakon sat vremena od Taipeija se dolazi nad Ocean, uvijek prelijepo iskustvo: Pogledi zovu na izlazak i kupanje, ali većina tih dugokilometarskih plaža je dosta zeznutih, s opasnim valovima i strujama s oceana. Nakon Hualiena, vlak ulazi u "Great Rift Walley", prvi puta sam ju vidio sada, stvarno idilično izgleda: Nakon 5 sati i četvrt, ulazak u Taitung pod oblacima obiješenim o planine: Nedavno sam pisao o lovcima na glave. Oko Taitunga su najveća nalazišta ostataka prastarih kultura na otoku, i vrijedi se upoznati s time iz prve ruke. U muzeju, boje jednog of plemena: Ovako su živjeli: Običaj im je bio da za ljepši izgled izvuku očnjake. Ako mislite da je vaš zubar grubijan, znajte da uvijek može i gore: Asterix nije u blizini, ali obelisci jesu. Glavno nalazište su bili menhiri, sad sam prvi puta čuo za to, dakle nisu se još potrudili to istaknuti u turističkoj ponudi, ali ne sumnjam da hoće, imaju vremena, turizam se tu tek razvija. Neki od njih su stvarno impresivni: Najupečatljivija atrakcija Taitunga je obala, koja je erozijom postala izložbena galerija. U daljini se nazire Green Island, tajvanski Gulag, bio sam tamo jednom davno: Nije baš za kupanje, ali valovi su lijepi za pogledati U Taitungu je vojna avio-baza pa je nebo često parano ovakvim prizorima Na jednom parkingu sam vidio fornu naljepnicu, pasala bi i u Kaliforniju Općenito je utisak grada bio jako ugodan, opušten. Najugodniji što sam do sada dobio o Tajvanskim gradićima, vjerojatno jer mu je duša aborigenska, a ne kineska. Pri odlasku sam vidio da još prakticiraju i stariji način prijevoza: Ako vas put nanese na Tajvan, definitivno dodajte Taitung na listu "must see" mjesta. Zapravo treba tu doći sportski, bicikl i deri (za ovaj puta sam si priuštio samo nekoliko kilometara noćnog jogginga uz obalu, staza je u redu, preporučam, nema ljepšeg nego zvuk valova uz trčanje), ali i ovako je bilo lijepo. |
- 18:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #
subota, 26.05.2012.
Dan Ručnika (Towel Day)
|
Kao dijete starog režima, obično me obuzme nelagoda oko 25 svibnja, jer se sjetim kako se mozak može prati kao krpa. Ali konačno se našla dostojna zamjena i u buduće ću opet slaviti 25.05. Naučio sam od svog starijeg sina (sin svog oca, zna što je dobro!) da je taj dan, u čast Douglasa Adamsa, autora Vodiča po Galaksiji za autostopere, i njegovog ručnika, 25.05 prozvan Danom Ručnika: Towel Day Sa zadovoljstvom sam jučer proveo dio dana s ručnikom oko vrata, objašnjavajući svim zainteresiranima zašto šećem naokolo s ručnikom, šireći Riječ o Ručniku. Jes da je mali (to je uobičajeni "ručnik" ovdje na Tajvanu), ali broji se namjera, nisam imao veći pri ruci. Ručnik i astrosailor na astro-konferenciji: U pubu nakon teškog dana konferencijskog oranja po zvijezdama: Pamtite, Dan Mladosti se inkarnirao u nešto mnogo, mnogo boljeg, Dan Ručnika! |
- 06:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.05.2012.
Prstenasta pomrčina Sunca. Astrosailor radi astronomiju
|
Astrosailor je astronom, i logično je da vam pokaže naj-astro događaj ove godine: prstenastu pomrčinu Sunca. Na Tajvanu, i još u Taipeiju, šansa da vam vrijeme bude dobro je blizu nule. Ali, sreća prati hrabre, i one koji se bude rano: u 6:10 ujutro je trebalo biti spreman za ovo: Wei-Hao je bio spreman na krovu Instituta sa svojom profi opremom, i otuda ovako lijepa slikica, a i Men-Jie (to sam ja) je bio spreman kod kuće sa svojom apsolutno ne-profi opremom, pa je sukladno tome i rezultat malo manje efektan, ali je MOJ. Malo kasniji moment, kad više nije bilo prstenasto, nego je Zvijer grizla u Sunce: Mogu i ja zumirat: Ali najbolje je ovo, gola kamera, bez ikakvih pomagala, drveće kao rešetka: Uočite hrpe oblaka naokolo, 10 minuta kasnije je čak i kiša počela, cijelu prethodnu noć je padalo... Ne veli se uzalud da je dobra volja najvažnija, i da sreća zna ponekad biti sasvim dobra prema onima koji žele nešto napraviti. Ovdašnje Astronomsko Društvo se pobrinulo pripremiti članove za ovaj događaj, pa su u godišnjem kalendaru, koji dijele članovima, dodali u korice filter za promatranje pomrčine. Jako zgodna ideja, mislim da je iz SAD, preporučam našim popularizatorima astronomije. |
- 06:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.05.2012.
Još samo par godina za nas
|
Wili day. Već sam pisao o Wiliju na blogu, vidi pod Pivo za Wilija , ali ovo je 20-ta godišnjica i zaslužuje dodatni spomen. Danas poslije posla ću prigodno i tradicionalno kao unatrag zadnjih 20 godina, uz pivo (koje sam mu ostao dužan pa ga sad moram popiti u njegovo ime svake godine na ovaj dan) podijeliti priču o Wiliju sa svojim trenutnim okruženjem. Zanimljivo da sam u prilici pozvati dvoje pravih, nepatvorenih bjelosvjetskih Židova na pivo, pa će, dakle, prisjećanje ući u kanon židovskih jada. Kao što i treba, jer priča je za Zid Plača, i ako ikad tamo odem, moj plač će ići u njegovom smjeru. S ljudima iz priče od pred 20 godina sam i danas u kontaktu, iako smo raštrkani svijetom. Wili, koji je ušao u priču dobrim postupkom a izašao iz nje tragično, bukvalno bombom u glavu, nas uvijek podsjeća da stvari na ovom svijetu nemaju baš uvijek "smisao". Palo mi je danas na pamet da ima u toj priči nešto od klasične grčke tragedije, sin jedinac dolazi iz daljine na očev pogreb u zemlju u ratu, i onda gine od neprijateljske ruke, ostavljajući nemoguće ucviljenu majku... Ne, takve stvari nemaju smisla ni vremena, i Još samo par godina za nas EKV traje tu vječno. Put je kao ovaj na Pagu, kamenit, zarašten, stravično usmjeren i ponekad vodi ... direktno u nebo. Wili, pokoj ti duši, i, kao i obično, hvala za mjesto. |
- 05:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||