Vrtim svoje krugove, i odvrtio sam još jedan: nakon par godina muvanja ovuda sam konačno kompletirao puni krug oko ovog otoka. Ne zatvara se takvu cjelinu svaki dan!
Konferencija spomenuta u prethodnom postu je bila u Taitungu, lokalno godišnje okupljanje astronoma na Tajvanu. Mislim da peto na kojem sam bio, pogled u ogledalo, ne, još nemam kose oči...čudno!
Taitung je mali gradić na dijametralno suprotnoj strani otoka od Taipeija, i put tamo traje oko 5 sati vlakom. Bio sam u njemu u prolazu na Green Island pred par godina, ali došao sam s juga, tako da dio izmedu rijeke Xiugulan i Taitunga, oko 150 km, nisam do sada vidio. Naravno, nisam propustio priliku to napraviti kad sam vidio gdje je konferencija. I dobro, jer Taitung me jako ugodno iznenadio. Backwater gradići su često potpuno nezanimljiva mjesta, ali ovo nije bilo takvo.
Vlak kojim sam išao, tipa "Limited Express", je na prvi pogled bila limenka koje se ne bi postidila ni linija Varaždin-Koprivnica,
ali iznutra je bilo nešto sasvim drugačijeg od i predobro znanog nam Texasa:
Prelaz Tajvana popreko uključuje mnogo ovakvih pogleda:
a nakon sat vremena od Taipeija se dolazi nad Ocean, uvijek prelijepo iskustvo:
Pogledi zovu na izlazak i kupanje, ali većina tih dugokilometarskih plaža je dosta zeznutih, s opasnim valovima i strujama s oceana.
Nakon Hualiena, vlak ulazi u "Great Rift Walley", prvi puta sam ju vidio sada, stvarno idilično izgleda:
Nakon 5 sati i četvrt, ulazak u Taitung pod oblacima obiješenim o planine:
Nedavno sam pisao o lovcima na glave. Oko Taitunga su najveća nalazišta ostataka prastarih kultura na otoku, i vrijedi se upoznati s time iz prve ruke. U muzeju, boje jednog of plemena:
Ovako su živjeli:
Običaj im je bio da za ljepši izgled izvuku očnjake. Ako mislite da je vaš zubar grubijan, znajte da uvijek može i gore:
Asterix nije u blizini, ali obelisci jesu. Glavno nalazište su bili menhiri, sad sam prvi puta čuo za to, dakle nisu se još potrudili to istaknuti u turističkoj ponudi, ali ne sumnjam da hoće, imaju vremena, turizam se tu tek razvija.
Neki od njih su stvarno impresivni:
Najupečatljivija atrakcija Taitunga je obala, koja je erozijom postala izložbena galerija.
U daljini se nazire Green Island, tajvanski Gulag, bio sam tamo jednom davno:
Nije baš za kupanje, ali valovi su lijepi za pogledati
U Taitungu je vojna avio-baza pa je nebo često parano ovakvim prizorima
Na jednom parkingu sam vidio fornu naljepnicu, pasala bi i u Kaliforniju
Općenito je utisak grada bio jako ugodan, opušten. Najugodniji što sam do sada dobio o Tajvanskim gradićima, vjerojatno jer mu je duša aborigenska, a ne kineska.
Pri odlasku sam vidio da još prakticiraju i stariji način prijevoza:
Ako vas put nanese na Tajvan, definitivno dodajte Taitung na listu "must see" mjesta. Zapravo treba tu doći sportski, bicikl i deri (za ovaj puta sam si priuštio samo nekoliko kilometara noćnog jogginga uz obalu, staza je u redu, preporučam, nema ljepšeg nego zvuk valova uz trčanje), ali i ovako je bilo lijepo.