astrosailor
petak, 30.12.2011.
Bijeli Gavran
|
Isaac Asimov u ž-logiji "Zadudžbina" uvodi Gavrana, proroka katastrofičara (je li ikad neko bio prorok a da nije bio katastrofičar?) koji je tipični biblijski prorok. U smislu da, evo, još malo i sve propada, ruši se, crkava kao napušteno pseto u gradu poslije atomskog rata. Bježi, ne čekaj na Spasitelja jer je zapeo u WC-u transgalaktičkog puba, nakon ispijanja previše pan-galaktičkih grgolj-blastera. Ide Nova Godina, 2012, koja je već od nekog vremena u block-buster formatu katastrofična, a gospoda financijaši su se pobrinuli da bude i u bank-buster formatu takva, i strah se bojat, fakat, kaj bu tu bilo! Mene, usprkos i nasuprot, našlo da budem Bijeli Gavran. Ne Crni. Ekonomija ide dole? Nešto novog? "Tko bi doli, eto je gori...", a kad je riječ o bankarima (n)ovog kova ja bi ih ne doli nego gori, na bandere. Čini mi se da se ponašaju kao oni korejski "znanstvenici" koji izmišljaju rezultate za vlastiti probitak. Kao, moraju, jer inače ne bi preživjeli u kaljuži? Sorry, u mom sistemu vrijednosti to nije argument, nego ulaznica za zatvor. Ili pogled s bandere. Dakle, djeco i bivša djeco, ne dajte se crnim gavranima, vranama, mutnim prorocima. Svijet neće propasti zbog bankrota ovog ili onog, nego zbog bankrota zdravog razuma. A mislim da ga, ipak, ponegdje još nalazimo. Nisu svi pohlepni za "uspjehom", novom, većom, boljom kućom, autom, jahtom... do te mjere da zaborave na ljudskost. Gdje ja nalazim bazu za optimizam? Sasvim sigurno ne gledajući HTV, haha. Zapravo, ne gledam TV uopće, a ako i vidim pokretne sličice, to je uz uglavnom mi nerazumljive zvukove kineskog. Blaženstvo za mozak, velim vam! Mislim da je jedan od glavnih razloga mog sporog napretka u učenju kineskog (koji uopće nije težak za naučiti) uživanje, bez napora, u nerazumijevanju banalnosti svakodnevice oko mene. Ono što razumijem od priče ljudi oko sebe bi također najradije da ne razumijem, dakle, jasan je moj prirodni otpor učenju. Mislim da ću najviše naučiti kineski kada odem odavde, sa sigurne udaljenosti. Vratimo se optimizmu. Otkud, di ga ja nalazim, iskopavam? U kriznim vremenima obično isplivaju na površinu ljudske vrijednosti, i ne daju se utopiti u ne-vrijednostima. Pročitajte po blogovima što i kako ljudi pišu, i vidjet ćete da stasa nova generacija ljudi koji znaju koristiti informacije koje su im dostupnije nego nekad nama. Drži, ponekad se čini da fali dubine, ali nije tako, možda malo zna zafaliti širine, ali i opet, naiđe se tako često na ljude koji i to imaju. Ništa rjeđe nego u predinternetsko vrijeme, samo češće. Mislite da će ti ljudi samo tako dati da ih se strpa u neki zapećak? Ne pričam o ljudima iz Taipeija, San Francisca ili Berlina, Varšave ili Teherana, nego Kghsmgrana i Ohloimparana, broj stanovnika 1235. Donje Voće, Pribislavca, Pcimia Dolnego i Gornego. Da ne bi zaboravil, i Pogane Vlake, naravno, čak i tamo mora bit nekog, khm, eeee, pametnog. Mislim da je to glavna prednost Globalnog Sela. A da to znači i ulazak Sela u Grad, molim lijepo, i treba nove krvi, inače Grad degenerira, vidi pod Degeneres. Zapravo moj optimizam ne ide toliko iz homo politicusa, kad nije odvratno to mi je smiješno pa zato spominjem. Ide radije iz umjetnosti, znanosti. Pročitajte si malo novije književnosti tipa David Bajo, Alessandro Baricco, Kiran Desai, poslušajte muzike ne tipa Lady Gaga ili Severina, pogledajte što se događa u znanosti gdje se upravo događaju stvari tipa rezultata sa Velikog sudarača čestica (LHC), pokretanja astronomskih promatranja u projektima ALMA, LOFAR ili teško izbrojivih misija svemirskih opservatorija koje će biti lansirane idućih godina. Ne tiče vas se? Onda si gledajte sitcome, imate ih dosta za zapuniti svaku poru svoje (ne)zainteresiranosti i (ne)znanja, neće vam biti dosadno. Možda dobijete nagradu na nekom TV izvlačenju za putovanje do npr. Tokya i konačno vidite nešto drugog osim vlastite face u ogledalu. Mala, ali ipak šansa. Slijedi nam Godina Zmaja u kineskom kalendaru (počinje krajem siječnja 2012), želim nam da bude zanimljiva i bezkatastrofična. Da se začudimo kao ova zvjerkica iz jedne od mojih simulacija (tko vidi, vidi, tko ne, neka gleda bolje): Gle, sad sam tek skužil da mi je ovo 100-ti objavljeni post ovdje. Mnogokritizirani blog.hr ima svoje mane, ali danas sam pozitivno nastrojen, pa ću samo reći: Hvala za mjesto za skladištenje ovih "mojih" elektrona. |
- 05:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 16.12.2011.
"Čini mi se da je standard pokvario ljude, jedu govna i sanjare" (Štulić)
|
Našlo me malo grintat. Gledam oko sebe i trudim se ne misliti, jer to ispada jako negativno. Čisti, nepatvoreni negativizam s moje strane nišana. Jes da sam ja proizvod postaustrougarskog, postkomunističkog jugoistoka Evrope krajem XX stoljeća (jel' to baš mora s eUUUUropa?, nikak da mi to sjedne u postfranjinom lijeponjihovskom govoru, uvijek mi se nekak moja i tak kriva usta iskrive još više kad to izgovaram, a čak i kad pišem), pa sam, jel'te, ono, PTSP valjda. Idem ja ovdi, na tom trulom Istoku, ulicom i gledam što ljudi i kako ljudi, idem isto tako Zapadom i gledam, i, meni se, ljudi moji, to opče ne sviđa. Opče. Opice. Majmun radi što majmun vidi. Upališ TV i najradije bi ga i stvarno upalio, bacačem plamena. Dobro, to je bilo i prije, uvijek su se našle neke Hloverke i muški im podguzci koji bi nešto brljali po ekranu tak da ti se zgadi, i da Monty Python ili Top lista nadrealista opče ne zgledi ko zajebancija, ali danas je stvarno postalo skoro pa nemoguće naći nešto trećeg. Ne treba pričat, TV bye bye već poduže, kad uhvatim nešto krajičkom oka, imam si ga želju onako, biblijski... Da ne gledam preveč naokolo u Podzemnoj, još bi mogel i Videti, čitam. Svašta. Baš pročito Marxa. Oxford, new abridged, Das Kapital celi bre, a 2. i 3. tom samo u skicama. Dosadno do zla boga. I točno. Sve. Spada u klasu Maxwell, Darwin. Nema što mislit, otprilike suvremenici su, čini se bili su vanzemaljci da su sve tako točno tada vidili. A mi sve nešto brljamo, brljamo i pri zdravim očima danas ne vidimo ništa. Viš kaj ti dela preveč televizije kad si bil mali... Zanimljivo čitat Karla nakon što se bilo pokusni kunić u rukama nekih puuuuuno manje kompetentnih tipova. Ovdje u Aziji ko da to vidim uživo, mislim, znam ljude koji idu u Kinu svako malo tjerat robove na plantažama, ovaj tvornicama iPada, iPhoneova i sličnog smeća, i ne bi dal ruku v vatru jel ih zanima baš kolko su im stara djeca na traci, ovaj radnici. U svakom slučaju ih dani podatak zanima manje od kolko nisko ih mogu platiti. O Markse...dođi, vidi, sve to još postoji, i te kako. Valjda da ubijem depru točnosti, uhvatim se "Vanity of Duluoz" Kerouaca, i naiđem da je i taj znao gledat oko sebe, stotinjak godina nakon višespomenutih genijalaca, ajde, moro se nabenzedrirat ko madrac vate, ali ipak, znao je. Dooobro, sad se bolje osjećam. Valjda sam spreman za Božić. Na sreću ovdi ga mogu ignorirat, mislim, ignorira on mene, znamo da ne pomaže ignorancija kad ti zakuca Loyola na vrata, ma kaj zakuca, razvali ih već napomenutim bacačem plamena... ali srećom ovdje na Istoku to je ipak manje napadno. Jes da je grupa neokršćanski osvijetljenih bivših daoista i kriptobudista organizirala domjenak u mojoj znanstvenoj instituciji, čak su dovukli neku ženu da drži milozvučnu govoranciju i otpjevali neke himnice, ali ajde, napredovali smo, nisu ju spalili na lomači, kako to već znadoše. Hm. Htio sam nešto reći o Crkvi, Crkvama, time? Ma di bi ja. Po šumaaama i goraaaama... joj, otkud mi sad to? Podsvijest uvijek vreba! To valjda jer sam našo "Lelejsku goru" online pa kreno čitat. Djeco, znam da ne znate, znam, to vam je Mihajlo napiso, neki Lalić, ne uče vas to više u školi, mislim...vi vjerojatno lutate na nekim bespućima kojima lutaju veleumi tipa Aralica. Lijepa im njihova, ah ti lijepa, o slatka... khm, krklj, kreeeeh. Našlo me, fakat, danas. Na žalost benzedrin je, bojim se, van zakona, a i ne znam oli bi pomogo. I bez benze ili LSD vidio sam cvijeće ovih dana, rascvjetalo se, ovdi na Kampusu. Lijep vidik, nisu bili crveni makovi, ne, nego narančasto, a ja volim narančasto. Stanem i uživam, pasem se očima. Bez kamere, zamislite, neću odma na fejs ili neku sličnu stranicu stavljat da podijelim s "društvom", sam ću, bezočno i egotripno, uživat. Pa vi venite od zavisti, na svojim bescvjetnim Sjeverima! Bok i bogmeš me našlo! Grrrrr! Bjesovi su to, bjesovi. Preveč ljudi, preveč sra...hm, ajde, nećemo ružne riječi, nepotrebno je. Pogledajte malo oko sebe, nadam se da ima cvijeća. pomaže. |
- 11:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.12.2011.
Hulje, špije i izdajnici...o HR izborima. Svakim. Krleža.
|
Zanimljivo, uvijek me pred zimu nađe želja ići ponovno čitati "Zastave". Ali nije ih smisleno donositi, svih 5 tomova prvog izdanja s Murtićevim omotom kupljenih za cijenu par cigli u antikvarijatu u Zg pred par godina, kad je Krleža očito bio niiiiiisko cijenjen, na Tajvan, pa će to morati pričekati dok ne postanem dovoljno bogat da mogu opet provesti zimu kod sebe na Otoku... Padne mi Krleža neizostavno na pamet i kad su izbori u Lijepoj Njihovoj. Nikad ne učestvujem u tom zločinu, ovdje na Tajvanu i da hoću ne bih mogao, kako sam opisao još davno u postu MENI NISU DALI DA GLASUJEM... usput, danas je isto stanje, isto sranje. Natrag na Krležu: To je valjda jer je on tako lijepo opisao (i sam je bio, pa je znao o čemu priča) homo politicusa Croaticusa. Mislim da moj naslov gore dobro to sažima u jednom retku. Ja ne učestvujem u tome iz principa: ne živim tamo, ne plaćam porez tamo, pa nemam prava ni birati im ništa tamo. Nek si sami biraju i onda snose posljedice, dobre i loše. Mislio bi si čovjek da je to dovoljno trošenja riječi na tu temu, ali tehnika je napredovala pa me i ovdje dosegnu, preko jadikovki dragih mi ljudi koji stenju pod šapom hrvatske politike, pipci Hobotnice, Hloverkinog kućnog ljubimca. Par priloga koju su postavljeni na Youtube da bi ih i sretnici kao ja mogli pogledati sa sigurne udaljenosti, uvjerili su me da je stvarno najbolje držati se podalje, da je areal HR politike i dalje onakav kakav je bio u vrijeme Mireka. Šljap šljap... oooooooooooooooj... drži ga... ja, Hrvat i Katolik... za D.S. .... ONI su...a MI smo... MI ĆEMO.... šljap, šljap, šljap... Mislim, možda ja i jesam luzer, ali pazi, di su ovog našli: NEMAM KOMENTARA ili ovog Musolinija u društvu s vanzemaljkom : JOJ Uvijek si mislim kako je moguće da takve kreature uopće dođu pred kameru, osim ako su vrata Vrapča ostala otvorena i kamere čekale tamo, a ovdje ...hm, čekaj, Hloverka! kaj pa ta dela još na TV??? Pa nisam se igral s vremeplovom danas... Ah, ona JE televizija u Hrvata? A-ha, sad mi je sve jasno, pa da, to mora da je Vrapče samo! Na žalost ne, to je najozbiljnija emisija HRT gdje se predstavljaju ljudi koji bi vladali. Ili bar pobirali mrvice sa stola Vladara, tko god to ne bio, lijevi, desni, srednji, nije bitno iz kakve guzice se viri, kad se već viri. Veselo. Mirek moj, da si ovo videf, ostavil bi se pisanja, jer takvu pokvarenu maštu čak ni ti nisi mogel imati da ove zvlečeš na svetlo dana, iz nekih direktorskih (o grožđu, ne položaju) zagorskih isparavanja. Sad, morti ni fer da ja tu sa 10 soma km udaljenosti opče mečem svoj prst v to govno, ali događa se i najboljima. Jednostavno, bilježim si, u nadi da ću jednom moći reći djeci "poglečte si tam kak je to zgledalo prije nego je Lijepa Njihova postala Lijepa Naša", ali mi se čini da... bi odgovor bio "tata, a koja je razlika danas? Hloverka je i dalje na TV, Švarc je Dragi Diktator a ova blonda me nekak podsjeća na ministricu Astrologije, Kulture i znanosti" (poredak namjeran, mala i velika slova ispravno napisana). Odo na astrodrom, pričekat na Mars Express. Laku noć, Hrvatska. Probudite me iz ove noćne more, molim vas! |
- 13:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||