Marketing
Bijeli Gavran
Isaac Asimov u ž-logiji "Zadudžbina" uvodi Gavrana, proroka katastrofičara (je li ikad neko bio prorok a da nije bio
katastrofičar?) koji je tipični biblijski prorok. U smislu da, evo, još malo i sve propada, ruši se, crkava kao napušteno pseto u gradu poslije atomskog rata. Bježi, ne čekaj na Spasitelja jer je zapeo u WC-u transgalaktičkog puba, nakon ispijanja previše pan-galaktičkih grgolj-blastera.
Ide Nova Godina, 2012, koja je već od nekog vremena u block-buster formatu katastrofična, a gospoda financijaši su se pobrinuli da bude i u bank-buster formatu takva, i strah se bojat, fakat, kaj bu tu bilo!
Mene, usprkos i nasuprot, našlo da budem Bijeli Gavran. Ne Crni. Ekonomija ide dole? Nešto novog? "Tko bi doli, eto je gori...", a kad je riječ o bankarima (n)ovog kova ja bi ih ne doli nego gori, na bandere. Čini mi se da se ponašaju kao oni korejski "znanstvenici" koji izmišljaju rezultate za vlastiti probitak. Kao, moraju, jer inače ne bi preživjeli u kaljuži? Sorry, u mom sistemu vrijednosti to nije argument, nego ulaznica za zatvor. Ili pogled s bandere.
Dakle, djeco i bivša djeco, ne dajte se crnim gavranima, vranama, mutnim prorocima. Svijet neće propasti zbog bankrota ovog ili onog, nego zbog bankrota zdravog razuma. A mislim da ga, ipak, ponegdje još nalazimo. Nisu svi pohlepni za "uspjehom", novom, većom, boljom kućom, autom, jahtom... do te mjere da zaborave na ljudskost.
Gdje ja nalazim bazu za optimizam? Sasvim sigurno ne gledajući HTV, haha. Zapravo, ne gledam TV uopće, a ako i vidim pokretne sličice, to je uz uglavnom mi nerazumljive zvukove kineskog. Blaženstvo za mozak, velim vam! Mislim da je jedan od glavnih razloga mog sporog napretka u učenju kineskog (koji uopće nije težak za naučiti) uživanje, bez napora, u nerazumijevanju banalnosti svakodnevice oko mene. Ono što razumijem od priče ljudi oko sebe bi također najradije da ne razumijem, dakle, jasan je moj prirodni otpor učenju. Mislim da ću najviše naučiti kineski kada odem odavde, sa sigurne udaljenosti. Vratimo se optimizmu. Otkud, di ga ja nalazim, iskopavam?
U kriznim vremenima obično isplivaju na površinu ljudske vrijednosti, i ne daju se utopiti u ne-vrijednostima. Pročitajte po blogovima što i kako ljudi pišu, i vidjet ćete da stasa nova generacija ljudi koji znaju koristiti informacije koje su im dostupnije nego nekad nama. Drži, ponekad se čini da fali dubine, ali nije tako, možda malo zna zafaliti širine, ali i opet, naiđe se tako često na ljude koji i to imaju. Ništa rjeđe nego u predinternetsko vrijeme, samo češće. Mislite da će ti ljudi samo tako dati da ih se strpa u neki zapećak? Ne pričam o ljudima iz Taipeija, San Francisca ili Berlina, Varšave ili Teherana, nego Kghsmgrana i Ohloimparana, broj stanovnika 1235. Donje Voće, Pribislavca, Pcimia Dolnego i Gornego. Da ne bi zaboravil, i Pogane Vlake, naravno, čak i tamo mora bit nekog, khm, eeee, pametnog. Mislim da je to glavna prednost Globalnog Sela. A da to znači i ulazak Sela u Grad, molim lijepo, i treba nove krvi, inače Grad degenerira, vidi pod Degeneres.
Zapravo moj optimizam ne ide toliko iz homo politicusa, kad nije odvratno to mi je smiješno pa zato spominjem. Ide radije iz umjetnosti, znanosti. Pročitajte si malo novije književnosti tipa David Bajo, Alessandro Baricco, Kiran Desai, poslušajte muzike ne tipa Lady Gaga ili Severina, pogledajte što se događa u znanosti gdje se upravo događaju stvari tipa rezultata sa Velikog sudarača čestica (LHC), pokretanja astronomskih promatranja u projektima ALMA, LOFAR ili teško izbrojivih misija svemirskih opservatorija koje će biti lansirane idućih godina. Ne tiče vas se? Onda si gledajte sitcome, imate ih dosta za zapuniti svaku poru svoje (ne)zainteresiranosti i (ne)znanja, neće vam biti dosadno. Možda dobijete nagradu na nekom TV izvlačenju za putovanje do npr. Tokya i konačno vidite nešto drugog osim vlastite face u ogledalu. Mala, ali ipak šansa.
Slijedi nam Godina Zmaja u kineskom kalendaru (počinje krajem siječnja 2012), želim nam da bude zanimljiva i bezkatastrofična. Da se začudimo kao ova zvjerkica iz jedne od mojih simulacija (tko vidi, vidi, tko ne, neka gleda bolje):
Gle, sad sam tek skužil da mi je ovo 100-ti objavljeni post ovdje. Mnogokritizirani blog.hr ima svoje mane, ali danas sam pozitivno nastrojen, pa ću samo reći: Hvala za mjesto za skladištenje ovih "mojih" elektrona.
Post je objavljen 30.12.2011. u 05:06 sati.