Obično pišem o tajvanskoj prirodi,u pozitivnom ili negativnom svjetlu, ili o klopi. Moglo bi se činiti da tajvanaca (i tajvanki) nema, iako ih je 24 miliona na malo više od pola površine Hrvatske, ili, ljepse rečeno, na pola površine Hrvatske i pola Slovenije (sad će neki Joras zacviliti da im očemo pola drzave uzeti). I da samo rade, i rade i opet rade.
Potpuna neistina, rade, istina, ali se i zezaju. Proljeće je, vidi se to i ovdje, studenti se ljube po klupicama, drze se za ruke i tako to.
U petak navečer smo otisli do Flying Pig puba, malo pogledati kako se zabavljaju u gradu, noću. Inače izbjegavam takva mjesta ovdje, jer se ne volim osjećati kao expat koji je došel uzivati u mladom lijepom mesu lokalnih curica (i tata bi,sine,i tata bi). Ali pošto je indijski kolega, prije nego se vrati u Indiju, zaželio vidjeti i to, trebao mu je neki bijeli za alibi-ovdje je dobro biti bijelac kad se idete zabavljati. Za upotpuniti rasnu sliku, poveli smo i kolegu japanca. Da ne zafali.
Flying pig je najpoznatiji pub u Hsinchu, koji se nakon 22h pretvara u noćni klub, DJ pusta sasvim slusljivu muziku, curice dolaze takve da vam pamet stane, a expati se sline da sve curi. I svima je dobro.
Negdi oko 1h cura je nabacila show na stangi-nije bilo lako snimiti, flesh bi uništio efekt, ali mislim da vam je sve jasno... publika odasvud, od Južne Afrike i Indije, do Hrvatske (u broju jedan, moja malenkost), Njemačke i ki bi zna otkud. Nadje se i tajvanki , i čak i neprofesionalki.
Teta je znala kaj dela, profi na maxa.
Sve u svemu, ugodna večer. Par piva i tequila doveli su me u očekivano blaženo stanje pa sam nakon poduže vremena i zaplesao. Jutarnji mamurluk? Mislite, dnevni mamurluk...tek kasno poslijepodne sam počeo uključivati značajnije partije mozga.
Treba ponekad, zdravlja radi. Mislim da sam zadnji puta ovoliko popio pred dvije godine, ako ne i više. Da se čovjek zabrine za sebe.
|