Vidio sam vijest da je u Zagreb dopremljeno montažno kazalište iz Potsdama. Zanimljivo, djelovalo mi je, kad sam tamo živio, da bi ta zgrada lijepo mogla na smetlište. Ali dobro, ako će poslužiti, zašto da se baci? Malo djeluje ono kao prodaju nam svoje smeće, ali...tako to obično ide. Malo ironično da nam otpad dolazi iz bivše Istočne Njemačke.
Nadam se da je i u Zagrebu to samo privremeno rješenje dok se ne izgradi jos ljepše i jos starije kazalište? Jer to je ono čemu je ova limenka (po)služila u Potsdamu. Danas tamo stoji hipermoderna zgrada koja privlači oko:
slika je © MAZ/ Bernd Gartenschläger i preuzeta sa
http://www.potsdam.de/cms/beitrag/10000574/26910/
Prisjetio sam se onda zaista europske povijesti kazališta koje je tako žilavo branilo svoju opstojnost, prenosim s njihove web stranice, poučno je.
-1795: Eröffnung des Schauspielhauses am alten Stadtkanal (im Volksmund „Kanaloper" genannt) „zum Vergnügen der Einwohner“ unter der Regentschaft König Friedrich Wilhelms II. (otvoreno 1795, za zabavu lokalnog stanovništva, pod pokroviteljstvom Kralja)
-1945: Beim Bombenangriff auf die Stadt wird das Schauspielhaus Am Kanal völlig zerstört. (1945 tokom bombardiranja grada potpuno uništeno)
Naše novine nisu našle za shodno navesti da je originalna stopedesetgodišnja zgrada kazališta uništena u divljačkom bombardiranju Potsdama od strane Engleza, 1945, kad su ovi "za osvetu" krenuli uništavati što se dalo po Njemačkoj, pa je uz Dresden najlogičnija meta bio pruski kraljevski grad Potsdam. Nije bila riječ o nužnim borbenim akcijama, nego o čistom divljanju, jer je na terenu već sve bilo jasno. Toliko o onima koji nas uče 'uljudbi'.
Usput, kraljevski dvorac je ostao neoštećen jer su ga prvi osvojili Rusi i postavili protivavionske topove naokolo i rekli Englezima da se ne usude niti prdnut tamo, jer će ih srušit. Dvorac i dan danas stoji. Do 2001. je na ulazu bila zlatna ploča sa "zahvalom Crvenoj Armiji za zaštitu dvorca tokom divljačkog bombardiranja od strane Engleza". Onda je nekim čudom ploča nestala, vise nije bila poželjna, očito. Povijest pisu pobjednici.
Usput, riječ je o Hans-Otto Theater, gdje je dotični Hans Otto-kumunist:
-1952: Das Potsdamer Theater erhält den Namen des Schauspielers Hans Otto, den die Nazis 1933 als ersten deutschen Künstler wegen seiner kommunistischen Gesinnung ermordet hatten. (1952 kazalište dobiva ime H-.O. po glumcu kojeg su Nacisti kao prvog njemačkog umjetnika ubili zbog njegovog komunističkog uvjerenja.) . Pozitivno za vidjeti da su Nijemci naučili nešto i nisu promijenili ime kazališta u nešto podobnije političke orijentacije.
Poučno, mislim. Lekcija iz Europe. Djeco, što smo danas naučili?
|