Dobila sam na mail članak, nepoznatog autora- naglašavam ovo nepoznatog jer bi ipak trebalo provjeriti istinitost navoda, baš zbog anonimnosti.
Anonimnost se nikome ne sviđa. Ona govori da može biti kleveta,što najčešće jest, ali može biti i strah autora, jer se pokaže da zviždači izvuku deblji ili tanji kraj – nikad ne znam što je s tim krajem ono pravo. Ja ću izbrisati imena i ostavit ću činjenice navedene u članku i naravno skratit ću članak, da ga ipak neki pročitaju. Ja, naime, ako već pišem volim da se i to pročita.
Ne znam što je istina pa ne želim širiti eventualnu klevetu, a opet sama povijest događanja govori o tome u kakvom svijetu živimo.
XY JE rođen je 1949. godine u ... Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1975. filozofiju i latinski jezik. Godine 1976. završio je postdiplomski tečaj “Ethik und Gesellschaftstheorie” (voditelji tečaja: Jürgen Habermas i Gajo Petrović) na Interuniverzitetskom centru za postdiplomske studije u Dubrovniku.
Doktorsku disertaciju obranio je 1989. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1976. je zaposlen na Katedri za etiku u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2005. izabran je u zvanje redovitog profesora. Od 1993. godine predstojnik je Katedre za etiku, a od 2010. pročelnik Odsjeka za filozofiju. Od osnivanja (2006.) voditelj je Referalnog centra za bioetiku u jugoistočnoj Europi.
Akademske godine 1989./1990. boravio je na Sveučilištu u Augsburgu kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt. Potporom iste zaklade bio je 1999. na studijskom boravku u Međufakultetskom centru za etiku u prirodnim znanostima Sveučilišta u Tübingenu, a odmah zatim koristio je dvomjesečnu istraživačku stipendiju na Institutu za teologiju i društvo (Sveučilište Bundeswehra) u Münchenu.
Bio je voditelj triju znanstveno-istraživačkih projekata, koje je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske: 1. “Problem svijeta u filozofiji – uloga filozofije u svijetu” (1991.–1996.); 2. “Povijesni sklop i povijesni slom komunizma – problem naslijeđa i uspostava demokratskog društva” (1992.–1996.); 3. “Bioetika i filozofija” (1999.–2006.). Od 2007. je voditelj projekta “Zasnivanje integrativne bioetike”, kao i istraživačkog programa “Bioetika – od pluralizma perspektiva do integrativnog mišljenja”, koji objedinjuje tri bioetička projekta, a izvodi se uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
To piše na službenim stranicama XYona. Pri tom treba napomenuti jednu činjenicu da je XYona na filozofski fakultet doveo Milivoj Kangrga kod kojeg je doktorirao s temom: "Marksizam kao filozofija svijeta"
Milan Kangrga u svojoj knjizi "Šverceri vlastitog života" o tome piše kako su on i kolega Gajo Petrović 1976. konačno dobili priliku za zapošljavanje dvaju asistenata, V. I XYona Uzeo sam XYona za asistenta, pomogao mu da doktorira i da bude unaprijeđen u docenta, piše Kangrga. I što da sad kažem? Bio je to opet proleterski promašaj s moje strane, koji se naravno pokazao
ujedno i ljudskim promašajem, pa sam od tog XYona kao čovjeka doživljavao nevjerojatne akrobacije dok me je trebao doslovno
do toga roka ; i djelomično prepisivao, bilo je sve u redu, a onda
je sve bilo popunjeno i doktorat i docentura! A što treba
dalje? Sve je već na najbolji način urađeno i postignuto, pa mu Kangrga više nije trebao! Dva ili tri mjeseca prije nego što sam imao biti umirovljen, XY me više nije ni pozdravljao!
Kangrga je umirovljen 1993., a tada su već vladale bitno različite
političke okolnosti od onih u kojima su doktorandi branili marksističke teze. Njegov štićenik XY je bio prilagodljiv i u novoj je, Tuđmanovoj Hrvatskoj, iza sebe već imao mandat ministra znanosti od 1991.do 1992., kada je postao i voditelj znanstveno-istraživačkih projekata koje je financiralo isto ministarstvo. Jedan od tih projekata, započet samo tri godine nakon što je doktorirao na temu marksizma, nosio je naziv "Povijesni sklop i povijesni slom komunizma¨"
Istovremeno s XYonovim usponom započinje uspon njegovog deset godina mlađeg kolege, nazovimo ga osoba C. C. je doktorirao 1989. u Augsburgu, gdje je XY tada boravio kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt.
Ono što je tu indikativno je da su sticali zvanja u Jugoslaviji i vrlo brzo prelazili na pravu stranu. U spomenutom članku se isprepliću se imena, veze i poznanstva. Nova je Hrvatska plodno tlo za ljude koji su znali prepoznati vrijeme i vremenu se prilagoditi.
Postoji i prijava protiv Xyona. Prijavitelji tvrde da je XY dvaput napredovao u zvanju na temelju istih radova. Oni navode da su XY, kao pristupnik, te dr. V. i dr.D., kao članovi stručnog povjerenstva za njegov izbor u redovitog profesora, iznijeli lažne podatke o XYonovim znanstvenim radovima, tj. prikrili su činjenicu da je većina XYovih radova na temelju kojih je izabran za redovitog profesora 2005. već bila vrednovana prilikom njegova izbora za izvanrednog profesora 1999., dok se neke njegove novije radove vrednovalo dva puta u okviru istog postupka 2005.; XY je , naime, prilikom izbora za redovitog profesora trebao priložiti nove radove, nastale nakon onih koje je 1999. već iskoristio radi izbora za izvanrednog profesora. XY je 2005. godine kao svoj središnji rad priložio knjigu Etika i bioetika, objavljenu 2004., a uz nju još četiri znanstvena članka......
Falsifikata na sve strane. Ne treba zaboraviti ni na novce koje primaju za svoje brojne projekte.
Tu ću se zaustaviti.
Pitala sam neke iz tih krugova što se da učiniti. Odgovorili su mi : baš ništa.
Kao da sam pokušala iglicom ubosti Donalda Trumpa.
Umreženost, važnost, nedodirljivost; tko to može rasplesti.
Stvar je u tome da, hoću to vjerovati, da je tamo poštenih i ispravnih ljudi- čak mislim da su u većini koji su sve postigli regularnim putom.
Uvučeni su u priču, možda ine razmišljaju. Teškom mukom i s puno truda dospjeli su tamo gdje po pravu jesu. I kad znaju opasno je biti zviždač. Svi koji su, do sada, u ovom slučaju nešto pokušali reći izgorili su.
Tragedija Hrvatske je istovremena promjena političkog sustava, rat i predugo življenje u javašluku. Jednoumlju koje je imalo samo jedan kriterij: Ili si s nama ili protiv nas.
Mene osobno ne smeta što netko dijametralno suprotno od mene shvaća ovaj svijet. Demokracija uključuje razliku mišljenja i uljudbu razgovora i odnosa, ali me beskrajno pogađa kad se položaji stječu na račun lažnih diploma i prevara ili po rođačkim i političkim vezama sa pokrićem ili bez.
Ali, to je tema za neki drugi post.
< | siječanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra