odmak

četvrtak, 05.01.2017.

Odgovor Jelenu

Već duže razmišljam zašto nije uspjela zajednica Južnih Slavena. Proučavam povijest kao što i ti. Što bi bilo kad bi bilo?
Uopće koliko je nas Slavena to bi bilo nešto. Od krajnih granica Rusije do mediterana i drugih mora.
Jasno ti je da ne mislim na neku vojnu silu. Mislim prvenstveno na umjetnost, umjetnike i duhovnost.
Znaš kako su uspjeli južno američki pisci. Baš pod tom egidom: južnoamerički pisci.

Ali, problem je u kratkoći života i po meni to što puno ljudi bježi i bira kratkotrajnost, bira vremensko, ograničeno ne razumijevajući potrebu za vječnim u kojem god obliku ona bila. Podižemo zidove- možda sad i Amerika pod onim ekscentrikom podigne zid prema Meksiku.
Bila sam na kineskom Zidu. Koliko utrošenih godina, novca i ljudskih života. Glinena vojska pronađena u prošlom stoljeću. Svako lice drugačije. Uniforme, cipele do nevjerojatnih detalja. Mrtvi car i mrtva vojska u nekoj nadi da će konji zaarzati i krenuti sa svima njima u nove bitke u drugi,treći ili već koji život.

(Vojska terakota je kolekcija od preko 7,000 figura terakota vojnika i konja u Mauzoleju prvog kineskog cara.
Sve figure su u prirodnoj veličini. Kolekcija figura se nalazila u grobnici i bila zakopana zajedno s prvim kineskim carem (Qin Shi Huangdi), koji je ujedinio Kinu 221. pr. Kr.. Vojska terakota otkrivena je u ožujku 1974. Iskopavanja su započela ubrzo nakon otkrića. Vojska terakota se nalazi u blizini grada Sian (Xi'an), kineska provincija Shensi (Shaanxi).
Vojska terakota je pokopana oko 1,5 km istočno od groba Shi Huangdija, i na 3 razine. Lokacija je oko 33 km istočno od Siana. Prvo su iskopane figure ukoje su se nalazile na dubini 4 do 8 metara, a muzej zvan Muzej prvog cara dinastije Qin postavljen je na ruševinama i otvoren za javnost 1979. Cijeli muzej je kompletiran 1994.
U vrijeme kad je Shi Huangdi umro i bio pokopan, figure su pokopane zajedno s njim jer se vjerovalo da će tako i nakon smrti car imati vojsku kojom će zapovijedati. Figure su okrenute na istok i nalaze se u borbenoj formaciji. Svaka od figura je jedinstvena, tako da ne postoje dvije identične. Figure su naoružane strijelama, kopljima, mačevima i dr. Naoružanje je u vrijeme otkrića bilo još uvijek veoma oštro.
1980 su otkrivene dvije obojene brončane kočije 20 metara zapadno od carevog groba. Svaka se sastojala od 3,000 raznih dijelova i pokretali su je 4 konja.)
Izvor Wikipedija


Kolika je čovjekova potreba da sudjeluje događanjima kroz vječnost!?
Ne zbog toga što smatra da je važan, baš ovakav kakav jest. S kožom, s materijalnim koji nas okružuje i štiti od svega vanjskog, a unutra kuca nešto neko srce, ako ga ne doživljavamo samo kao pumpu koja distribuira pogonski materijal- krv kroz ostale organe. Nadam se da nismo samo biološki roboti. Nadam se da nam je u ovaj kratkotrajni životni vijek utisnut pečat vječnosti u obliku savjesti, morala, etike kako god to nazvali. Ali i suosjećanja, sućuti za one koji još ne razumiju.
Dragi mladi virtualni prijatelju. Ti više od mene širiš dobrotu. Ja znam gunđati, ali to je moja mediteranska grintava crta koja se sa starošću pojačava.
Ono što me veseli je gubljenje potrebe da budem 'priznata'.
Ogromni trud sam uložila u svoju malu osobu. Od škola do neformalne izobrazbe. Proučavanja, pisanja. Trudila sam se biti s ljudima, još i danas, koji me imaju čemu naučiti. Sad razmišljam upisati, kao slušač Povijest umjetnosti. Znanje me privlači, ali privlači me i 'mistika'. Stavljam je u navodnike. I znanje ponekad vodi u mistiku, čini se da su fizika i matematika još najbliži tome. Žudim za onim nečim nejasnim nedodirljivim što se samo sluti- nekim blaženstvom, titrajem čistog duha, susreta sa nesebičnim sa bratstvom ( i jedinstvom, zašto ne. Cijelog svijeta ne samo Slavena, cijelog 'Božjeg' Svemira).
Skupljam oko sebe ljude dobre volje i ljude od raznih znanja ne bili od svega prešlo nešto i na mene.
Ne volim, loš je izraz trebalo bi reći izbjegavam egoizam i egoistične ljude. Oni su još duboko u tmini. Čeka ih još puno muke. Želim im brže sazrijevanje, ali meni preostaje premalo vremena i ne želim se prepuštati gušenju njihovih spletki koji kao ljepljiva trava i vir mutne rijeke me vračaju u moje stadije odrastanja.

Ja moram naprijed. Ne želim se više vraćati. To je, ono, što se kaže: trebaš ostaviti i majku i oca i sve što si stekao i poći za mnom, pa što god što te zove iznad ljestvice ovovjekog, to bilo. Naravno, ograđujući se od zla i nakon izvršenih dužnosti ovog života. Nadam se da se zlom neću odazvati.
Nadam se da kužiš, a nekako znam da kužiš.

Meni je utoliko teže što sam odgajana u katolicizmu koji je nakon Isusa sudjelovao u velikom broju zlih djela, ali mi Bogo čovjek govori: ustraj i ja sam bio okružen slabićima, izdajicama pa im opet pomažem. Samo su ljudi. S ljudskim slabostima. Ja ne odustajem od čovjeka i čovječanstva. I ti me moraš slijediti. Nigdje gdje je čovjek nije ništa bolje. Tu si gdje si. Slabost je bježati . Pokušaj mijenjati.
Volim kao misliš i djeluješ.

Želim ti u ovoj godini još rasta i dobrote!

05.01.2017. u 09:45 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra