odmak
utorak, 19.01.2016.
Majka i morsko more
Odlučila sam svojoj djeci ostaviti priču o obitelji.
U slikovnom i pisanom obliku. Volim se s tim igrati.
Evo na primjer Majka i more.
Ovo su Bruno i ja, njegova mama. Lagani je vjetar jer ja ne bih ovako frajerski s rukama u đepu ( mlada i nadobudna) sjedila na ogradi.
Ali to je to. Brod me čini neopterećenom. Daleko su brige, a ni mobitela u tim vremenima još nije bilo. Samo radiostanica, koju je u nekom trenu onesposobio grom koji je udario u "Josefinu K".
A ovo jedan odlazak iz Splita. Još smo svi vedri. Vjetrić je po mjeri. Upravo onakav kakvog ga putnici žele. Razna dječica luduju po palubi. Ja sam za kormilom. Kapetanu se negdje dižu kose.
Još jedno napuštanje Splita. Malo je hladnije. To smo rado radili. Jedrili u zimske dane.
Kanađani. Dragi prijatelji s kojima su kao po nekom zakonu uvijek bila puna jedra.
A ovo? Josefina K pored Jabuke. Ovlaš baćeno sidro. Skoro utiha. Vezali smo se za kamen.Kapetan strogo pazi da se ne vežemo za stablo. Ali Jabuka je ionako kameni,vulkansk iotok koji zuji.Ja čujem njen zvuk. Drugi se smiju.
Čak je pao i kupanjac. Ribe su u velikim jatima letile po zraku. Lovila ih je sigurno neka veća riba. Jedinstven doživljaj. Skoro nemoguć. Obično su vrlo veliki valovi oko Jabuke
.
Kasnije smo otplovili prema Brusniku. Otočiću s velikim okruglim kamenjem i jednako velikim i neobičnim zečevima kao onaj iz Alise u zemlji čudesa. Nažalost ne mogu naći fotografiju.
Počelo je nešto lagano puhati i mi smo razvili jedra- Približavamo se južnoj strani Visa. Vjetar pojačava. Kratimo glavno jedro. za jedan krat. Vjetar je sve jači. Kratimo na drugi krat. Mijenjamo veliko letno jedro za malo olujno. Na kraju smo skinuli sva jedra i pokušavamo ploviti na motor. Nevera je . Pucaju gromovi na sve strane. Ovaj snimak dolje sa nekog drugog putovanja, jer dok je nevrijeme nikome ne pada snimati. I ruke su zauzete.
Djecu smo vezali za stupiće ograde. Nitko ne želi u potpalublje. Povraća im se. Zamotali smo ih u vreće, pa što bude.
Ne vidimo ni svjetionike. Grmi, sijeva. Konačno neka svijetla, kasnije smo rekonstruirali da su to bila svijetla s južne strane Hvara.
Bruno vapi: Kad ćemo negdje doći. Misli na mirnu luku. I dođite gdje god hoćete samo dođite.
Konačno smo nekako dobauljali do Paklenih otoka. Uvukli smo se u neku uvalu. Ujutro u zoru kad se sve smirilo, djeca su spavala blaženim snom, otplovili smo tiho na suprotnu stranu u uvalu Bakarić. Tako smo zvali uvalu ( ne znam originalno ime) Vrlo je zgodna. Vezali smo se uz rub malog pristaništa. Muškarci su popravljali ono što je stradalo u nevremenu. Djeca se nisu budilia. Spasili su neki čamac koji je u blizini plutao. Govorilo se da ono što nađeš i spasiš na moru pripada tebi. Možda je to davno bio običaj. Došla su dvojica mještana pitati da je to njihovo. (vijesti se šire brzo).Trebali ste vidjeti pokeraške face muškog djela posad Josefine K. Ja bih odmah predala čamac. Fina sam duša. Uzdrhtala sam se. Morala sam se maknuti. Pregovaraći su popili kavu i popušili lulu mira i konačno ljudima vratili njihov brod.
Pogled izvana će se sjetiti tog putovanja. On je s pučine plivajući vratio brod te dvojice mještana u sigurnu luku.
Evo to je ta uvala, ali na fotografiji je druga posada istog broda. Iznad je vila Kovać, kasnije Bakarićeva vila. Ljetovao je tamo Mesić i Milanović, ali danas ništa o politici.
Ovako izgleda kad je lebićada. Tad iz nje treba bježati.
Posada ove jedrilice ( netko nam je poslao fotografiju), nažalost nije pobjegla.
A, sad ću nizati fotografije bez puno objašnjenja. Skoro sam svako putovanje popratila pričicom obično malo dodajući i onoga što se nije događalo, ali u mojoj mašti jest.
Predivno vrijeme doživljaji. Žao mi je što smo se kapetan i ja iz tog vremena razišli pa je teško ponoviti hranu moje duše. To morsko more i mene.
Samo je iluzija da će se i jedna jedina mala ribica uhvatiti na ovu udicu.
i kupalo se.
i jelo se
.
Ušće Nertve. nabrali smo vongola i napravili jelo za prste lizat, al i brod nam je kad je počeo maestral skoro otplovio i odlutao. Kapetan je nadljudskim snagama plivajući ga vratio u sigurne vode. Sidro, nažalost ne drži na pijesku. Ma ne ovaj mali pomoćni, nego Josefinu K.
kapetan pokušava popraviti radio stanicu
Iza nas je Palagruža.
Mislim da je ovo Zelena špilja u akvatoriju Visa
Južna strana Mljeta. Vjetar nam je napuhao majice i skoro nas odnio u nebesa
Ovako je radio stanica izgledala dok je radila
A ovo je Metkovska luka iz 19 st.
Kapetan nas je spašavao
Ima toga još puno, ali više nemam vremena
Ponekad mi se čini da sam sanjala i nekako mi nije jasno koliko sam to ja života proživjela.
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
Linkovi
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra