nedjelja, 12.10.2014.
Lažemo li se.
Što i kako živimo? Teoretski, a to se vrlo često ovdje na blogu događa, mi smo slobodoljubivi, ispravni i časni ljudi. Uvijek postupamo 'po pravdi' itd itd. Teoretski. Papir, ekran ili več što, sve trpi.
U praksi..?
Znam da će puno njih reći nakon što ispričam događaj - raspravu iz gimnazijskih dana, da smo mi stariji pokvareni, konformistički, lažnjaci. Premazani svim mastima. Tako se čini. Čak bih se u velikom postotku složila . Ne bih govorila samo o rezignaciji niti odustajanju, iako i toga kod staraca ima. Govorila bih o iskustvu. Možda i o uzaludnim bitkama. Ali, vratimo se na gimnazijski primjer: Meni osobno vrlo dragi profesor, a analizirali smo neko književno djelo, upitao je nas cure: Recimo da ste u braku, ali imate i ljubavnika i ostanete u drugom stanju s ljubavnikom biste li to mužu priznali.
Uglas smo sve uskliknule : Naravno!
Na tridesetu godišnjicu mature sjetila sam se toga. U međuvremenu prošao je i domovinski rat, pojavili su bivši đaci iz Hercegovine drugih narodnosti. Jednoj sam gimnazijskoj kolegici, muslimanki, u šali rekla : Znaš li da mi je muž (a tadašnji momak) svojevremeno rekao kako si se dobro ljubila. Opla digla se na stražnje noge. Ja, nikad sa tvojim(već u tom trenu pok) mužem nisam nikad imala nikakvu vezu.
E, taj veseli rat. Vratio nas je u prapovijest. U religije, u fundamentalizam. Ali o tome dosta.
Htjela sam nastaviti u šali, ali nisam. Vjera i strogost su u nekim konfesijama, čak i u mojoj postale ozbiljno pitanje života. Poslije su razgovori prešli u politiku pa da se ono zamršeno u našim odnosima naoštrilo do neugodne diskusije, na rubu svađe. Uskočila sam, nekakva me ludost uzaludnosti bivših odnosa, te krvave prošlosti i svađa, a i moj povremeni rugalački duh nije cijelu večer napuštao, i pokušala ih podsjetiti na davno pitanje našeg profesora.
Muškarci u dobi- tada pedesetoj godina, bili su u punoj snazi. Ali, prva mladost je prošla. Većina ih je varala žene, a i žene muževe. Na prste ruke moglo se nabrojiti one koji to nisu. Nekoliko " časnih sestara" kako smo ih još u gimnazijskim danima zvali, ali udale su se. Imale djecu. Izgled svetosti ih nije napuštao, pa smo se u šali pitali... Joh ja i moja rugalačka i slušalačka narav. a već su mi izašla dva romana pa su pričali svoje životne priče. Inače sam primijetila da se od književnika ( ne kažem da sam nešto posebno) traži i očekuje odgovor na sva pitanja. Jer poznaju ljudsku dušu i postupke: Pročitajte samo intervjue sa poznatim književnicima. Pitanje u kojima se od njih očekuje da riješe sve svjetske krize. Što vi mislite...? Pa se na silu, jadni književnici ozbiljno trude da odgovore, a samo su ljudi sa svim ljudskim manama i osobinama.
A ja? O joj!? Ne mislim ništa.. Ja sam pisac komorne atmosfere. Prošlog vremena i ljudi prošlosti Pisac posve nezanimljive priče.
Vračam se na temu.
Abortus je skoro stopostotno rješenje ostajanja u drugom stanju s ljubavnikom. ' ona koja se nije ljubila' sa mojim mužem nije i nikad neće imati ljubavnika. A kakvo priznanje mužu? Nisu lude. I muškarci su se slagali. Posve promašeno pitanje, ali vrag mi nije dao mira, pa sam potegla pitanje morala. pitanje jeli fetus živo biće. I naravno radi li se u tom slučaju o najobičnijem ubojstvu?
Treba reći da smo mi generacija, zapravo dva razreda, koja je vrijedno završila visoke škole ne bi se mogli nazvati samo prosječnim maturantima. Čitamo, trudimo se i što je najvažnije dobro se poznajemo i većina se još družimo iako smo na svim krajevima svijeta.
Muslimani su bili protiv abortusa. Život je svet i tu je svaka diskusija prestala. ( druga su stvar ratovi, terorizmi i slično. Svi se kad dođe stani padni toga laćamo)
Trebali ste čuti nas,mislim teiste i ateiste. Ja sam bacila kost. I bezobrazno promatrala i slušala.
A, nije jednostavno. Kako prodrijeti u naše zamršene mozgove, misli, riječi u vremenu koje ima svoja pravila tisućama godina izgrađivana. Sa zakonima koja stoje u vjerskim spisima ili državnim,pravnim istinama. Kako u to uklopiti ono što nam je dano kao ljudskim bićima. Slobodu s ljubavlju, strastima i potrebom za srećom između ostalog.
Čovjek je čudo, a opet vrlo krhak. Ne može se živjeti samo s dužnošću i samo raditi po zadanim pravilima. Mašta radi. Život svakodnevnice ne ostavlja previše prostora za sreću. To je već ritam u kojem nema ni trena vremena za želje i nadu.
A da ne govorim o zavaravanjima. Svaka od ovih misli tražila bi doktorsku radnju. I ima ih. Bit će ih u budućnosti, iako sumnjam da će čovjek naći odgovor.
Kako u ovom vremenu naizgled slobodne misli i djelovanja govoriti o
abortusu.
Podsjetila bih da je u komunizmu abortus bio strogo kontroliran, čak bih rekla zabranjen. Nemalo je žena izgubilo život pokušavajući ga napraviti kod nadriliječnika. Postoji dobar rumunjski film na tu temu : '4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana' Svakako ga pogledajte.
Ne treba se ničem čuditi. I crkveni oci su lomili glavu kad fetus postaje živim bićem, zapravo ljudskim bićem. Kad, naime, duša uđe u tijelo.
Ja smatram da je abortus ubojstvo. Opravdano, neopravdano o tome se može govoriti. Olakotne okolnosti u svakom ubojstvu postoje.
12.10.2014. u 14:19 •
21 Komentara •
Print •
#
| < |
listopad, 2014 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
