Čovjek bi se uistinu trebao početi ponašati primjereno svojim godinama. Tko se vidio kupati u moru 23 04 2011 godine u godinama koje su preskočile sve moguće želje i ideje iz ove glave, koja je po tim istim željama veliko dijete, ali i vrlo staro dijete što dođe na isto.
Sjeća li se itko:
Danny Kaya
I sad ga imamo. Potpuni krah organizma.
Ali nije sve crno kako se čini. Volja je jača od nedaća. Danas već mislim što ću jesti i piti, dakako.
Mislim i o koječemu drugome.
Neobično je da dvije godine zaredom slavimo Uskrs mi kršćani sa istoka i zapada.
Povijesno gledajući raskoli unutar kršćanstva događali su se od samog početka. Jedan te isti događaj ; naviještanje anđela , Božjeg poslanika maloj Židovki Mariji da će roditi Bogo – čovjeka Isusa, njegovog kratkog života, propovijedanja, načina razmišljanja i tragične smrti, ali i jednog od najvažniji događaja vjere- samog Uskrsnuća, nastale su religije, ogranci, da im se ni broja ne zna.
Mainstream, srednja struja, Rimska katolička crkva kojoj i sama pripadam, trudila se od samih početaka putem Koncila, Općih crkvenih sabora zadržati nit Isusovog učenja – vjere - uvjerenja i sama uvjeravajući sebe da slijedi nauk Isusov – Božji. Koncila je bilo 21 do sada. Prva četiri rješavali su najveći broj spornih nauka oko svetog trojstva napr: Oca, sina i duha svetoga (priznajem ni meni nisu posve jasni pojmovi). Je li sin istovjetan s ocem i je li u sinu prevladava više Božanska ili ljudska narav. I još puno toga.
Razlazi od rimokatoličke crkve događali su se uslijed različitih razloga.
Prvi i najveći raskol:
………..16. srpnja 1054. došlo je do konačnog raskola između Istočne i Zapadne crkve. Ovaj raskol neki nazivaju veliki raskol.
Crkveni raskol 1054. koji je podijelio crkvu na na Katoličku i Pravoslavnu, dogodio se za vrijeme vladavine carigradskoga patrijarha Mihajla Keraularija i pape Lava IX.
Neposredni povod raskolu dala je rasprava o beskvasnom kruhu u bogoslužju. Legat pape Lava IX., kardinal Humbert, položio je 16. srpnja 1054. na oltar crkve Svete Sofije bulu, kojom izopćuje Keraulariju i Istočnu crkvu, a Keraularija je na to izopćio papu.
Car Izak Kommen poslao je Keraulariju u progonstvo, gdje je i umro, ali jedinstvo crkava nije nikada više uspostavljeno.
Zapadni dio carstva će u relativno kratko povijesno vrijeme nestati (150 godina) pod najezdom raznoraznih naroda iz potlačenih rimskih provincija. Istočni dio je postao "pandan" nekadašnjem moćnom carstvu. Pokušaji revitalizacije "staroga" su postali bezuspješni naročito za vrijeme Justinijana I koji je uspio vratiti mnoge provincije pod "orlovski plašt". Carstvo je nakon toga potresla velika epidemija koja je desetkovala stanovništvo slično srednjovjekovnoj kugi.
Povodi koji su rezultirali ovim događajem sežu u stoljeća koja su prethodila. Rimski car Konstantin Veliki prebacuje sjedište carstva u Byzantion 330.godine (u balkanskim krajevima poznat i kao Carigrad). 395.g. označava konačnu podjelu Rimskoga Carstva na dva dijela kada car još uvijek jedinstvenoga carstva Teodozije I. daruje svom sinu Arkadiju Istok, a drugome sinu Honoriju Zapad.
Uzroci raskola između "zapadne" i "istočne " crkve leže upravo u ovim antičkim korijenima. Zapadno Rimsko Carstvo oslanjalo se na latinski jezik i kulturu te ih uvijek stavljalo u prvi plan, što je dovodilo do neprestanih trvenja suprotstavljenih frakcija, te eskaliralo u rasprave o raznim detaljima i razlikama u bogoslužju i dogmi na "istoku" i "zapadu" podjednako.
Rimokatolička crkva (ali i Pravoslavna podjednako) promijenila je neke dijelove bogoslužja, običaja i dr. Jedan od primjera je i tzv. Nicejsko vjerovanje. Dodali su odlomak Svetog pisma poznat kao Filioque. Nicejsko vjerovanje u svojem originalnom obliku glasi:
“ Vjerujem...u Duh Sveti, Gospodina, Stvoritelja Života, koji potječe (dolazi) od Oca, koji je s Ocem i Sinom zajedno štovan i zajedno uzvišen. ”
Na "zapadu", Vjerovanje je promijenjeno u:
“ Vjerujem...u Duh Sveti, Gospodina, Stvoritelja Života, što proizlazi iz Oca i iz Sina... ”
Jedni su tvrdili da je Duh Sveti zasebno biće, a drugi su Trojstvo smatrali jednim i nedjeljivim.
Bilo je mnoštvo biskupa u Crkvi, a na istoku se Papa smatrao prvim među jednakima, ali
Rim je tvrdio da je Papa jedini preostali Apostolski namjesnik. Na početku Papino prisvajanje vlasti na zapadu nije smetalo istočnim pravoslavcima - sve dok je ostajalo na tome da je u pitanju samo Zapad. Ali dogodilo se to da je Papa odlučio proširiti tu vlast i na istočne kršćane podjednako i pokušao prisvojiti i istočne Patrijarhate. Pismo napisano od strane Pape Nikole 865. godine proklamira kako je "Papinska moć nad cijelom Zemljom, tj. nad svakom Crkvom".
Podjela otprilike prati rijeke Drinu i Dunav (tj. hrvatske i srpske krajeve), mađarsko-rumunjsku granicu (tj. granicu tadašnjih Ugarske i Vlaške), te rijeku Vislu do Baltika (tj. granice Poljske prema Bjelorusiji). Baltičke države Estonija, Litvanija, Pruska i Pomeranija su u "sivoj zoni", budući da su u to doba tamo prevladavale poganske religijske zajednice…….
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Crkveni_raskol"
Iz razloga raznih tumačenja Novog zavjeta i iz vanjskih utjecaja razni povijesnih događaja , vladara kao što je napr. Henrik VIII , koji je ženeći se više puta nije uspio poništiti brak i tako je Englesku odcijepio od rimokatoličke vjere ili najveći raskol ZAPADNOG kršćanstva s pojavom Martina Lutera
1. Luterani ili Evangelici 1517
2. Kalvini ili reformirani kršćani 1520
3. Anglikanci – engleski kršćani (Henrik VIII)
4. Anabaptisti
5. Prezbiterijanci
U današnjem vremenu tolikih kombinacija istočnih filozofija – do new agea nije lako izabrati, iako vrlo često biramo najlakšu varijantu razmišljanja i života. Daj mi ga danas, poslije mene i potop i slično.
Predugo bi nas odvuklo razmišljanje i propitivanje o razlozima života i koliko ga ozbiljno treba shvaćati.
Danas… recimo poslije II vatikanskog koncila koji je trebao na neki način reformirati i rimokatoličku crkvu (nije posve postignuto, pogotovo ne u vrlo konzervativnim sredinama kao što je hrvatska sredina).
A ipak je puno postignuto. Crkva se otvorila prema laicima. Još puno toga, po meni, čeka.
Uvijek treba imati na umu da je CRKVA vrlo stara organizacija sa golemim brojem ljudi, zakona, ustanova i da se vrlo sporo kreće I OKREĆE, a osim svega ne smije odustati od osnovnih načela vjere i morala, jer smo onda i Crkva i mi njeni vjernici opet na samom početku.
Jer jedno je čovjek, ograničen i smrtan, a drugo su ideali besmrtnosti u Svemogućem.
Ali, evo još malo odličnog Danny Kaya- tek da vidite je život puno manje krut nego vam iz mojih izlaganja izgleda.
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
