Čovjek bi se uistinu trebao početi ponašati primjereno svojim godinama. Tko se vidio kupati u moru 23 04 2011 godine u godinama koje su preskočile sve moguće želje i ideje iz ove glave, koja je po tim istim željama veliko dijete, ali i vrlo staro dijete što dođe na isto.
Sjeća li se itko:
Danny Kaya
I sad ga imamo. Potpuni krah organizma.
Ali nije sve crno kako se čini. Volja je jača od nedaća. Danas već mislim što ću jesti i piti, dakako.
Mislim i o koječemu drugome.
Neobično je da dvije godine zaredom slavimo Uskrs mi kršćani sa istoka i zapada.
Povijesno gledajući raskoli unutar kršćanstva događali su se od samog početka. Jedan te isti događaj ; naviještanje anđela , Božjeg poslanika maloj Židovki Mariji da će roditi Bogo – čovjeka Isusa, njegovog kratkog života, propovijedanja, načina razmišljanja i tragične smrti, ali i jednog od najvažniji događaja vjere- samog Uskrsnuća, nastale su religije, ogranci, da im se ni broja ne zna.
Mainstream, srednja struja, Rimska katolička crkva kojoj i sama pripadam, trudila se od samih početaka putem Koncila, Općih crkvenih sabora zadržati nit Isusovog učenja – vjere - uvjerenja i sama uvjeravajući sebe da slijedi nauk Isusov – Božji. Koncila je bilo 21 do sada. Prva četiri rješavali su najveći broj spornih nauka oko svetog trojstva napr: Oca, sina i duha svetoga (priznajem ni meni nisu posve jasni pojmovi). Je li sin istovjetan s ocem i je li u sinu prevladava više Božanska ili ljudska narav. I još puno toga.
Razlazi od rimokatoličke crkve događali su se uslijed različitih razloga.
Prvi i najveći raskol:
………..16. srpnja 1054. došlo je do konačnog raskola između Istočne i Zapadne crkve. Ovaj raskol neki nazivaju veliki raskol.
Crkveni raskol 1054. koji je podijelio crkvu na na Katoličku i Pravoslavnu, dogodio se za vrijeme vladavine carigradskoga patrijarha Mihajla Keraularija i pape Lava IX.
Neposredni povod raskolu dala je rasprava o beskvasnom kruhu u bogoslužju. Legat pape Lava IX., kardinal Humbert, položio je 16. srpnja 1054. na oltar crkve Svete Sofije bulu, kojom izopćuje Keraulariju i Istočnu crkvu, a Keraularija je na to izopćio papu.
Car Izak Kommen poslao je Keraulariju u progonstvo, gdje je i umro, ali jedinstvo crkava nije nikada više uspostavljeno.
Zapadni dio carstva će u relativno kratko povijesno vrijeme nestati (150 godina) pod najezdom raznoraznih naroda iz potlačenih rimskih provincija. Istočni dio je postao "pandan" nekadašnjem moćnom carstvu. Pokušaji revitalizacije "staroga" su postali bezuspješni naročito za vrijeme Justinijana I koji je uspio vratiti mnoge provincije pod "orlovski plašt". Carstvo je nakon toga potresla velika epidemija koja je desetkovala stanovništvo slično srednjovjekovnoj kugi.
Povodi koji su rezultirali ovim događajem sežu u stoljeća koja su prethodila. Rimski car Konstantin Veliki prebacuje sjedište carstva u Byzantion 330.godine (u balkanskim krajevima poznat i kao Carigrad). 395.g. označava konačnu podjelu Rimskoga Carstva na dva dijela kada car još uvijek jedinstvenoga carstva Teodozije I. daruje svom sinu Arkadiju Istok, a drugome sinu Honoriju Zapad.
Uzroci raskola između "zapadne" i "istočne " crkve leže upravo u ovim antičkim korijenima. Zapadno Rimsko Carstvo oslanjalo se na latinski jezik i kulturu te ih uvijek stavljalo u prvi plan, što je dovodilo do neprestanih trvenja suprotstavljenih frakcija, te eskaliralo u rasprave o raznim detaljima i razlikama u bogoslužju i dogmi na "istoku" i "zapadu" podjednako.
Rimokatolička crkva (ali i Pravoslavna podjednako) promijenila je neke dijelove bogoslužja, običaja i dr. Jedan od primjera je i tzv. Nicejsko vjerovanje. Dodali su odlomak Svetog pisma poznat kao Filioque. Nicejsko vjerovanje u svojem originalnom obliku glasi:
“ Vjerujem...u Duh Sveti, Gospodina, Stvoritelja Života, koji potječe (dolazi) od Oca, koji je s Ocem i Sinom zajedno štovan i zajedno uzvišen. ”
Na "zapadu", Vjerovanje je promijenjeno u:
“ Vjerujem...u Duh Sveti, Gospodina, Stvoritelja Života, što proizlazi iz Oca i iz Sina... ”
Jedni su tvrdili da je Duh Sveti zasebno biće, a drugi su Trojstvo smatrali jednim i nedjeljivim.
Bilo je mnoštvo biskupa u Crkvi, a na istoku se Papa smatrao prvim među jednakima, ali
Rim je tvrdio da je Papa jedini preostali Apostolski namjesnik. Na početku Papino prisvajanje vlasti na zapadu nije smetalo istočnim pravoslavcima - sve dok je ostajalo na tome da je u pitanju samo Zapad. Ali dogodilo se to da je Papa odlučio proširiti tu vlast i na istočne kršćane podjednako i pokušao prisvojiti i istočne Patrijarhate. Pismo napisano od strane Pape Nikole 865. godine proklamira kako je "Papinska moć nad cijelom Zemljom, tj. nad svakom Crkvom".
Podjela otprilike prati rijeke Drinu i Dunav (tj. hrvatske i srpske krajeve), mađarsko-rumunjsku granicu (tj. granicu tadašnjih Ugarske i Vlaške), te rijeku Vislu do Baltika (tj. granice Poljske prema Bjelorusiji). Baltičke države Estonija, Litvanija, Pruska i Pomeranija su u "sivoj zoni", budući da su u to doba tamo prevladavale poganske religijske zajednice…….
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Crkveni_raskol"
Iz razloga raznih tumačenja Novog zavjeta i iz vanjskih utjecaja razni povijesnih događaja , vladara kao što je napr. Henrik VIII , koji je ženeći se više puta nije uspio poništiti brak i tako je Englesku odcijepio od rimokatoličke vjere ili najveći raskol ZAPADNOG kršćanstva s pojavom Martina Lutera
1. Luterani ili Evangelici 1517
2. Kalvini ili reformirani kršćani 1520
3. Anglikanci – engleski kršćani (Henrik VIII)
4. Anabaptisti
5. Prezbiterijanci
U XVII stoljeću:
Iz anglikanskog krila:
1. Baptisti
2. Metodisti
3. Adventisti
4. Jehovi
5. Petekostalci
6. Mormoni
U današnjem vremenu tolikih kombinacija istočnih filozofija – do new agea nije lako izabrati, iako vrlo često biramo najlakšu varijantu razmišljanja i života. Daj mi ga danas, poslije mene i potop i slično.
Predugo bi nas odvuklo razmišljanje i propitivanje o razlozima života i koliko ga ozbiljno treba shvaćati.
Danas… recimo poslije II vatikanskog koncila koji je trebao na neki način reformirati i rimokatoličku crkvu (nije posve postignuto, pogotovo ne u vrlo konzervativnim sredinama kao što je hrvatska sredina).
A ipak je puno postignuto. Crkva se otvorila prema laicima. Još puno toga, po meni, čeka.
Uvijek treba imati na umu da je CRKVA vrlo stara organizacija sa golemim brojem ljudi, zakona, ustanova i da se vrlo sporo kreće I OKREĆE, a osim svega ne smije odustati od osnovnih načela vjere i morala, jer smo onda i Crkva i mi njeni vjernici opet na samom početku.
Jer jedno je čovjek, ograničen i smrtan, a drugo su ideali besmrtnosti u Svemogućem.
Ali, evo još malo odličnog Danny Kaya- tek da vidite je život puno manje krut nego vam iz mojih izlaganja izgleda.
Post je objavljen 25.04.2011. u 12:20 sati.