petak, 13.08.2010.
Razlika della differenza
Majčini sinovi začepite oči i uši!
Uostalom ovo je literatura i to je samo jedan od likova unutar mene.
Ideju za post dala mi je morska zvijezda
Naime, sve do kraja gimnazije bila sam buntovnik vanjskog tipa, tj. tukla sam se, galamila, svađala, nadglasavala i bivala u vrlo velikim opasnostima.
Kratko u sukobu sama sa sobom, s crkvom, s Bogom, s državom (skoro su me izbacili iz škole), sustavom, s majkom (tu sam još) s prirodom, živim i neživim svijetom.
Da sam mogla bila bih: Brigate Rosse, Rote brigade, pratilja che Guevere i svih revolucionara i rebela kroz povijest.
A onda sam se počela baviti seksom.
Majčina djeco bježite od ovog posta.
Ja (tovarica) sam bila dijete Sigmunda Freuda.
Ljubav ili seks (tipično žensko miješanje ljubavi i seksa, ali može i bez kavijara) me smirio. A bio je dobar seks.
Kad bih htjela daviti (što inače radim) bilo bi u psihoanalizi mene vrlo dubokih slojeva koji bi govorili kako je i seks bio sredstvo otpora na opću hipokriziju, ali zaustavimo se na razlici della diferenzi u mojoj naravi prije i poslije čiste uživancije bez dubioza.
Oduvijek sam puno čitala, (tražila sam. I to je bio bijeg) ali brak (uz seks) me odveo u daleke krajeve iz provincije koja je uistinu bila žabokrečina.
Odjednom sam iz pubertetske okrenutosti sebi počela slušati i osluškivati druge i drugog strpljivošću smirenih hormona i kemikalija koje su do tada razarale dušu i tijelo.
I eto me decenijama u razumijevanju drugoga i drugačijeg.
S povremenim izletima u isključivostima jer ipak sam od krvi i mesa i ono malo duše.
Ovaj dugačak uvod nastao je iz jednog, dva ili više razloga.
Sinoć je u društvu bilo postavljeno vječno pitanje koliko traje mržnja, ili bar zaborav na uzroke te mržnje ili možda blaže rečeno netrpeljivosti.
Ne znam koliko znate, ali svojevremeno u Austrougarskoj Hrvati su uglavnom mrzili Mađare. Na željeznici se tražilo da se govori mađarski, a mi u Dalmaciji mrzili smo Talijane, a svi smo skupa bili protiv Austrije koju sad kujemo u zvijezde, više- manje.
Tko se više tih netrpeljivosti i mržnje, paljena zastave i demonstracijuna čak i iz povijesti sjeća.
U svom prošlom postu ublažila sam sudare brodova, a sad ću pokušati ispričati baš kako je bilo. Malo me na to natjerao i Zonin post. Zona, to znamo, živi u Vukovaru. Tamo pokušava bit i jest tolerantna. Mislim da sam je dobro upoznala i znam da upravo to i jest. Za moj ukus čak i previše, ali ne zaboravimo seks je učinio da sam i ja tolerantna i pomirljiva.
Posljednji sukob:
Jedrilica dvanaestak metara dužine uplovljava u sumrak. Za volanom je Nijemac koji se dere noch, noch, noch čovjeku na pramcu koji pušta sidro i sidreni lanac. Gospođa na polovici broda viče čovjeku za sidrom: još, još, još. Prevodi Nijemca. Buka motora je uvijek prevelika i zato toliko galame i vike na brodovima. Cijelo nas jadransko more čuje, ali na brodu nitko nikoga ne čuje.
Sad slijedi uobičajena predstava. Muškarci ostaju na brodu, a žena skače u vodu ili sjeda u bajbot i odlazi vezati brod za neki kamen ili ne daj Bože drvo.
Ali vjetar je pojačao i brod se odmiče na sasvim drugu stranu. Nijemac skače u bajbot sa ručnikom oko pasa koji skliže i on ostaje gol. Viče glasno i prepotentno: Ich hasse das. Ich hasse das. U prevodu: Ja to mrzi, ja to mrzim, da se zaključiti da mrzi tu situaciju u kojoj se brod odmiče od kopna i njegove maritimne sposobnosti su ga dovele do kraja priče.
Na brodu su krupni čovjek za sidrom i troje djece od kojih je jedna lijepa mala tinejđerica slična gospođi u bajbotu iza golog Nijemca spuštene staračke guze, koja se, gospođa ne guza, usiljeno smije na cijelu situaciju.
Kapetan našeg broda kaže: Preblizu ste, pustili ste previše sidrenog lanca, promijeni li vjetar udarit će te u naš brod. Ili se vežite ili se odmaknite. Vidim mu paru iz ušiju i otvora na glavi, gdje inače drži vražje rogove, koje ponekad skriva.
Mičem ga i šapnem: Što smo se dogovorili. Dok sam ja na brodu nema svađanje. Pusti mene da riješim tu priču.
Ne da se, a ne da se i zato jer je evidentno da su ostali Srbi.
Uporna sam. Na sreću i Srbi su pristojni. Krupni čovjek pristojno kaže oprostite prevest ću mu to što ste rekli. Dva muškarca međusobno govore engleski. Ne trebamo prevodioca. Nijemac može komodno govoriti njemački direktno i bilo bi mu njemački odgovoreno, ali toliko je pun sebe da mi se s njim neda razgovarati.
Nijemac su odgovara: Ovoliko je dubina.., kaže neku cifru. I ta dubina traži toliko dugi lanac.
Slažem se, kažem ja gospodinu sa sidra. Ali morate se vezati na kopno ili odtisnuti i pomaknuti malo dalje, ponavljam kapetanove riječi.
Ne Nijemac to neće.
Uzalud uvjeravanje.
Idem spavati , a vi kako hoćete, kažem ja.
U toku noći nekoliko puta smo se sudarali.
Kapetana sam morala vezati da ga prisilim ostati u podpalublju.
Komično odmicanje koje sliči na dječju igru s malim barkicima u plićaku i objašnjavanja na srpskom koji hoćeš -nećeš ipak iritira ne daju rezultata.
Krupni gospodin kaže : Vaša teorija je bila tačna. Ili kaže: Vi ste tu bili prvo stacionirani.
Čovjeku kroz glavu idu (iako ih tjera što dalje od sebe) izjave tipa 'naše more'.
Vrhunac je bio kad je na palubu izletjela tinejđerica lijepa i prelijepa, duboko toga svjesna i onako s visoka upitala:
Od kuda su se bre sad ovi stvorili.
Misli na nas? Uistinu misli na nas?
U unutrašnjosti broda čujem kidanje lanaca zavezanog kapetana.
Pokušavam zatvoriti bocaportu, ali čepim posadi prste.
Mi smo tu od stoljeća sedmog, viče kapetan potpuno van sebe.
Moja mukom izgrađivana diplomacija pala je u 'naše more'.
Napuštam bojište, ali i oni su ga napustili.
Nije bilo vrijedno tolike muke. E, da je bilo znati da su i I vojnici ljudi.
13.08.2010. u 15:07 •
8 Komentara •
Print •
#
| < |
kolovoz, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
