ponedjeljak, 24.05.2010.
Odgovornost
http://www.youtube.com/watch?v=qVNy1Miw18Y&feature=related
Odlučila sam pisati o Vjeri u Veliko Dobro. (veliko slovo, jer postoji i ona mala vjera kad kažemo vjeruj mi na riječ i netko nam uistinu povjeruje, ali to je vjera čovjeku/čici, a treba priznati da je ima sve manje)
„Vjera se obično definira kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere“
Citati su pod navodnicima. Ovaj gornji je iz Liberova enciklopedijskog rječnika i čini mi se najsažetiji.
No Vjera sama po sebi ne bi postojala da ne postoji netko tko vjeruje.
„Treba nam osoba vjernika to jest onaj koji vjeruje u nešto…“ kaže Tomislav Ladan u svojoj knjizi „Život i riječi“ Njegova riječ vjera puno toga obuhvaća; obično i neobično stijenje, , moćne i korisne životinje, vremenske prilike i neprilike, pa i moćne ljude, vladare, mudrace, ljubičicu bijelu itd itd.. u konačnici do samog Vrhovnog Bića Boga.
„..Stožerni pojam vjere je Bog. On se određuje kao najviša zbiljnost…., otkupitelj svemira… presuditelj cijelom ljudskom rodu…“ ---- Još uvijek Ladan, ali skratit ću pa ću reći da Ladan, a ne samo on, u to vjerovanje ubraja i Zlo, Tamu.
Zar nam nije zlo puno lakše dokazati nego Dobro? Skoro bih rekla da je Dobro na neki način paradoksalni izbor vjernik za zlo koje je evidentno.
I to tako ide od samih početaka čovječanstva, zapravo točnije rečeno, a to je ono što se može dokazati: od prve pisane riječi od čovjeka (čovječanstva“).
Uz čovjeka pojavljuje se odmah i Bog (kako god ga zvali) I Vrag (kako god ga zvali). Svijetlo i Tama.
Nekome sam posudila 'Povijest Boga', od autorice Karen Amstrong, pa je ne mogu citirati.
Vrijedno je pročitati. Sama je bila časna sestra, a onda je izišla iz reda i postala svjetovnjakinja koja se bavi pojavom Boga na zemlji. Povijesti Boga, jer hoće doznati više. Tako objašnjava. Ušla je u časne sestre jer je mislila da će o Bogu doznati više, ali nije. Zato kaže. Doznala je puno o pravilima reda itd, ali o Bogu ništa.
Trebalo bi navesti bezbroj knjiga za i protiv postojanja Dobra, ali tu sigurnosti nema. Vjeruješ ili ne vjeruješ. A jedni i drugi mogu sumnjati.
Osobno sam dugo sumnjala, na sreću već neko vrijeme živim u uvjerenju da Ga ima.
Ali, postoji prijepor. Postoji antagonizam između teista i ateista ( neću spominjati gnostike, jer to je velika većina nas vjernika i nevjernika, samo u značenju gnoza, gnozis kao znanja,jer ima i drugih značenja, poznavanja- zapravo dokaza -pri tom ne negirajući jednu i drugu mogućnost- da Ga ima ili da ga nema).
'Henri de Lubac jedan od najznačajnijih teologa 20. stoljeća (1896- 1991)kaže :'Svako vrijeme svjedoči napadima na vjeru '(vjernike), a ja bih dodala da svako vrijeme svjedoči napadima na nevjeru (i nevjernike) .
U njegovom i mom slučaju radi se o kršćanstvu, iako se to događa i drugim vjerama- ali ostavite ih trenutno po strani- iako mislim da ću se pokušati baviti i njima.
Što smeta u vjeri Isusa Krista i njegovog oca (koji jest ili nije) Boga, iako je Isusova majka bila zemljanka i Židovka, i on je slijedom toga Židov koji je uveo neke Židove i sve ostale pogane ili pripadnike nekih drugih uvjerenja, a koji su ga htjeli slijediti u vjeru koja je po njemu nazvana kršćanstvo?
Henri de Lubac kaže (ukratko, skraćeno) razloge napadima na kršćanstvo:
-kadikad su to povijesni razlozi. Je li uopće postojao i je li to govorio ili je govorio nešto drugo?
-drugom se prigodom borba premješta na metafizičko polje
- u svemu se najviše obrušavaju prigovori na Crkvu, na ono što se naziva glađu Crkve za svjetskom dominacijom.
Nije li religija najčešće :'opijum za narod'
Ali.., „Danas borba protiv kršćanstva nije uperena samo na njegove temelje ili na neke njegove posljedice: gađa se ravno u srce. U pitanje je postavljeno kršćansko poimanje života, kršćanska duhovnost, unutarnje opredjeljenje koje prije svakog posebnog čina i svakog izvanjskog poteza određuju kršćanina.“, kaže de Lubac.
Dakle po njemu: KRŠĆANIN BI PRIJE SVAKOG POSEBNOG ČINA I SVAKOG IZVANJSKOG POTEZA TREBAO NAJPRIJE POSLUŠATI TO KRŠĆANSKO POIMANJE ŽIVOTA; DUHOVNOST I OPREDJELJENJE.
Naravno, kažem skromno ja, tu se radi o kršćaninu koji promišlja i živi svoje kršćanstvo na dobrobit svoga susjedstva i cjelokupnog čovječanstva. Niti slučajno ne treba tu ubrajati ljudi koji su se u priči našli samo jer su vjetrovi drugačije zapuhali, ili ekstremne čistunice koji ne podnose drugačije razmišljanje i koji su sudjelovali u progonima drugih vjera ili nevjera i tome slično.
Ali, tko je bez grijeha neka prvi baci kamen.
To me dovodi do naslova knjižice koja je nastala 2005 na temelju članaka pok. Željka Mardešića sociologa religije:
„Odgovornost kršćana za svijet“
Nakladnik je 'Svijetla riječi', Sarajevo- Zagreb
Predgovor je napisao Ivan Šarčević.
Željko Mardešić je najprije bio pravnik. U Jugoslaviji pisao je pod pseudonimom Jakov Jukić.
Puno je nas učilo od njega. Bio je prijatelj, veliki skromni čovjek . „Mardešić je već desetljećima prilično usamljen i neprihvaćen, jednostavno zato jer ga se ne može svrstati“, kaže Ivan Šarčević.
Ponosna sam što sam ga poznavala i što sam imala privilegiju da me uzme pod svoje krilo i vjeruje mi da ću biti otvorena uha i srca.
„Nakon pada berlinskog zida, Mardešić proročki jasno detektira podizanje bezbroj novih zidova: povratak na bojovni, predmoderni, feudalni, pretkoncilski katolicizam koji se udružuje s koristoljubivim politikantstvom, fanatiziranim „obraćenim komunistima“ , ideolozima koji siju mržnju, strah i beznađe, koji radikaliziranim ideologijama ili „dobrim“ religioznim teorijama skrivaju lošu stvarnost, trgovcima koji kao „hijene na zgarištu dijele plijen oduzet siromasima.“, piše u predgovoru Ivan Šarčević.
„Evanđeosko kršćanstvo“ koje Mardešić neumorno zagovara jest rubno i skromno kršćanstvo ali u srcu svijeta, Božjeg ljubljenog a ne prezrenog svijeta.“, piše Šarčević.
„Darovane Božje milosti za sve ljude bez razlike“
„Bog kršćana je određen ljubavlju, a isključen mržnjom. Stoga je za vjernike mržnja najveći mogući grijeh, a ljubav najpreča moguća vrlina.“
Nije dakle na nama kršćanima da pobjeđujemo svijet nego da ga dobrotom spašavamo. Pobjede ostavimo političarima, a na sebe preuzmimo svjetovne poraze malenih i slabih. Jer njih je veliko mnoštvo i od nas očekuju pomoć.“
Dosta je citata. Koga interesira neka pročita. Ima tu spomena na djecu cvijeća. Na pokret koji se rijetko spominje jer svijetom uglavnom vlada mržnja, iako Mardešić se nada da će prevladati ljubav.
Puno puta u mnogim knjigama spominje čišćenje zlog sjećanja, ali uglavnom to ne radimo.
Moje je pitanje i dalje zašto je tolika mržnja teista i ateista koja se itekako osjeća ovdje na blogu gdje su uglavnom mlađi ljudi ili ljudi srednje generacije koji nemaju toliko zlih sjećanja.
Svojevremeno sam mislila oko sebe okupljati ljude dobre volje. Imala sam ideju napraviti 'mali pokret' koji bi širio dobro, ali to se sad čini nemoguća misija.
A sad vidim da sam pretjerala pa ću se zaustaviti.
24.05.2010. u 15:53 •
5 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
