odmak
srijeda, 19.05.2010.
Što izazove jedna emisija
U nedjelju gledala Nikolu Pilića Nu2.
Sjećam ga se vrlo dobro iz vremena kad je žario i palio po teniskim terenima. On i Živojinović u bivšoj. Split je mali. Više-manje svi smo se tada znali, ako ništa onda po čuvenju.
Možda ga je u samom početku Stanković, onako po svoju pokušao isprovocirati, ali on se nije dao.
Iako je i Stanković bio neobično blag. Nekad, prema nekim ljudima se trudi takav biti.
Odmjereno, najprije dobro promislivši, odgovarao je na njegova pitanja. Nikola Pilić je bez sumnje kralj teniskih terena. Najprije kao igrač, a potom kao izbornik i trener.
Jučer mi je uistinu imponirao. Gledam na struku. Živim od struke itd, kaže.
Sad trenira Srbiju. Velikani kao on u jednom trenu dolaze u takve situacije. Prošlo je dovoljno godina da se razviju poslovne i ine veze.
Mislim da je baš nekako toliko, možda koja godina više, bila prošla od drugog svjetskog rata kad sam se našla u Njemačkoj. Nitko više nije govorio o ratu. Putovali su za Francusku. I mi smo tamo odlazili na izlete. Nije se primjećivala mržnja.
Pitala sam svog šefa kako je on prošao rat. Znam, znam bila sam tada mlada i zelena, još buntovnik. Imala sam ožiljke na duši i htjela sam znati. Male Njemice su drhtala na poslu, a ja sam bezobrazno pitala.
Zvao me je mali komunist. To mu je čak nekako bilo simpatično, iako je bio u zarobljeništvu u Rusiji. Jedno čudo kako se uspio spasiti. Čudilo je i njega. Skupili su ga u vojsku sa studija, tek je bio upisao prvu godinu u Heidelbergu ( Ich hab mein Herz in Heidelberg verloren ). Zadnju godinu nacisti su mobilizirali mladost, skoro djecu i starce.
Hitler nije mislio na spašavanje Njemačke I Nijemaca, kao što ni Pavelić nije mislio na Hrvate i Hrvatsku. Spašavao je sebe i svoju obitelj i povukao u smrt najmanje dvjesto tisuća ljudi.
Bože moj kako me ta prošlost progoni i neda mi mira. Bockaju me te kosti koje nitko ne poštuje kao žrtve nego se prepucavaju nad tim Hudim i drugim jamama gurajući svoju politiku i svoje interese svi do jednoga.
U nedjelju ujutro, kako se na televiziji odvijaju razna sjećanja, pokušala sam iskopati na internetu situaciju u Španjolskoj, koja je na neki način slična našoj- ajde uz neke razlike.
Oni su uoči drugog svjetskog rata imali vrlo krvavi građanski rat i kasnije im je ostao omrznuti Franco El Caudillo ( Vođa). Iako je bio na strani fašizma uspio je preživjeti i vladati Španjolskom do 1975, kad je preminuo. Na dan Francove smrti Juan Carlos je postao kralj.
Ovo dolje možete preskočiti, ako uopće dođete do toga.
Ali, učinilo mi se da ime neke sličnosti sa nama. U nekom obrnutom smislu. Kao da su kosti iznad zemlje, a živući ispod zemlje.
Ovaj svijet treba gledati kroz ružićaste naočale sa cirkonima na kraju kao kod starih Amerikanki.
Treba se smijati, jasno mi je, ali čak i zub postaje preozbiljan kao da su mu uistinu izrasli umnjaci.
Kako god koga zanima da izvrnuta priča neka čita ostali stoj.
--------------
Sa interneta
Poslije drugog svjetskog rata Franco je (nije stradao za živo čudo) nosio etiketu zadnjeg od fašističkih diktatora, te je bio izoliran od strane Ujedinjenih naroda. Kako je hladni rat dostizao svoj vrhunac Francova oporba bivala je sve tiša. Godine 1953. sklopio je pakt o vojnoj pomoći sa Sjedinjenim Državama što je omogućilo Španjolskoj povratak u međunarodnu zajednicu. Španjolska je 1950-ih i 1960-ih godina učinila neke ustupke i napustila posve totalitarnu politiku zamijenivši je prirodnom demokracijom, Falanga je maknuta iz centra političkog života tako da je Franco mogao tvrditi kako ta stranka više nema političke moći. On tada više nije zavisio od Falange, preimenovane u Nacionalni pokret, već od nekoliko političkih obitelji koje su se kretale od desnog centra do krajnje desnice. Franco je balansirao između te dvije grupacije sukobljavajući ih kako bi sebi osigurao mjesto suca u njihovim razmiricama u svakodnevnom političkom životu, a time i glavninu vlasti u svojim rukama.
Španjolski parlament je 1947. proglasio Španjolsku kraljevstvom, te je Franco izabran za doživotnog vladara i pazite sad S PRAVIOM BIRANJA SVOG NASLJEDNIKA. (što bi Tito dao za tu privilegiju) Iste godine Rimokatolička vjera proglašena je državnom religijom. Godine 1954. Franco se dogovorio s princom Juanom, trećim sinom kralja Alfonsa XIII i pretendenta na tron, da će njegov najstariji sin, 16-godišnji Juan Carlos zasjesti na tron nakon što Franco napusti vlast. Šezdesetih godina Francovo zdravlje se pogoršava., a 1973. odriče se svoje uloge predsjednika španjolske vlade, no i dalje ostaje državni poglavar, vrhovni zapovjednik oružanih snaga i vođa Falange. Kada se Franco u lipnju 1974. razbolio, te se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo još više u listopadu 1975. njegove ovlasti prenesene su na princa Juana Carlosa de Bourbona. El Caudillo preminuo je u Madridu 20. studenog 1975. Na dan Francove smrti Juan Carlos je postao kralj.
Između samih Španjolaca nije postignut konsenzus o Francovoj ulozi u španjolskoj povijesti. Njegovi simpatizeri ističu da je zaslužan za mir nakon građanskog rata i ekonomski bum 1960-ih godina. Njegovi protivnici spočitavaju mu represivni režim i tvrde da bi do ekonomskog rasta došlo i bez Franca na čelu države.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
U svakom slučaju Juan Carlos de Bourbon izabran je od Franca, koji nije postavio svoju kćer na čelo države, i vlada i danas.
Još uvijek živući i vladajući kralj napravio je od Španjolske ugodnu zemlju za život sa maksimalnom demokracijom.
Ako još niste posjetili Španjolsku napravite to obavezno. Ima se što vidjeti. Od muzeja, do drugih ljepota.
Ima vrlo zanimljivu povijest – vladavine Arapa i Španjolaca koja se vidi u građevinama na svakom koraku.
Ova štura povijest posljednjih osamdesetak godina puno je bolje opisana po raznim novelama i romanima uključujući i Ernesta Hemingwaya koji se borio na strani republikanaca. Protiv Franca.
U puno književnim djela spomenuto je prisustvovanje Rusa( komunizma) i njihove tajne službe. To se nekako uvijek u povijesti zanemaruje, kao što se zanemaruje i u vijetnamsku ratu.
General Franco izgradio je grobnicu La Valle de los Caidos, za sve pale u građanskom ratu, frankiste i antifrankiste.
To je pokušao i Tuđman, ali ideju nisu prihvatili. Rečeno je ne mogu žrtve biti u istoj grobnici sa vlastitim ubojicama.
Uvijek se sjetim jedne serije koja se odigravala u Alzasu. Na kraju serije prikazan je kameni kip majke do čijih nogu leže dva mrtva sina. Oba bez odjeće. Potpuno gola.
Slijedilo je objašnjenje : Nisu ih mogli obući u uniforme jer bi to bile uniforme suprotstavljanih strana.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Napadom Njemačke na Poljsku 1. 9. 1939. počeo je drugi svjetski rat. Prije napada na Poljsku sklopljen je sporazum između Njemačke i SSSR-a kojeg su potpisali njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop i Josif Staljin. Ugovor je poznat u povijesti kao: Sporazum Ribbentrop- Staljin. Prema ovom sporazumu Poljska je podijeljena između Sovjetskog Saveza i Njemačke, te su povučene granice između interesnih sfera ovih država u Evropi. Nakon Blitzkriega kroz Poljsku Hitler se okreće prema zapadu
Tako vam je nosioci štafete. Pitam se gdje bi sad bili potomci komunista da Hitler nije napao SSSR.
Zamislimo malo tu Science fiction.
Svijet podijeljen na fašizam i komunizam i Ameriku u vrijeme lova na vještice,senatora iz Wisconsina Josepha McCarthyja. ....
Logori na sve strane.
A tek pogromi u Rusiji. To se posve zaboravlja. Koliko je Židova pobjeglo iz Rusije nakon drugog svjetskog rata, da od ranije ni ne govorim.
Kažem vam da kosti hodaju zemljom, a da mi navodno još živi živimo ispod zemlje pitanje je kakva bi to priča bila.
U stvari sam započela pisati ovaj spot s mišlju kako mi je imponirao Nikola Pilić u NU2.
I one dvije tri naglašene zadnje rečenice na kraju. Spomenut ću samo ovo: Želim reći, a to je meni važno, Ja sam vjernik.
Meni je ostalo nebitno. Nije važno što je spomenuo da je Hrvat.
Srami se Splite, ako je u tvojim građanima razlog da ne dolazi u Split.
Važno je da imamo Keruma, a kad imamo Keruma imamo i licemjerje i sve je u redu.
