odmak
subota, 04.04.2009.
Advokatus diaboli Diabolus rotae
Spomenut ću samo značenje naziva advokatus diaboli , član povjerenstva za proglašenje nekoga blaženim ili svetim, koji je imao dužnost da iznosi prigovore i smetnje, zapravo ustoličila katolička crkva. Diabolus rotae- đavao kruga t.j. komisije.
Advokatus diaboli, bio je namjerno postavljen član komisije koji je trebao svojim dokazima osporiti nečiju svetost.
S vremenom je, bar meni, imao negativnu konotaciju.
To je tumačenje Klaićevog Rječnika stranih riječi. Tu ću stati. Nisam naučnik. Nisam ona koja sustavno i po nekom obrascu slaže naučni rad. Pisac/a sam kojoj radi mašta i slijed mi je misli vrlo zbrkan. Vodi me ovamo i onamo, često vrlo zamršenim stazama sivih stanica, sjećanja i nekog znanja koji blijedi, a i mašte koja stvara vlastite slike, priče, slutnje za koju ne znam sigurno odakle mi dolaze, ali nadam se, vjerujem da je to dar od Boga. Nije velik taj dar, tako mislim. Ne odgovara mojim željama i nastojanjima da napravim nešto veliko i dobro da ovaj svijet u kojem sam se rodila, a pri tom mislim ne samo moju domovinu Hrvatsku, nego cijelu kuglu zemaljsku pa i cijeli svemir pokrene stazama dobrote, mira, ljubavi. Nije mi nažalost to dano i obično se svako moje pisanje i djelovanje pretvara u ljigu sličnu ovoj samohvali.
Ali postoje drugi i ja ih pokušavam naći, okupiti, čuti….
Pred dva dana sjedila sam s prijateljicom koja radi u jednoj značajnoj van vladinoj humanitarnoj ustanovi u Americi. Upravo se vratila iz Etiopije u jednoj takvoj misiji. Došla je posjetiti roditelji, jer je već petnaest godina stanovnik Amerike. Amerikanka je, ali kaže to iskustvo života u bivšoj Jugoslaviji, naše različitosti, mržnje i podjele naučilo ju je gledati obje strane. Onu koja pruža pomoć i onu jadniju koja tu pomoć mora prihvatiti.
Svaki naš susret me veseli. Nastojim šutjeti i slušati, iako sam brbljavica i svaka me izrečena misao asocira na neku drugu misao i odmah bih je izrekla. Kako god moja je prijateljica vrlo značajna osoba, skromnog ponašanja, ali velikih djela. To u mom svjetonazori i jest tako. Dobri i plemeniti su u principu nezamjetljivi . Nisu u prvim redovima. Nisu Celebrity., iako su po meni, najvažniji . Ali pec po mojoj brzopletosti.
Ne treba biti nepravedan i isključiv. Svatko radi na svoj način, pa i tzv Celebrity .
U svakom slučaju 'oni koji daju', 'oni koji pomažu' , oni 'dobročinitelji' zar oni nisu upravo oni koji kroče stazama dobrote i ljubavi na ovoj kugli zemaljsko.
A ipak, kaže moja prijateljica, puno je među njima onih koji to rade za vlastitu karijeru. Na njima se to i vidi. Jasno je kaže da i novac koji se u van vladine udruge slijeva dolazi iz raznih izvora i doniran je iz različitih razloga. Napr; zbog smanjenja poreza. Više o tome ne razmišljamo, kaže ona. Važno je da pomažu.
Jedna od njenih dužnosti je odabrati projekte na kojima će se raditi. To je vodi po svijetu u zemlje u kojima će se ti projekti pokušati oživotvoriti na dobrobit dotične zemlje i njenih stanovnika.
Vidim da odoh u širinu. Pokušat ću srezati.
Čim stupe na odredište, čim se iskrcaju iz aviona, ti službenici/ ce van vladine udruge, velika većina, dobije držanje kolonizatora. Na večerama ogovaraju 'glupe' domoroce- njihove kuharice i ostalo osoblje koje nisu sposobne ništa kako treba skuhati i napraviti.
Puno njih se skompa u negativnom sa lokalnim suradnicima i onda se događaju lopovluci na štetu projekta.
Ali i nama ovdje je već sve to poznato, a i mojoj prijateljici je jasno. Prolazili smo mi humanitarne faze od svakojakih projekta do starih lijekova, iako bilo je i onih pravi pomoći na kojima bi trebali biti zahvalni. Razumije ona i neugodu onih koji su potrebni pomoći i njihovu potrebu za pokazivanjem da nisu najgori na svijetu. Pokušava se s njima družiti. Jesti njihove skromne obroke. Nadrasti onu kolonijalnu crtu iako je nikad nije zapravo nije ni stekla, a opet je se plaši jer je sad i sama među moćnima.
Pružanje pomoći nesebično i pružanje pomoći vrlo sebično, sa zadnjom misli za svoju korist. Ta ljudska crta dobra i zla koja se isprepliće u svakom od nas. Od potrebe da se nađemo među važnima, među Celebrity, na tv, na farmi, na dobrotvornim priredbama. Da nas se Vidi. Da budemo viđeni i da se do našeg mišljenja drži. I mogućnost korištenja naše popularnosti na dobro i zlo.
Dobro i zlo.
Kakve veze to ima sa
Advokatus diaboli Diabolus rotae.
Eto sad dolazi moja osobina do izražaja. Mašta i nesposobnost da misao dovedem do kraja pa me odvede sporedne putove.
Htjela sam pisati o nekome …vrlo inteligentnom, vrlo obrazovanom kojeg sam godinama gledala u raznim voditeljskim emisijama. Napete pametne emisije do kraja sa puno podataka, ali i njegovo mijenjanje u svakoj emisiji u pobornika potpuno suprotnog svjetonazora i branitelja drugog načela.
U početku sam mislila: treba tako biti. Mora provocirati i izvući ono najzanimljivije iz sugovornika, ali to je prelazilo mjere vrsnog voditelja. Bilo je tu i očite mržnje prema ljudima i određenim svjetonazorima. Mržnja, ali ponekad i samilost.
I sad je tu. Među nama.
Trebali se čuvati tog dobra i zla u nama i među nama?
