odmak
ponedjeljak, 09.02.2009.
Šeširić uzdignutog oboda 5
Gnjavit ću vas još malo, iako sam svjesna da roman nije forma za blog. Dug je i teško ga je pohvatati. Ipak traži određenu koncentraciju.
Ovako sam to zamislila:
Lica: kao u svakom mom romanu ima ih bezbroj pa ću ponoviti ona bitna:
Mogu opisati i karaktere:
1-Inspektor Lav Bokar - četrdesetak godina. Završeni pravni fakultet, sudjelovao u domovinskom ratu. Iz jedne tradicionalne obitelji. Zaljubljen u
2-Jelenu Mohr- psihijatricu- napustila radno mjesto u bolnici i radi privatno.
Oni su mi glavni likovi.
Inače su se susreli kod jednog slučaja Jeleninog pacijenta (tajkuna, a da što) koji joj je prilično napadno, čak agresivno pri kraju terapije udvarao. Željela ga se riješiti, no na kraju se pokazalo da je ubojica (da baš sve ne otkrivam) i tu na tom slučaju su se Jelena i Lav sreli i tako se rodila ljubav.
Kasnije su Jelenu angažirali kao sudskog vještaka, pa su nastavili surađivati.
Inače taj odnos sam razradila u jednom TV scenariju. Po meni bila bi vrlo dobra urbana serija slična cijelom nizu američkih ili bolje engleskih serija jer mi nismo sposobni napraviti tako precizne serije- na kraju ta preciznost počinje ići na nerve, radije bih da to ima malo francuski ili češki štih, samo ne znam jeli tv uopće u interesu raditi bolje serije nego ih rade.
Tu je još i ubijeni Dugava i njegova obitelj, niz poslovnih lica koji su prijatelji ili samo poslovni prijatelji.
Njegov pomoćnik Stjepan- vrlo neobičan lik, bivši studen filozofskog fakulteta koji je naizgled smotan ali tu se krije i puno nečeg drugoga.
Ubijeni Ratko Dugava ima veliku obitelj. Dvije bivše žene. Sadašnju ženu. Dvije svoje kćerke i jednu posvojenu.
Sestru itd, itd- stavit ću na blog još koji odlomak i onda dosta. Ipak je to krimić sa interesantnim zapletom. Bar mislim. Još nisam odustala od komičnog u toj priči, ali priznajem da mi ide vrlo teško. Crna komedija-tako bih to nazvala.
Ali evo malo čujte i počujte:
Ipak dodajem:
Ubacila sam 'onu koja piše' i još dva lica. Njene prijatelje. I to relativno dobro funkcionira. Daje onaj odmak od svakodnevnice koja se provlači kroz krimić. Pokušavam se riješiti prošlosti i politike, ali to je skoro pa nemoguće. Naravno pokušavam kroz ta tri lika : pisca i dvojice prijatelja sve to relativizirati.
.........
Nasmiješen, reći će pisica. Namjera je ove sveznajuće pisice napraviti od ovog krimi tragičnu komediju s hrvatskim imenima što je po sudu mnogih, naprosto, nemoguće.
Komedija još, još… Usto malo gorkog humora ajde de…, ali povrh svega krimić.., a usto tragedija
-E mislim da će to teško ići, kaže Sveznalica.
A sad tko je Sveznalica? To je njen prijatelj iz djetinjstva. Druženje uključuje i dobar dio školovanja. Gimnaziju na kraju, ali ih je put oboje odveo u Zagreb na studij pa su se i tamo družili. Svi su joj govorili on je zaljubljen u tebe, ali ona je znala da nije. Ne na način na koji su mislili. Jer, Sveznalica je volio muškarce. U ono vrijeme ( ovo jako podsjeća na Bibliju) nije se glasno govorilo o takvom opredjeljenju. Komunizam je bio puritanski, pa što god tko o tome mislio.
Kako god Sveznalica i rečena pisica, sad već u poznim godinama, sjedili su u (ovdje još nemam kafić, ali napisat ću- primjedba p )…. pili svoj jutarnji kapučino, čitali crnu kroniku i naišli na slučaj Ratka Dugave.
-Ja poznam tipa, rekao je Sveznalica.
-Je li to onaj.., pitala je, nije uspjela izgovoriti ni ime ni događaj po kojem ga je zapamtila on je već klimnuo glavom. Takva je to povezanost bila.
-I ja znam nešto njemu, rekla je. -Čuj napisat ću krimi komediju…tragediju o tom slučaju.
-Nećeš, rekao je?
Nije joj zabranjivao. Bilo je to više retoričko pitanje. S malo nevjerice. Godinama me već uvjeravao da sam preozbiljna. Da su mi teme zastarjele. –Rodile su se nove generacije. Drugačije nego mi. To ih ništa više ne zanima, govorio je.
-Vidjet ćeš da hoću. Pokušat ću. Ionako je sve komedija- pa stavit ću se na komediju.
I tako je započela sa sprovodom. Ništa nije trebalo izmišljati. Sve je pisalo u raznim novinama. Prednjačila je žuta štampa. Do detalja. Čak su spomenuli i inspektora. Istina promijenila mu je ime, dodala pomoćnika. Dodala i djevojku, njegovu djevojku psihijatricu. Još neke likove, ali uglavnom se služila crnom kronikom, aferama, aktualnom vlašću i njenim oponentima, oporbom- krasne li riječi, slatkorječive sve dok ne postane vladajuća stranka.
-Živi bili pa vidjeli, sumnjičavac Sveznalica nije joj davao mira. U posljednje je vrijeme pio. Pokušavao je to skriti, ali brane su mu popustile. Tonuo je sve dublje. Njegov prijatelj i P. (skraćenica kojom će se pisica u buduće služiti. Pisica-p i Sveznalica-S. Svojevrsni Post scriptum. Dva starca iz mapet šoa. U onoj loži sa strane. Ali i jedini način da se u ovoj zemljici ostane živ.) bili su nemoćni. Nagovarali su ga na liječenje, ali nije se dao. Istina, bilo je to još u fazi kad drugi nisu primjećivali, ali p. je znala kuda to vodi.
..........
Morat ću ipak malo objasniti:
Jelena je vidjela slike mrtvog Dugave koji je ležao na podu, pokriven. Međutim.... mrtvog Dugavu je prvi onaj koji ga je našao vidio visiti ....
............
Deset dana nakon susreta u kleti na (trebam i brdašce-primjedba p.)… Jelena je dobila poziv da zajedno sa inspektorom Stjepanom posjeti Dugavinu kuću.
-Naravno na Pantovčaku, rekao je Stjepan dok su se službenim kolima vozili ….
........
-Kakvo je objašnjenje posjeta, upitala je sad?
-Tapkamo na mjestu, rekao je Stjepan. -Zar to nije dovoljno?
-Reci mi, upitala je Jelena, koja je vrlo brzo nakon što ih je Lav upoznao prešla sa Stjepanom na ti, -reci mi, ponovila je, jesi li bio prisutan kad ste vršili uviđaj i koliko se puta s obitelji razgovaralo?
-Bio sam kod uviđaja. Zanima li te, pitao je?
Izgledalo je da gori od želje ispričati joj.
Slijedila je detaljna scena opisa onog što su zatekli.
To je kučica na imanju, posjedu… dobro u vrtu. Znaš onako za muška druženja. Dolje je vrlo dobro opskrbljen vinski podrum, a gore… No dakle, jasno je… samo ne znam kako je to žena tolerirala.
Jelena je slušala o uređenju prostorije, bojama, ogromnom, 'plazma' televizoru, vodenom krevetu bazenu u vrtu itd, itd, a oda je upitala:
-I..?
-Što i..?
Stjepan se toliko zanio pričom da je zaboravio ono najvažnije; u kakvom stanju su zatekli mrtvog Dugavu.
- Gdje ste ga našli?
-U tom gornjem prostoru. Visio je posve gol sa snopom novčanica, eura u ustima.
-Molim? Čekaj, rekla je Jelena, -ja sam vidjela fotografiju kako leži na podu. Nije bio gol. Ili možda… jer je bio prekriven nečim…
-Došli bismo na to. Bila je to njegova sestra, žena-div. Dogodilo se to dok smo Lav i ja bili u podrumu. Prije nego su stigli liječnik, fotograf i ostali. Skinula ga je s konopa i pokrila.
-Nemoguće!?
-Moguće, moguće, uostalom vidjet ćeš je. To je kolos.
Kao da sam izraz žena-div, nije bio dovoljan. Sad je upotrebio riječ kolos. Jelena se u sebi nasmijala. Bilo joj je jasno zašto Lav svaki put kad govori o Stjepanu, spomene studij književnosti.
-Lav je naravno bio bijesan.
-Naravno, rekla je Jelena.
-Mislim da joj je zaprijetio optužbom o uništavanju dokaza. Poznavao ju je otprije. Bili su na ti. Čuj, ja čak mogu shvatiti da ju je kao sestru morao taj prizor šokirati.
-Ponovi mi još jednom, rekla je Jelena, -pozvao vas je netko telefonom, rekao si da je bio muški glas…
-Da, bio je muški glas.
-Nije li to mogla biti Dugavina sestra, s obzirom na tu njenu odliku, mislim na divovski izgled.
-Ne, ne niti slučajno. Upravo obrnuto. Začudit ćeš se. Glas joj je … kao u neke djevojčice. Kad je čovjek ne bi gledao rekao bi da se radi o nekom vrlo mladom.
-Kad ste došli? Zapravo koliko je prošlo vremena od trenutka kad je stigao poziv do vašeg dolaska na mjesto… zločina, upitala je Jelena. Iznenadila je i samu sebe. Kao da je nešto od slikovite teatralnosti sa Stjepana prešlo i na nju.
-Vrlo brzo. Niti pola sata. Slučaj je htio da se u blizini našao Lav i čim je čuo Dugavino ime odmah me pozvao i bili smo u kući za manje od pola sata.
-Na imanju.., u kući, nije bilo nikakvog muškarca… ili?
-Ne, nije bilo muškarca. Vrata je otvorila kućna pomoćnica. Uniformirana. Bile su zapravo dvije.
-Dvije kućne pomoćnice su otvorile vrata?
-Ne, ne jedna je otvorila vrata, a druga je bila u kući, ali obje su bile uniformirane. Lav se predstavio i upita je li netko od domaćih u kući.
-Lav se predstavio. Rekao je: Lav Bokar, policijski inspektor.
-Ne, ne zaboga, zar ti nije ispričao?
Jelena ga to nije ni pitala, a Lav je vrlo malo s njom o slučaju govorio. Držao se još uvijek uvrijeđeno i nije mu se previše sviđalo njeno miješanje i način na koji je razmišljala o Dugavi.
-Tebe pitam Stjepane. Što je točno rekao?
-Pa, čuj, situacija je bila malo delikatna. Neki anonimus je nazvao i rekao da je Dugava ubijen i da se njegov leš nalazi u kući. Mi smo pokucali na vrata. Kućna pomoćnica je otvorila vrata. Ništa se alarmantno nije događalo. Bilo je posve u redu da Lav delikatno nastupi. Ispita situaciju. Uostalom bio je prijatelj ubijenog.
-Tko je bio u kući?
-Jedna od kćeri. Najmlađa. Mislim da se zove Srna. Lav je upitao gdje joj je mama. Djevojčica je rekla da radi, ali da svaki tren treba doći kući. 'Striček Lav', rekla je, 'pričekaj. Nazvat ću je.' Potom ju je nazvala na mobitel i rekla da je netko treba. Dala je Lavu mobitel u ruke. 'Evo Ti mama, pa se ti s njom razgovaraj', rekla je i izišla iz prostorije.
-Je li ti se učinilo da je uznemirena?
-Niti malo. Ponašala se primjereno dobi. Izgledalo je kao da se ovaj trena digla s igara na kompjuteru i silno joj se žuri da se tim igrama vrati. Ali pristojno je nazvala mamu i onda su se stvari počele odvijati.
-Čekaj, rekla je Jelena. -zaustavi auto i pusti nas popiti kavu.
Htjela je čuti u detalje kako su došli do kućice i mrtvog tijela Ratka Dugave.
-Ali, čekaju nas.
-Nećemo dugo. Izvući ćemo se na promet.
Sjeli su na kavu…. Na Britancu, vani. Jesen je u Zagrebu bila u svom najboljem izdanju. Jelena je bila previše uznemirena, na tragu, kao lovački pas da bi primjećivala njene zlatne boje i proziran zrak, bez ljetne omare.
Stjepan joj se činio nervozan, jer se gubilo na vremenu, a u kući Dugavinoj su ih čekali, pokušavao je, bar je tako izgledalo, onoliko koliko je mogao, sažeto reći što se taj dan, kad su bili pozvani u Dugavinu kuću, događalo.
(ne sliči baš na Stjepana da bude pažljiv- treba razraditi nesrazmjer Stjepana –književnost i Stjepan grubijan- ovo su primjedbe koje stavljam sebi dok pišem)
-U stvari Ksenija Dugava stigla je vrlo brzo. Mislim da sam se čak začudio, ali Lav tome nije pridavao važnost. Isto kao i Srebrenka Marić, Dugavina sestra.
-Žena-div, rekla je Jelena i nasmijala ga.
-Lav je rekao da zapravo traži Dugavu. Srebrenka je upitala je li to nešto važno, pa ju je on odvukao na stranu, davši mi znak, da nekako zabavim Dugavinu ženu. Vidio sam da je Dugavina sestra Srebrenka, u nekom trenu, dok joj je on govorio sjela. Onako ogromna… Izgledala je kao prazna vreća.
-A joj Stjepane, rekla je Jelena nasmiješena.
-Odmah je počela nazivati. Njegov ured. Okolo. Ne znam koga sve.
-A Ksenija Dugava?
-Pa.., sjedila je mirno.
-Ona nije nazivala?
-Ne, koliko se sjećam, nije. Ali mislim da u prvi tren nije ni znala što se događa. U svakom slučaju na kraju, kad ga nigdje nisu mogli naći, netko je spomenuo kućicu.
-Tko točno?
-Tko točno? Ne znam. Možda čak Lav. Da, čini mi se da je to bio Lav. Zar ti nije rekao?
-Htjela sam čuti kako si to ti doživio, pokušala se Jelena izvući. -Kako su reagirale kad su ugledale da visi.
-Žena je bila blijeda. Drhtala je. Sestra mu je kriknula. Onim neobičnim glasom djevojčice. I onda, ne znam, Lav je nazvao stanicu i zatražio da dođu…
-Forenzičari…
-Da, da.., a onda smo se spustili u podrum, Lav i ja. Tek što smo se spustili ..čuli smo tresak…potrčali smo gore. Dugava je ležao na podu, već pokriven… nećeš vjerovati… sestra mu je taj tren dohvatila jedan od ukrasnih jastuka sa kauča i stavila mu ga pod glavu. Bizaran prizor, kao da spava, još s punim ustima novčanica. Lav je zaurlikao: 'Glupačo, što si napravila?' Bio je bijesan. Nikad ga nisam takvog vidio Pokušavao je podići s poda. Opirala se, nije se dala. Vukao je, teškom mukom, odmicao je od mrtvog tijela brata.
-Dobro, prekinula je Jelena daljnje, vrlo dramatično, opisivanje. Primijetila je da ih sa susjednih stolova promatraju. -Možemo krenuti.
Dvorišna vrata Dugavine kuće otvorena su daljinskim upravljačem. Ušli su autom i parkirali ispod kuće. Tamo su se već nalazili: Crni micibuši, terenac, audi … i zeleni Rover 450. Kućna vata otvorila im je, uistinu uniformirana, kućna pomoćnica.
-Gospođe čekaju, rekla je.
U prostranom dnevnom boravku bile su Srebrenka Marić, Dugavina sestra, Marija, Dugavina prva žena, Beograđanka Mirjana,njegova druga žena, Ksenija Dugava njegova treća žena, Anđelka i Tara Dugava, njegova kčerka i podkčerka i jedan mršavi mlađi muškarac koji je za šankom sam sebi točio piće.
Na Jeleninom licu se vjerojatno vidjelo iznenađenje, ali nitko ništa nije komentirao.
-Ne razumijem zašto ste ponovo tu. Zar nismo već sve rekli, upitala je Dugavina sestra?
-Zato što preko dva mjeseca još uvijek ne znamo ništa, rekla je brzo Jelena.
Nikad se nije upoznala s nikim iz obitelji, ali možda su znali da je djevojka Lava Bokara. Trudila se izbjeći svako pitanje s tim u vezi.
-To nije naš problem, bila je uporna Srebrenka Marić.
-Pa.., ako nerazjašnjenu bratovu smrt ne smatrate problemom...
-Tko ste vi, Stjepan je, iznebuha upitao čovjeka za šankom?
-To je moj muž, rekla je Srebrenka.
Muškarac za šankom, njen muž, nije uspio reći ni riječi.
Krupna žena i mršavi mlađi muškarac bili su u potpunom nerazmjeru . Muk koji je, nakon tog Stjepanovog pitanja i odgovora koji je uslijedi, nastao u prostoriji kao da je govorio koliko su svi svjesni tog nerazmjera.
-U svakom slučaju, rekla je Jelena prekinuvši tišinu, ono što mene zanima, jest tko je posljednji imao kontakte sa pok. Ratkom. Tko ga je posljednji vidio?
-Ja, rekla je Ksenija Dugava, oklijevajući. Bar mislim...
Izgledalo je kao da se, kao đak koji baš sve ne zna, pokušava koncentrirati.
-Te.., posljednje, noći dugo smo razgovarali. Ratko je imao određene planove. Govorio je da se u Hrvatskoj ne osjeća više sigurno. Mislio je dio kapitala prenijeti vani. -Razumjela sam njegove strahove, ali ja još nisam bila spremna na takav drastičan korak.
-Kakve strahove, upitala je Jelena?
-O tome je vrlo dobro upoznat Lav Bokar, njegov prijatelj i uostalom policijski inspektor, rekla je Srebrenka Marić. -Na to pitanje, Ksenija, ja ne bih više odgovarala.
-Dobro, rekla je Jelena, -mene zanima što se ujutro dogodilo.
-Ja sam se ustala ranije. Tara, naša starija kćerka, doputovala je večer prije iz New York-a. Pripremala sam novu kolekciju… Ona mi je trebala. U svakom slučaju ustala sam vrlo rano. Doručkovala. Taru sam mislila nazvati za sat dva. Računala sam neka se ispava. Znate kakve su to promjene ritma… te promjene vremenskih zona. Vratila sam se u sobu po tašku. Čula sam Ratka da se tušira. Zavikala: Bog, mislim da mi nije odgovorio. Nije me vjerojatno ni čuo i to je to. To je bio…naš posljednji susret.
-Tko je još bio u kući?
-Srna, naša mlađa kćer i Anđelka.
-Spavale su istoj sobi, rekla je Marija Dugava, odjednom.
Jeleni se učinilo da ju je Srebrenka Marić prezirno pogledala.
-Anđelka i Tara se izvrsno slažu, rekla je Ksenija. -Kad su na okupu obavezno spavaju u jednoj sobi, iako svaka ima svoju sobu. Da, tu su noć spavale u istoj sobi. To je Marija htjela reći.
-Za kog vraga je to uopće važno, rekla je Srebrenka, nervozno.
Uistinu kad ne bi gledala odakle glas dolazi, pomislila je, Jelena, mogla bih je zbog tog glasa zamijeniti sa nekakvu djevojčicu.
-Vas dvije, dakle upitala je Jelena, -to jutro niste vidjele oca?
Tara je počela plakati. Jecala je. Ustala je i trčećim korakom je napustila prostoriju. Anđelka ju je, bez riječi pratila.
-Pobogu, odjednom je rekla Beograđanka, koja do tada nije progovorila ni riječi, - zar se ovo u vlastitoj kući mora trpeti.
-Evo što ste napravili, rekla je ljutito Srebrenka Marić. Ostavite tu djecu na miru. Uistinu ne moramo ovo trpjeti. Izvolite nas pozvati u policijsku stanicu. Sad je stvarno dosta.
-A vi? Gdje ste vi bili to jutro?
-Kakve veze ima to gdje sam ja bila? Mislim…
-Niste li bili kod uviđaja? Koliko znam vi ste skinuli brata sa konopa, Jelena je nastavljala ne dozvoljavajući joj da se snađe. -koliko znam policija je stigla vrlo hitro, a vi ste se našli u kući… Stanujete li i vi ovdje?
Stjepan je, u čudu, promatrao Jelenu. Zauzela je prostor i nije puštala. U ovom je slučaju pitanje bilo na mjestu. Sjećao se da je i njemu to isto pitanje, svojevremeno kod uviđaja, palo na pamet. Spomenuo ga je Lavu, ali Lav ga je, činilo mu se, ignorirao.
-Bez odvjetnika neću više reći ni riječi, rekla je Srebrenka. -A sad vas molim da napustite kuću.
- Smiri se. Ja sam pozvala Srebrenku , uskočila je Ksenija. -Zapravo kad sam joj rekla da tražimo Ratka, zabrinula se.
-Zašto se zabrinula? Koliko znam inspektor je nastupio kao prijatelj. Nije spominjao dojavu o smrti.
-Sad je dosta. Izvolite van.- rekla je Srebrenka!
Ksenija Dugava gledala je u pod.
Jelena nije vidjela nikakve mogućnosti nastaviti razgovor. Promatrala je žene skupljene kao živi zid. Uputila se prema izlazu. Stjepan je pratio.
