odmak
utorak, 03.02.2009.
Šeširić uzdignutog oboda 4
Evo djela krimića kojeg pišem.
Jelena je psihijatar, sudski vještak angažirana u slučaju smrti Ratka Dugave.
Lav je inspektor. Inaće hodaju.
Mirko Vir je istražni sudac
Petar Koloman je ubijen.(bio bi red da ga stavim na vrh popisa, ali što, tko zna, zna)
Trebala je biti šala, ali baš ne ide. Iako, pokušat ću. Ionako je sve igra. Radit ću paralelno krimi komediju. Već radim. Drugi put ću ovaj odlomak staviti u komičnom ruhu. Dajte ocjenu. Važno mi je vaše mišljenje. Bez straha: na sve sam već navikla.
................
-Svakako našao sam ga u vezi sa slučajem Petra Kolomana. Ako se možete sjetiti našeg poznatog stručnjaka profesora doktora Srikića sa medicinskog fakulteta. S područja droga. Hodao je neko vrijeme van sebe Zagrebom. Govorio svakome tko ga je htio slušati da je ministar taj i taj upleten u preprodaju velikih količina droga i ako mislimo riješiti pitanje drogiranja naše mladeži treba se najprije dohvatiti tog ministra.
-Čudna je to i nikad istražena priča. Taj je ministar na kraju završio u zatvor. Zbog nekog drugog prekršaja. Bio mu je dokazan kriminal kod jedne pretvorbe poduzeća. Nitko nije spomenuo drogu.
-Dakle naš je profesor bratić tog ministra. Dr Srikić pokušavao je ukazati na problem. Sjeo sam s njim u njegov skromni kabinet i saslušao ga. A on je imao što reći. Kroz njegov je kabinet i bijedni smještaj u bolnici prošlo puno i previše onih koji se drogiraju. Mnogi su mu se 'ispovijedali'. Profesorovo se ime ponavljalo. Izgledalo je da je započeo kao najobičniji diler. Zvuči nevjerojatno, ali na to se svelo. Bila je neka grupa mladih. Srednjoškolci, studenti, čak i sa završenim fakultetom kojima je profesor svojevremeno u gimnaziji predavao hrvatski. Neobični sati nešto kao iz onog filma sa …. 'Društvo mrtvih pjesnika'. Malo otkačenosti i alternative. Mnogi od njih su dolazili k njemu i kasnije. Pokušavali su pisati, uglavnom bezuspješno. Profesor je bio zabavan. To vam je ona tipična priča o čovjeku koji je mnogo znao, ali sam nije imao nikakvog uspjeha. Nije se uspio realizirati, postati popularan. Ostao je na nivou zabavnog i duhovitog srednjoškolskog profesora sa masu pametnih savjeta i ideja i ništa više od toga. A onda lake droge. Malo marihuane i sam ju je kušao. Ništa značajno, činilo se bezazleno. Profesor nije posezao za ničim jačim. Ali labaviji učenici jesu. Onda je bio popularan heroin. Neki od njih su se liječili u bolnici. Sve se to odvijalo još u Jugoslaviji. Prije mog vremena i rada u policiji. U socijalizmu. Potražio sam inspektora koji je tada vodio odjel za droge. Jasno da je znao sve o profesoru. Tog su inspektora prerano umirovili. Znam, kod nas nije bilo previše čišćenja bivših kadrova, ali neki su stradali. Jelena je vidno i čujno negodovala.
-U kojem ti svijetu živiš, rekla je? Nije bilo čišćenja kadrova? Daj Lave!!
Mirko Vir je, pak, šutio.
-…i inspektor iz doba socijalizma bio je prerano umirovljen, nastavio je Lav, ne obazirući se na Jelenino gunđanje.
-No nije mirovao. Raspitivao se. Imao je tamo, na odjelu, još poznatih. Ljudi su ga dolazili pitati. Što smatram važnim i vrlo dobrim. I sam sam ga potražio. Naš je profesor u jednom trenutku krenuo u krupniji posao. I lake droge promjene osobu. To nije više isti mozak i ista duša. Njegov se mlađi rođak, baš taj Petar Koloman, vratio iz Francuske u toku domovinskog rata. Treba li dalje. Droga je krenula u ogromnim količinama. Što nema veze s Francuskom nego njegovim kriminalnim djelovanjem gdje god se našao. Droga je bila popularna i na bojišnici. Ja to znam…. Svi to znaju… Mnogima je trebao stimulans. Mi smo djeca, sad već bivša djeca novog doba. Rat nam je bio stran ili smo ga doživljavali kao igru, sve dok se nismo suočili s užasom…
Malo je zastao. Šutio je.
-Kako god, malo po malo naš se profesor našao u tom biznisu. To je više nego sigurno. Da nije te poveznice sa Kolomanom i bivšim ministrom profesor bi još i završio u zatvoru. Ali očito ga ta činjenica štiti. I on je na neki način svjedok. Ili će ga možda jedan dan progutati mrak jer je opasan svjedok, ili je cijela ta stvar s drogama toliko inkorporirana u naše društvo da ju je nemoguće razriješit. Uostalom upravo u profesorovom slučaju kojeg smo uhitili i odmah bili prisiljeni osloboditi moja se sumnja pokazuje točnom. I dalje…. Što će slijediti..? Dobro potkovan odvjetnik lako će pronaći proceduralnu pogrešku ili će neki potkupljivi sudac ako do suđenja dođe… gade mi se uostalom svi ti mogući scenariji.
Jelena je ovaj put šutjela. Iako joj je na vrh jezika bila ironičan upit o majčici ljubljenoj Lavovoj zemlji i njenim potkupljivim sucima.
-Nije li Koloman onaj lik sa televizije koji se hvali da bez obzira što on posjeduje tolike noćne klubove njegova djeca ne zalaze tamo. I kako je on vrlo strog otac i svojoj je djeci jasno odredio granicu noćnog života i kretanje i što su životni prioriteti, rekla je ipak.
-U pravu si, rekao je Lav. -To je on.
-A tuđa djeca? Ona s njim nemaju veze, nije mogla odoljeti? -O da u toj istoj televizijskoj emisiji tumačio je smireno i uvjerljivo, iako vrlo provociran od voditelja, kako u njegovim noćnim klubovima nema droge. Nije li se u nekom trenu kandidirao na nekim izborima?
To je bio pravi opis Petra Kolomana. Neobično bistar, pristojan, umjerenih pokreta, uvjerljiv.
-Tako je to, rekao je nakon kraće šutnje Mirko Vir. -Vi ste se dakle sjetili profesorova imena. I kakve to veze ima sa Dugavinom smrću.
- Bilo je to još u ratu. Profesor se pojavio na bojišnici. Izdvojio se sa Dugavom. Dugo su razgovarali. I naivnom je bilo jasno da razgovor nije bezazlen. Nekoliko se puta profesor pojavljivao na bojišnici i uvijek je tajnovito razgovarao samo sa Dugavom. Pitao sam Ratka o čemu se radi. Bili smo prijatelji, bar sam tako mislio.
-Ništa. Glupost, odgovarao mi je. -Nevažno, govorio je . -Pusti, ništa važno, neprestano je odgovarao. Eto tu se profesor, a nekako slijedom događaja i Petar Koleman pojavljuje u ovom slučaju.
-Tu bih već i ja imao što reći. Duže vremena pokušavamo Petra Kolomona dovesti pred lice pravde. Nedavno u suđenju 'zločinačkoj organizaciji' … izgledalo je da ćemo ga konačno imati, ali … uvijek isto. Uvijek je tu netko tko zadnji tren promjeni iskaz ili odustane od svjedočenja. I sad, obratio se Lavu, -zašto mislite da je umješan u smrt Ratka Dugave?
-Ne znam, ne znam… Bili su veliki prijatelji. Ja to pouzdano znam. Viđao sam ga na proslavama u Dugavinoj kući. A onda se dogodila jedna smrt. Djevojčica, dijete bliskih prijatelja ili nekog od rodbine Petra Kolemana ne mogu se točno sjetiti. Nešto je bilo. Mislim da se utopila. Dugava ima neku vikendicu dolje na Kupi, mislim… Nisam odlazio tamo. To je bilo nekako rezervirano za njegove 'poslovnjake'. Gledajte naši su odnosi iza rata bili nekako formalne prirode. Znate kao ona prijateljstva iz ulice. Bili smo dobri, ali nismo se intenzivno družili. U svakom slučaju bio je nesretni slučaj, službeno zaključenja istraga. Nisam na tome radio, ali odnosi između njega i Kolomana su zahladili. Tako da sam se začudio kad sam ga vidio na sprovodu.
Jelena je pozorno slušala.
-Smrt djevojčice? Koliko je imala godina i kako se to dogodilo?
-Opet ti kažem. Ne znam točno. Te se stvari događaju. Blizina rijeke, nepažljiva dječja igra. To je bio, čini mi se, zaključak istrage. Nisam pratio, ali sjetio sam se tog događaja… Nekakva mogućnost antagonizma između suradnika, ako su bili suradnici. Možda vrijedi ispitati.
To je bilo sve što su kod posjeta Mirka Vira kleti razgovarali. Nije bilo malo.
-Znam da je famoznih 200 gornjih dobro međusobno isprepleteno, ali nećemo ispitivati baš sve, zaključio je Mirko Vir. Ponovio je:
- Izvještaj, ako treba, svakodnevno donijeti osobno meni.
...........
