Ani ram

Dan kad su me dvije kosooke studentkinje teologije startovale na trgu franje tuðmana...

... i nešto su krenule nadahnuto nabadati na izvitoperenom hrvatskom jeziku prepunom predugih izvijajuæih samoglasnika a prepraznom sveprisutnih suglasnika bez kojih se taj naš tvrdi i grubi jezik inaèe uopæe ne može razumjeti, pa ih nisam ništa ni razumjela osim nekih naznaka biblieeeee i majee booodieee jao vajno ja jnati! I naravno, sve uz široki azijski osmijeh koji odmah hoæe reæi da nije rijeè o Japancima, ali s dovoljnom fizièkom distancom što bi reklo da nije rijeè ni o Kinezima, i dovoljno širokim licem i kršnom pojavom koja eliminira Vijetnamce, Tajlanðane, Filipince, Burmance i Laošane, presvijetlom kožom koja iz igre izbacuje sve prethodne plus Kamboðance, metodom dedukcije rekla bih da su to bile dvije Koreanke... ipak, kose oèi, a virus korone, zna se odakle je stigao. Što reæ. Mislila sam prvo da su turistkinje pa pristojno zastala poslušati njihove jade, onda se tek sjetila popularne panike oko virusa, a na kraju, ta njihova posveæenost da mi na jeziku kojeg jedva kontroliraju objasne nešto iz Biblije uplašila me najviše od svega. To kako su ljudi sposobni u nešto vjerovati i onda odnekud dobiti tu neku potrebu da to nešto u što vjeruju prošire na sve druge ljude. Kao da ta vjera na kraju uopæe ni nije njihova, nego je neki samoživi virus koji se jednostavno mora preseliti iz jedne glave u drugu i onda tjera domaæina da ga širi naokolo.
Moja jedna od mnogih bivših šefica èvrsto je vjerovala da kad ti se golubovi nasele na balkon i naprave gnijezdo, to je onda znak da æe netko u kuæi zatrudnit i da æe nakon golubovih piliæa doletit roda. To zato jer su joj se jednom u firmi istovremeno dogodili golubovi i tri trudne zaposlenice, a sve jedna za drugom. Èak ni za statistièki nevjerne tome nije to mala brojka, iako žene koje borave u istom prostoru duže vrijeme vole to radit. Žene vole zatrudnit, veliju. Suluda prièa, bilokakobilo, dobro me je zabavljala lani kada smo iza ormariæa na balkonu otkrili gnijezdo s dva duguljasta jaja, pa se smilovali i pustili pernatu obitelj da se pošteno nasere, odraste i odleti. Zatoplilo je ovih dana i golubovi su ponovno krenuli mjerkati naše vanjske kvadrate, panièno ih tjeramo a milosrdni mužjak se ovaj puta nemilosrdno prijeti kajganom. Mužjak je statistièki nevjerni toma jer vjeruje samo u statistiku i znanstveno dokazane èinjenice a ja sam trenutno u petom mjesecu trudnoæe. Kako sam dogurala ovdje ni medicini nije baš jasno, doktorica je na prvom paniènom ultrazvuku spominjala neku božju djecu i vjerojatnost ravnu dobitku na JackPotu, dok ja sam prestravljeno u sebi psovala jer mi je mužjak himself zabranio igrati JackPot, jer to je za luzere jer je statistièki nemoguæe dobiti na JackPotu. A mogla sam samo uplatiti listiæ. Ovako smo namjesto miliona dobili dva dana fore za odluèit hoæemo li se upustit u najveæu ludost života ili jednostavno prekinut i nastavit mirno planirati svoje nadolazeæe intimne proslave pedesetih roðendana, nonšalantna putovanja na daleke tropske plaže, duga vikend rastezanja po krevetu, staraèko truljenje pred televizorom, izbjegavanje previše brige o potencijalnim unucima, izbjegavanje brige opæenito, i trošenje druge polovice stoljeæa onako kako i prilièi, ugaðajuæi samo sebi i nikome više. I zajebali smo prièu. Mužjak je zajebo jer se ustvari baš voli bavit sitnom djecom, a ja jer me napao neki podmukli strah da æe me trenutno odustajanje gurnuti samo u još niže od ionako niskoga mišljenja o sebi i osuditi na sljedeæe odustajanje od svakog sljedeæeg izazova, sve dok mi i samo ustajanje s kauèa i odlazak na tržnicu ne postane nepremostivi izazov, ne radi stvarne nepremostivosti nego radi one u glavi. Onog zaraznog nedokuèivog virusa vjere.
Ono prije kad bi me pitalo da li mi je žao jer mi je život prošao bez djece, ustvari mi nikada nije bilo žao i ustvari se nikada ne bih usudila nikoga namjerno dovuæi na ovaj svijet, jer mi se èinilo da bih se onda samo trebala beskonaèno isprièavati radi nepromišljenog dovlaèenja na jedno ovako okrutno mjesto. Jedini naèin da se život kod mene desi bio je da se sam od sebe krišom ušulja i da me ništa ne pita. I sad, kad se pod stare dane prerušen u sve znake menopauze dovukao, jasno mi je da se životu ne treba isprièavati, život samo raste sam od sebe i ždere sve pred sobom i ako se traži okrutnost na ovome svijetu, naæi æe ga se samo u životu samome. Koji svakako ne traži isprike za to što je takav nego samo jednostavno jest. Život me trenutno lupa i napinje iznutra, crijeva su mi zakrèena kao najnoviji rotor, želudac lijen kao starac na kauèu, hripljem dok pokušavam disati, govore mi da sam sretna s ovakom trudnoæom ko u zdrave dvadesetogodišnjakinje dok svejedno, milionti put spominjem kretena koji je ovo proglasio blaženim stanjem. Ili je to bio èisti sarkazam. To je svakako morao biti muškarac...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

11.02.2020. u 14:27 | 4 Komentara | Print | # | ^

once in a lifetime

Veliju i èvrsto vjeruju da su deèki izmijenili naše živote, da su dokazali/pokazali kako ništa više neæe biti isto...i kad ono stvarno, jutrom kad idem na posao (biciklom, jelte, jer ja sam tvrda struja i ne mijenjam samo tako, jelte), više se ne moram probijati kraj ružnih nepropisno parkiranih auta koje njihovi lijeni debeloguzi vlasnici parkiravaju po ploènicima dvajs centimetara ispred ulaza u kafiæe, e, sad su ti auti ukrašeni zastavicama, a i njihovi lijeni debeloguzi vlasnici uresili su se nekim crvenim detaljima pa sad izgledaju puno smiješnije dok grdo škicaju iz kafiæa hoæu li neæu li ogrebat im svetu krntiju. U sluèaju da baš ne mogu proæi pa zakaèim retrovizor, nije više neki bed jer je i retrovizor mudro urešen nekom krpicom koja svijet èini puno drukèijim i ljepšim mjestom. Prije ove bitne promjene jedinu je promjenu mogao uèiniti komunalni redar ono jednom u tri mjeseca kada bi izašao s papiriæima i kaznama, pa bi ulica postala prava jedna dosada za one željne smrti ili barem adrenalina, ali mora se reæi, ova promjena uresa puno je važnija za ovu ulicu i samo donedavno napaæeni narod. Pa i dio napaæenog naroda - vrijednih poduzetnika koji masno zaraðuje roneæi po kontejnerima, e, i oni su se domišljato sjetili ukrasiti sebe i svoje staro železo od bicikli zastavicama i crvenim detaljima, pa sad više ne djeluju onako otužno, nego baš, ono, reklo bi se... veselo. Ovaj svijet je postao zbilja bolje jedno mjesto, mora se reæ, jbg. Barem za nas tvrde bicikliste bez biciklistièkih staza koje nikada neæemo ni dobiti jer je sad puno važnije izgraditi nacionalni stadion. Za naciju, jelte. Mislim da je to fantastièna ideja. I prioritet, nadasve.
Ali, ipak, ne smijem popustiti pred navalom cinizma, jer, ipak... voziti biciklo i odjednom vidjeti putnièki avion koji odnekud iznebuha slijeæe preko zagrebaèke ceste u tijesnoj pratnji rashodovanih migova stvarno je once in a lifetime experience, trebala bih biti vjeèno zahvalna barem na tom prizoru. I doèek je bio velièanstven, mora se reæ, podsjetilo me na one nekad kolone kada se doèekivalo Titu ili štafetu, baš nekako prvomajski dražesno. Prvo razdragana gomila kako klièe i maše zastavicama, a onda bezbroj ponavljajuæih vijesti o tome kako nam se cijeli svijet divi jer smo najpametniji, najbolji, najljepši, najljubazniji, najduhovitiji, nenadjebivi, nitko kao mi, eh uspomene, uspomene... :) Gomila na trgu, mora se i to priznat, potrudila se premašiti sve doèeke štafete i Tite i izvještaje o svjetskim hvalospjevima zajedno, uèinilo se na trenutak da su deèki zbilja uspjeli izlijeèiti naciju bolesnu od bipolarnog poremeæaja, ali, eto, u zadnjem trenu ipak, æorak. Nacija se kao crveno more pred mojsijevim štapom u samo jednoj krivoj sekundi podijelila na one èije su dede partizani i one èiji su dede ustaše i one blaženike kojima su vrane popile mozak. Vrane su inaèe predivne i pametne ptice, punile su stupce portala ono jednom kada nije bilo nikakvih vijesti, ali, sreæom, poèelo je nogometno prvenstvo èime je egzistencija vrana u metropoli prestala biti upitnom, drago mi je za ptice. Drago mi je pomalo i za sebe, jer ako me išta uspjelo otjerati s portala i fejsbuka onda je to bilo ovo nogometno prvenstvo, hvala mu na agresiji, šovinizmu, nacionalizmu i u mozak jebanjizmu.
Istina, bilo mi je na mahove pomalo dosadno, što nikada nije dobro, jer kad mi je dosadno onda malo crne misli i nedobro, sreæom, eto, malo smo putovali, istresli sve pare iz kasice prasice, zavrtili buking kom i izabrali bugarsku. Ima more, ima planine, jeftino taman za nas i hrvatske novèanike. Jeftinije od hrvatske, jbg. I krenula tamo, onako, puna sebe kako i prilièi samouvjerenoj turistkinji koja sebi može priuštiti taj turizam, spremna i nabrijana upoznati balkan u svoj svojoj suštini, vratila se, nekako, pomalo pokisla... ne samo zato što je skoro cijelo vrijeme kišilo, nego... što više upoznajem zemlje/ljude balkana to mi je sve jasnije da neke razlike postoje svugdje osim izmeðu vjeèno posvaðanih hrvata i srba. Osim toga što srbi pate od nižeg standarda a hrvati pate od višeg besmisla za humor, sve je drugo ista tužna prièa. Bugarska nije ista prièa, vjerojatno jer nema dede èetnike, partizane i ustaše, ima vjerojatno neke svoje druge demone, ali trenutno se èini kao da je ništa ne vuèe unazad. Kao da se sve više zalijeæe naprijed i ne uzbuðuje se nimalo oko toga.
S druge strane, mi smo zato silno uzbuðeni jer smo odnedavna s pravom ponosni na lijepe i vesele èarapice na izanðalim retrovizorima.... pa baš slatko, dražesno i obeæavajuæe, mora se reæi...

Oznake: Ljetovanje..

18.07.2018. u 20:15 | 5 Komentara | Print | # | ^

sam da se javim

Popravila sam kompjutor. Trebalo je za to dva mjeseca. Samo. Ustvari je do energije. One energije koja vjeruje da se stvari mogu popraviti pa koja te tjera da istjeraš stvar dok se ne popravi. Ustvari sam prije par godina kupila polovni skupi kompjutor zato jer želim alat o kojem ne moram ništa znati nego ga samo pokrenuti i raditi. I ne moram pritom prouèavati zastarjele forume i klipove u kojima neki nadobudnik mucavo objašnjava kako se krpaju softveri i ini IT problemi. Ustvari sam samo otkrila da je ta ideja sama po sebi fantastièna, ali isto tako sama po sebi izvediva samo onima, bogatašima. Bogataši znaju kako stvari funkcioniraju, tj, sve što škripi to se podmaže, najbolja mast je u obliku novèanica i tako to te stvari funkcioniraju. I ne moraš ništa pretjerano znati o softverima i servisima i ljudima, osim da je sve to beskrajno pokvarljiva roba i da se pokreæe iskljuèivo novèanicama. I sve što ti treba za funkcioniranje su iste te novèanice. I sve je na prodaju, a svi oni nazovi dobri ljudi koji ti blagonaklono žele pomoæi uglavnom te šalju na neke krive puteve gdje gubiš energiju i ono malo para što se usuðuješ izdvojiti za te marifetluke. I onda, na kraju, sam si sebi kriv/a za svo to krivo/sanjalaèko razumijevanje života i pravila igre. Jednostavna i prosta ko pasulj. Osim toga, u zadnja dva mjeseca sve je isto po starom, zdravlje sve više odgovara godini proizvodnje, istovremeno se borim s kroniènom upalom sinusa, povremenim napadima upale mjehura, krvavim iscjedcima i sve èešæom bezvoljom i umorom. Sveukupna energija oko mene je beznadežnost i ravnodušnost, na poslu je cijeðenje, ponovno sanjarim o otkazu i mirnom životu kuæanice, u tu svrhu ne da mi se uplatiti listiæ od lota, jer, u principu, važnost novèanica javlja mi se samo u trenucima kad je za to potreba, a to znaèi samo nespremnost za te trenutke. Popila sam u zadnjih pet dana petnajst litara èaja i èini mi se koža sjajnijom. I jednu dozu antibiotika i èini mi se mjehur umiren. Onda æu vjerojatno još jednu dozu istih za nos po drugi puta u zadnja dva mjeseca, i za to uglavnom plaæam zdravstveno. I dopunsko i obavezno. Dopunsko plaæam jer su smislili tramakanciju od otkazivanja radi koje sam u zadnje èetiri godine platila veæ dvije svoje operacije radi one jedne za koju sam poèela plaæati dopunsko. Sve ostalo su antibiotici i doznake za bolovanja. Debilana. Milamajka je u meðuvremenu popušila neki tumor i mora na operaciju. Šaljem je u privatnu bolnicu, ako je veæ trebaju ubiti da joj barem tamo bude lijepo. Onokad su staroga ubijali u državnoj bolnici... ne znam, ima te neke pare, nek ih spizdi sve na sebe, ima tu neku privilegiju da je kao radnièka klasa skupila sebi dovoljno novaca da se lijeèi u privatnika, nek iskoristi, ja svakako neæu imati tu privilegiju, a do njenih godina, ako ih doživim, neæe ni biti državne bolnice. Zgrade u kojima su sada æe se urušiti same od sebe, a oni neæe imati kamo preseliti. Veselim se svijetloj buduænosti. Svemir je u meni i oko mene i silno me voli. Umrla je L. Hay, i ona isto. Mirno u snu, kao što je i živjela. Zima je tek poèela, sat se pomjerio, vraæam se kuæi po smrzotini i mrklom mraku, vozim biciklo okiæena svjetleæim detaljima, to da malo podebljam sve upale, jer je zdravo kretati se po smogastom gradu gdje se frustracije dijele po cesti kao jeftini bomboni, dan gubim u zatvorenom prostoru, radim za veliki trgovaèki lanac koji prodaje mnogo proizvoda, poèinje predblagdansko veselje, u tu svrhu moram poslikati i obraditi milion proizvoda, nevjerojatna kolièina hrane koju nakraju pobacam u smeæe, a sve da bi se više trošilo, sve da bi se ljudi osjeæali moænije i bolje, sve mi je teže pokušavati to postiæi, to moænije i bolje. I predblagdansko veselje mi ove godine veæ ide na ganglije, a nije ni poèelo... ponekad pomislim da su ljudi koji u tome uspiju pronaæi ushit i veselje jednostavno površni i glupi, ali s druge strane, sretni su, možebit da nisu glupi uopæe... uglavnom, sve po starome.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

01.11.2017. u 09:07 | 10 Komentara | Print | # | ^

Imam slobodne dane, imam puno slobodnih dana, mužjak je na svojim putovanjima, mladunèe se preselilo svojoj milamajci, moja milamajka se preselila komšijama preko granice, uglavnom sam sama, nedjeljom idem na sljeme u društvu živih ljudi, ostalo su sve vajberi, vocapovi, tko više uopæe koristi skajp. Više se ni ne mogu sjetiti onog prvog mesenðera s kojim smo komunicirali na poslu jerbo smo radili u istoj sobi sa histeriènom šeficom pa je nismo mogli ogovarati na glas. Imao je neki cvijetiæ u logotipu. Ponekad pomislim da samo hlapim, ponekad shvatim koliko ustvari enormnu kolièinu slikovnoverbalnih informacija preraðujemo na dnevnoj bazi, i to što se teško sjetiti nije možda samo rani znak alchajmera, nego samo panièni pokušaj mozga da napravi novo mjesto za novu kolièinu besmislenih informacija. Tako da je pobrisao ime prvog mesenðera u navali nekih novih. Ostala je samo slièica malenog cvjetiæa debljeg autlajna. Sa slikama sam u puno boljem odnosu nego s rijeèima. I slovima. Nešto, nešto fajnd ju, fajnd mi, for ju, srè? Jebiga.
Uèinila sam mnogo korisnih stvari u samoæi. Prefarbala, popravila. Ploèice, stolièicu, balkone, ukrasila jedan zid, oprala vreæu za sjedenje, pobacala loptice iz vreæe po stanu, usisavala loptice, ugušila lopticama usisavaè, mijenjala vreæu usisivaèa, loptice pritom pobjegle iz vreæe usisivaèa u velikom broju, lovila ih opet u novu vreæu, obrisala prašinu, sve je ispalo i bolje nego sam oèekivala. I loptice i radovi.
Onda je nastupilo vrijeme krize, nezadovoljstva i frustracije. Kao ono kad se dugo pripremaš za diplomski ili neku tako važnu toèku u životu pa kad je jednom odradiš a ono nastane praznina i poremeæaj u sili. Onda sam se prvo vrijeme jako muèila a onda malo prepustila. Prepuštanje je riješenje. Prirodno je, jebiga. Prirodnije. Nama ljenjivcima. Takozvanim mudracima. Nije nam prirodna borba, jer nismo ratnici. Jbg.
Trebala sam iæi na inmusic. Mogla sam, nije me privlaèilo, ni gužva, ni blato, ni èekanje u redu na ulaz, u redu na karticu, u redu na hranu, u redu na pivu, u gužvi na koncertu. Ni svi ti mladi, lijepi, sretni ljudi. Poželjela vidjeti samo Skin jednom uživo, ali bilo je nešto poremeæeno u sili i nije mi dalo da se dignem s kauèa. Mladunèe je zato s veseljem išlo. Bilo mu je prvi put. I gužva na ulazu, i gužva na kartici, i gužva na hrani, i gužva pred stejðem. I to bacakanje u gomili u prvim redovima. Ponekad zaluta u krivi kvart jer živi na dva mjesta i ne zna di mu dupe di glava, pa mi pušta onda muziku. Objašnjava nešto o dobrim basevima, bubnjevima, gitari, pjevaèima, glasovima, meni drago da sam u toku s modernim tekovinama, iako mi ništa od svega toga nije jasno. Ne znam objasnit naèin na koji slušam muziku, ni da li su to basovi, ni gitare, ni rijeèi, ni pjevaèi, to je uglavnom ono nešto što me lupi i odvuèe s ovog mjesta i ponekad naježi. Rekla bih da mladunèe sluša dobru muziku i pritom meni nepoznatu, što nije èudo, jer godinama ne slušam ništa. Osim dernjave u parkiæu i uvodne špice èarlija i šeldona. Pa se sad veselim poslušati nešto još neèuto.
Smiješno mi je ponekad to kako još uvijek trulim na kauèu pred tim glupim sitkomima, a kako ih je mladunèe preraslo. I sad ima neko svoje mišljenje o tome drugaèije od onog kada se ni ono nije moglo odlijepit od kauèa. Èini mi se ponekad da je to za njega bila faza uèenja o prirodi i društvu. I sad zna sve o ženama, peemesu, seksu, vezama, brakovima, lezbama, pederima, štreberima, roditeljima i zajebanosti života. Pa pokušava to nekako sprovesti u svome životu. Za mene je to sve samo još uvijek opuštanje na kauèu dok mi drugi ljudi u maloj kutiji beskrajno ponavljaju jedne te iste fore. Lobotomizacija. Ponekad treba mozgu da se odmori. Isto kao droga, isto kao alkohol.
Kopala sam prije neki dan po starim slikama. Pradede, prababe, dede, babe, starci kad su bili deca, starci kad su bili mladci, pa onda one neke slike s bebom, beba to bila ja, pa onda rastem ja, raste kosa, rastu cice, rastu kile, opada kosa, opale i kile, smanjile se cice. Ono dvoje mladih sa slike sa bebom postali starci. Prije toga neke slike iz bolnice nakon moždanog udara. Po prvi puta me iznenadio mladolik izgled bolesnika. Trenutno sam samo devet godina mlaða od njegove dobi moždanog udara. U ono doba sam bila 27 godina mlaða. Tu sam valjda nekako prestala mjeriti vrijeme i gledati nazad. Nakon toliko godina kad pogledaš nazad, moraš se malo stepsti. Imaš šta vidjeti. Šta i ništa istovremeno. Nakraju, samo jedan niz slika bez rijeèi. Najsvježije, one sllike sa sprovoda nemamo u materijalnom svijetu, samo digitalnom. Slikati sprovod grdi je jedan èin, ali stric u Australiji. Uvijek netko negdje daleko tko je otišao da ne bude tu žali što nije tu. Pa smo mu slali slike ceremonije. Slike groba nismo, jer ga još uvijek nismo našli. Nije da smo se baš polomili tražeæi, više smo se polomili gledajuæi da sve èimprije zaboravimo i prevalimo i nastavimo. Proljeæe je pomoglo, malkoc, valjda. Povuèe sva ta navala novoga života i sunca i svega. A onda svaku malo izroni i lupi svom snagom. Slika bolnièke sobe. Miris bolnièke sobe. Miris umiruæeg. Nepodnošljiv. Uvijek isti krevet, uvijek isti pogled, a onda odjednom neki drugi èovjek. I jedna vreæa za smeæe na kojoj je nažvrljano naše prezime, a u kojoj su njegove stvari. Sve to nešto što te šamara u bolnièkom sustavu kada nemaš dovoljno novaca da ga kupiš i kada nemaš dovoljno sreæe da poznaš nekoga tko radi unutra. Sestra koja te savjetuje da se smiriš tako što te šalje da popiješ kavu u nekom kafiæu negdje, a prije toga ti vadi njegov novèanik iz kojeg ponosno izvlaèi zgužvanih dvadeset kuna i onda ih pegla na pultu i pokazuje prstom na neku bilježnicu u kojoj je zapisano da je pacijent imao dvadeset kuna u novèaniku. Ni rijeèi isprike za to što je pacijent umro prije 24 sata a nitko se nije udostojio javiti obitelji. Samo zato jer obitelj nema dovoljno novaca da kupi bolnicu a ni dovoljno sreæe da pozna nekog tko radi unutra. U poštenoj ustanovi koja pošteno nije ukrala zgužvanih dvadeset kuna. A kojoj je netko prije toga ukrao sve ostatke ljudskosti.
Nije me više nimalo briga za naš bolnièki sustav. Ne fali njemu novaca, ne fali doktora, ne fali sestara, fali mu upravo ljudskosti a to se ionako ne da kupit novcem. To, nakraju, ionako ne postoji. Ljudskost u ljudskom sustavu. Moje gaðenje prema našem sustavu prešlo je sve granice podnošljivog i smirilo se u ravnodušnosti. Nema veze što sve ide u kurac krasni, uvijek je tamo ionako i bilo, i nema veze što neæu imati novaca za lijeèenje ovoga onoga. Uvijek za to ima mostova, nebodera a ponekad i pištolja. Tableta. Èudesa.
Nismo još našli grob, ono što je od oca ostalo spremljeno je u bordo kutiji na najvišoj polici, iznad Aniæevog rijeènika stranih rijeèi a lijevo od plaæenih raèuna, brojila za struju, planinarskih karata i golog kuhara. Ima tu i neki niz Dostojevskog. Oni tomovi što su se nekad kupovali a svi u istom uvezu. Iste bordo boje. Nitko ne zna za to, mladunèetu nismo rekli, a lijepo se uklapa pa se teško i vidi. Jedna od dobrih stvari našeg trulog sustava jest što te ne tjera na prisilno ukopavanje. Kad veæ tlaèi žive, makar mrtve pušta na miru. Milamajka traži neko mjesto pod zemljom u komšiluku. Tamo je duplo jeftinije nego ovdje, a ono, jednom kad se svi redom oprostimo od ovog svijeta, ionako æe sve te ostatke pobacat na neko smetlište, e da bi ustupili mjesto nekima iza kojih je ostao netko tko to može platiti. Ljubav i raèuni tako rado idu ruku pod ruku. I ljudskost se navodno može kupiti novcem, mogla bi kad bi postojala, ali ona je samo trenutna ljubaznost koja se razmjenjuje. Za pare, seks, smiješak, bilošto tako nešto. Oni koji to shvate na vrijeme, oni uèine pravu stvar. Više ne gledam ružno na Todoriæa ni njemu sliène radi svih grozota koje èine sitnim malim ljudima. Osim što lijepo žive sad dok žive, jednom kad budu umirali, oni imaju šanse da to uèine u lijepoj svijetloj sobi sa svim pogodnostima. Sve te pogodnosti omoguæili su im sitni mali ljudi koje su tlaèili, ali, da ih kojim sluèajem nisu tlaèili, ti isti sitni mali ljudi bi ih samo nemilosrdno šutnuli u vreæu za smeæe i rekli aj bok! Èak i kad ne bi znali tko su oni. Pogotovo kad ne bi znali tko su oni. Što je najgore od svega. Ljudi uvijek bolje tretiraju one koje poznaju nego one koje ne, što samo ide u prilog nepostojanju ljudskosti, sve je to samo koristoljubna razmjena ljubaznosti.
Idem svaki dan na tržnicu. Idem po špeceraj i komplimente. Tamo sam lijepa, mlada, gospodièna, draga, dobijem puno osmijeha, nešto malo voæa i povræa i ništa raèuna. Svaku malu me prevare s kojom kunom manje više tamte vamte. Nakupi se kuna po kuna. To zato jer se ne ljutim i ne provjeravam ih. Iako kužim. Kad bih se svaðala i ljutila, oni bi se manje smješkali a više pazili. I uglavnom me mrzili. I veselili se kad bih se spotakla ili kad bi mi vreæica pukla.
Nedavno sam se nešto jako naljutila. Relativno friški frend koji je tome prisustvovao poèeo se tad bojati mojih emocija. I pokazivati nešto blisko strahopoštovanju. Veæem nego ikada prije. Ljude treba, ipak, nemilosrdno gaziti. Tko to skuži na vrijeme, uèini pravu stvar. Za sebe, naravno. Kao da æe netko ikad iz èista mira brinuti za druge...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

24.06.2016. u 12:50 | 11 Komentara | Print | # | ^

rajska tajska

Prošla su veæ tri dana da dolazim k sebi, danas sam si bliže nego juèer, sutra æu vjerojatno još, pokušavam ne zaboraviti na te sitne razlike, možda shvatim konaèno što je to tako važno da mi toliko smeta, prvo mi se osušila koža, onda mi se osušila sluznica, poèela svrbit, i otada samo pokušavam iskopati nos do malog primozga, ujutro kad ga ispuhujem ima i krvi, a ni kruh mi ne paše, i mlijeko me napuhuje, ustvari, shvatila sam, ja sam princeza a život je patnja.
Otkrivenje je bilo to kako je život prepun moguænosti i kako ih sami, ne biramo, sami ih stvaramo, i kako nitko to ne zna, nego svi žive u svojim postavljenim uvjerenjima, ponekad mi se èini da kad bi se ljudi poželjeli odreæi svojih uvjerenja, da bi svi onda odletjeli u vasionu, jer ne bi bilo nièega što bi ih držalo na zemlji, a najviše od svega ljudi se boje toga, da više nemaju to nešto, za što bi se držali. Te neke svoje rešetke od tamnice kroz koje æire u šareno polje bezbrojnih moguænosti.
Vidjela sam tu jednu veselu curicu kako hoda iza svoje mame umotana do nosa, i mama je bila umotana do nosa, i tu svoju umotanost prenijela je na dijete, stavila ga u kalup i to se èini tako ispravnim, svi ti kalupi, sva ta ogranièenja...
Vidjela sam cijeli jedan svijet, naizgled drugaèiji od ovog, a ustvari, tako nekako, ista pravila, iste šeme... Svejeno, bilo je jako lijepo.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

15.01.2016. u 09:36 | 4 Komentara | Print | # | ^

ja bidala

Imam dva jajnika, jedan lijevo, jedan desno, i jedan mjehur. Mjehur je upaljen. Dogaða se, s godinama posebice. Imam i antibiotike, na neke peniciline sam, navodno, alergièna, na ove nisam. Pijem. Svakodnevno dvaput i disciplinirano. Manje više. Desni jajnik mi je danas objavio da poèinje s mirovinom. To je bila, kao neka igra biranja izmeðu dva zla. Prvo zlo je da antibiotici ne pomažu nimalo, drugo zlo je da jajnik oæe mirovinu. Svoje zlo treba prigrlit i voljeti. Zato jer se vodi pod zamjenicom moje, a koga æemo voljeti ako neæemo svoje? Lijevi jajnik je, navodno, još uvijek radno aktivan i raspoložen za igru života i mame i tate. Što me èini malkoc ponosnom, jer poznato je da su ljevièari inteligentniji od desnièara, a ovo je èisto fizièko materijalno opipljivi dokaz, da u životu naginjem nalijevo. Trebalo bi ustvari, kad su veæ napravili taj znanstveno dokazani test s inteligencijom, napraviti i još jedan, pod radnim nazivom, da li desnièari i ljevièari nastaju ovisno od toga iz kojeg je jajnika jajašce ovuliralo. Možda bismo, sukladno rezultatima testa i podvezivanjem odabranog jajnika, mogli veæ unaprijed utjecati na ishode politièkih izbora. Zvuèi puno jednostavnije od analiziranja dnk. A možda, eto, baš u tom grmu leži zec.

Ovog zekota sam nacrtala juèer. Ne mogu se odluèiti jel mi bolji desni ili lijevi. Èak niti koji je uopæe desni, a koji je lijevi. Sve ovisno s kojeg se stajališta gledališta gleda. Zekotovog ili monitorovog. Mogla bih se prijaviti na onaj natjeèaj od bloga, ovaj puta, dala bih sve od sebe da skinem pametnog zuba, ali mrzi me što je na tim natjeèajima sve uvjetovano bezbrojnim linkovima i klikanjima. Pogubim se veæ u onoj šumi komentara i nemam više vremena ni volje za gubit se dalje.
Kad se veæ osvræem na gubljenje vremena, evo...

Odgledala sam i slatki dirljivi filmiæ o dresiranom psetancetu i dedeku mrazeku, božiænjaku ili boschiènjaku iz najnovije Bosheve reklame. Moj prvi mobitel bio je Bosh. Smiješni mali preklopni. Moja prva, osobna i samo moja veza sa svijetom. Patetièan dogaðaj. Sad živim s mužjakom u kojeg su skoro svi aparati boshevi. Obeæala sam samoj sebi jednom, u buduænosti, samsung frižider i veš mašinu. Tek toliko, da zatvorim krug od mobitela prema veš mašini i natrag. Smiješno. Haha. U reklami ovoj jako me prenula ruka od mrazeka dedeka, na kraju. I ona kost. I beskrajno raznježilo ono psetance, koje onako slatko spava, naravno, to mi je upisano u genima, i radi toga se lijevi jajnik još uvijek koprca, ima li išta slaðe od jednog malenog sisavca koji blaženo spava? Ispred malenog sisavca postavljen je veliki poklon, poklon je, ustvari, sasušena koža drugog sisavca, iskoèila mi je u primozgu odmah slika drugog sisavca kojeg vode na klanje, i sva strava koju taj isti osjeæa, e da bismo mi nakraju osjetili blaženstvo od pogleda na... božiæ, vrijeme blaženstva i darivanje, vrijeme u kojem najveæ i naglasnije vidimo samo ono što bismo htjeli, samo ono jednodimenzionalno, samo lijepi poklop u lijepoj crvenoj mašni i ne želimo, nikako i nikada, doznati, što je, ustvari, zamotano u toj krasnoj mašni. I nije Božiæ to jedino doba, cijeli život je igra žmirenja i samouvjeravanja, borba nad kontrolom misli, jer misli su karakter a karakter sudbina, sudbinu gradimo sami, nesvjesno, uglavnom, slušamo svoj program, instinktivno, tjerani strahom, vidimo samo monokularno, i samo rijetki primjete one nježne finese, kao što se je, sad veæ æelav i debeo, nije da sam i ja neki bogznakaki komad, ali kad ovako nešto proèitam, a ja bih mu, eto, odma' dala, u svojem velièanstveno jednostavnom tekstu, skoro pa djeèje naivno, upitao kako je pored samoraznijetog bombaša netaknutom uspjela ostati samo njegova putovnica, bez ikakve dodatne potvrde naših želja za dokazom kako smo bili u pravu, onokad smo se bojali izbjeglica, i kao što se nitko još nije sjetio primjetiti da, iza uzdizanja Putinove èvrste izjave da ubojice æe on sam poslat bogu, ne stoji samo njegova, vješto upakirana, želja da pokori svijet preko našeg glupog straha i potrebe za osvetom, to nam je isto, sve je to zapisano u genima, samo oni koji su preživjeli, oni su se uspjeli razmnožiti, preživjeli su samo oni koji su ubijali, ubiveni, oni, eto, nisu, svi mi koji smo živi, u sebi nosimo gene ubojica, iz nekog èudnog razloga tražimo samo moralno opravdanje za ubojstvo, kud æeš ga naæi veæega od osvete...

Oznake: Ljetovanje.., ali osvetnièko

19.11.2015. u 13:54 | 4 Komentara | Print | # | ^

kao s reklama...

Sanjala sam je jutros, svaku malu mi se vrati u život, i svaki puta je lijepa i zgodna, jutros sam joj rekla da je lijepo mršava, ona meni da sam isto, mršava, onda mi se opet uèinila glupastom, ustvari, i jest glupasta, to je jedino što me odbija, iako, ne znam što je to, što me toliko privlaèi. Kod žena, najveæ ljepota, kod muškaraca, najveæ intelekt. I poneka trbušna ploèica, ali samo u tihoj pratnji glasne inteligencije. Ne razmetljive i preglasne, jer to nije u skladu s intelektom. Možda sam opsjednuta. S njom. To zato jer više nismo prijateljice i jer se više ne mogu prisjetiti kako me njena glupavost hladila, sad su ostale samo slike, na slikama je svijet, jelte, puno ljepši, jerbo se trudimo jako prikazati ga takvim. Jer, ustvari, nije, nimalo lijep. Neki ljudi imaju to nešto, u pokretima, u držanju, u naèinu na koji ureðuju svijet oko sebe, u patetiènim pokušajima da vide samo lijepo, u grimasama, u naèinu na koji slažu boje, u želji da stalno budu sretni i da se stalno smiju, to nešto skroz nezrelo i djetinjasto, sve to što se ne da rašèlaniti, ali oæe zazvat neke emocije, neki ljudi privlaèniji su od drugih. Kako kome, nekome, uvijek. Da, vjerojatno sam opsjednuta s njome. Vidjela sam da ima dijete. Zamišljam kako ga stalno presvlaèi i trudi se da izgleda lijepo i slatko. I kako jako pazi da i ona izgleda lijepo. I stan. I auto. I muž. I biciklo. I ulaz u zgradu. Zamišljam kako je cijeli njen svijet jako lijep. I kako joj je sigurno lijepo u tom svijetu. I kako pokušava nešto pametovati o pravdi i nepravdi, i kako sama sebi daje previše kredita, i kako, svjesna da je lijepa, misli pritom i da je pametna. A nije. A nije ni važno. I onda, opet, savršena frizura, poèupane obrve, ureðeni nokti, prstenje, narukvice, nokti na nogama u skladu s maramom na glavi, sjenilo u skladu s majicom, gaæice, grudnjak, èarape, vjerojatno isto. Cipele, oh, cipele... I sve tako.
Da, sigurno sam opsjednuta njome. Kao i ona sama sa sobom. Trebala bih napisati pjesmu o tome.
Juèer je dan otišao skroz. Svijet se nemilice i dokraja okomio na umrlog djeèaka. Slika je postala ona grozna rijeè, viralna, a umjetnici krenuli intervenirati, dodavali djeèaku anðeoska krila i svašta nešta. Dokrajèila me ona na kojoj je umjetnik nacrtao kita, delfina, pingvina, kornjaèu i poneku srdelicu kako su se okupili oko djeèaka, pa plaèu. Kako je kratko prikazano to životinjsko pamæenje gdje su zaboravili na sve harpune kojima su ih probili, i sve sapune u koje su ih pretvorili, i svo vruæe ulje na koje su ih bacili, pa se sad okupili oplakivati ljudsku sudbinu. Jer se isto tako ljudi okupljaju i plaèu za njihovom djecom. Stvarno. Umjetnici su isto ljudi, a ljudi su, ono, govna, što oèekivati. Mrtvo dijete za vlastitu promociju. Podsjetilo me to na osamdesete, zlatno doba emtivija, i onih nekih, kakti reklama, bila je jedna, vjerojatno od zelenih, završavala je fotografijom zemlje iz svemira s koje se èuje gomila ljudskih krikova. To je to. Ljudi koji krièe, proždiru jedni druge, dižu ruke prema nebu i zapomažu. Cijelo vrijeme tako. Na grubim i finim razinama.
Poèeli smo planirati opet neki veliki bijeg na zimu. U daleke tople krajeve. Poèelo me prati malo da nemamo pravo. Biti sretni i uživati dok toliko ljudi pati. Nemamo prava uživati na plaži, jer plaža više nije mjesto za uživanje. Nemamo prava sretni putovati, jer putovanje je oèajni potez nesretnika. Nemamo prava biti sretni. Kako se uopæe zaraðuje pravo na sreæu? Samo se rodiš i to je to... Vjerojatno. Ili se ukljuèiš u akciju pomaganja da opereš savjest, i onda opet možeš uživati pravom pravednika. Veliju da ima par vrsta ljudi koji osjeæaju nešto za druge. Oni neki koji se boje za sebe, i oni neki, koji zbilja, zbilja to mogu, osjetiti tuðu nevolju i jad, bez da pritom misle na sebe.
Vjerujem da su ljudi roboti. Ne onako od metala, nego od finih stanica, živi, ali, opet, programirani roboti. Ogranièeni svojim osjetilima, iskustvom i kapacitetom matiène ploèe. I da im se zato nemre niš zamjeriti. Nego se pridružiti skupini. U borbi za vlastitu sreæu penjati se preko drugih i krièati jako, jako, da cijeli svemir èuje. Kao na mtv reklami...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

04.09.2015. u 10:22 | 4 Komentara | Print | # | ^

nema naslova

Ponedjeljak je. Mužjaku prvi radni nakon popriliènog godišnjeg. Dakle, radni ponedjeljak. U tu svrhu sam sanjala da opet radim u staroj firmi, gdje samo nižem neke pregoleme greške za greškom, i da te greške firma više ne može pokriti, nego samo plovi u propast. I taj neki osjeæaj krivnje. Ustvari sam jedva doèekala ovaj ponedjeljak, to zato da mužjak ode na posao i da ostanem sama i da poènem raditi, svašta nešta. Mladunèe je još uvijek na moru i još uvijek nije donijelo onaj osjeæaj rutine svakodnevice, ustajanja, ruèka i popodneva. Nisam tip od rutine. Ustvari, još uvijek nemam pojma kakav sam tip. Sve to ovisi o tome koji su dani u mjesecu. I o tome kako se uspješno mogu naviknuti na muènu rutinu i pritom uopæe ne razumijeti da mi nije dobro. Sinoæ sam zaružila s detektivkom helen miren, mnogo volim helen miren kad glumi detektivku, èini mi se to vrhuncem feminizma, kad neka tako samouvjerena gospoja vlada muškim teritorijem, onako, pomalo filmsko vještaèki, ali opet. Ljetos sam farbala zid od nekog kafiæa. Sjedili su tamo i neki moleri na kafi, zapela im je kafa od prizora gospoje koja im uzima posao, samo tako. Zid je ispao dobar, moleri ne bi nikad uspjeli tako dobro to uèiniti, ali to je zato jer oni nisu slikari, nego samo moleri. Iz onog mladenaèkog druženja s ekipom koja je studirala umjetnièke izrièaje po venecijama, zapamtila sam njihove najgore strahove, a to je, jednom, kad završiš akademiju, pa da spadneš na to da farbaš zidove. Gore od toga nije moglo postojati. Veæi promašaj, sramota i poniženje. Ne uspjeti kao slikar sa svojim izrièajem, nego spasti na taj primitivni zanat, gdje te priglupi ljudi s novcima tretiraju kao molera. S druge strane, prijateljica koja ne slika po zidovima, nego prava ulja na pravom platnu, poslala mi je prepiske s naruèiteljicom nekih njenih slika, gdje je akcenat postavljen u naruèiteljièinoj sitnièavoj ideji kako se naruèene slike moraju jako dobro složiti s veæ kupljenom sofom. Nijanse boje i to. Ak se nijanse ne poklope, onda slike neæe biti kupljene. Nakraju, i sva se ta umjetnost svodi na umješnost umjetnika da se nametne. Dali je, navodno, u tu svrhu pišao sam sebi u bradu, svidjelo mu se to kod jaraca, oni se tako oznaèavaju i smrdljivo vladaju teritorijem, a vladanje teritorijem je, nakraju, jedino èemu težimo. Na našem teritoriju trenutno vlada kaos, to jer mužjak farba drvenariju uljenim bojama, koja se dugo suši, pa su prozori otvoreni, i sve je od njih odmaknuto, i tako æemo par dana. Ja ne farbam drvenariju. To zato jer ne bih mogla izdržati a da na njoj ne promijenim boju. Neki poremeæaj, vjerojatno.
Jutros sam se probudila nevjerojatno rano, sve u namjeri da radim svašta nešta, nakraju sam samo, tako, skroz zbrkana. Poèela sam prijavljivat neke fotke, prebacila se na fejs, pa na vocap, pa se sjetila da nisam platila mobitel, uzela token od zabe i sjetila se da bi mogla malo pisati blog. Èini se da sam uzbuðena. Još uvijek nisam stigla proèitati enefov berlin, osim par zadnjih postova, poèela sam, ali me odnijelo nešto drugo, o svojim doživljajima trotjednog života na konstantnom putu pisat æu jednom, možda, sinoæ sam sanjala da sam na starom poslu, ali to je super, jer sam sve dane prije sanjala da smo na putu i da sam se probudila u nekoj nepoznatoj sobi u nekom dvorcu, i obièno bi mi trebalo par dobrih minuta gledanja po sobi, dok bih shvatila da roba što visi na zidu nisu arkade, i da nismo negdje gdje ne znam gdje je wc, nego da smo doma, na svojem, kakti, teritoriju...
Idem sad, dan je tek poèeo, a još si ga nisam dovoljno zakomplicirala...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

24.08.2015. u 08:40 | 2 Komentara | Print | # | ^

Život na seeelu

Mužjak je èistio kapulicu. Sam u kužini. I plakao pritom, ne radi kapulice, nego, zato jer je sam. Pa sam onda uzela mini laptopiæ, i hotspot mobitel i preselila se preko ciloga užarenoga dvora, iz poluhladne sobe u smrdljikavu kužinu. Sad plaèemo zajedno. Radi kapulice. Mužjak jako ne voli biti sam, meni jako treba neki dio dana u samoæi. Pa sam si mislila, da nije mužjak takav kakav je, onda bih ja, i dalje bih bila sama, isto kao i prije. A možda i obrnuto, da se kojim sluèajem ne odrièem svoje samoæe u korist njegovog društva, onda bi i dalje isto bila sama. Mužjak, u svakom sluèaju, nikad neæe biti sam. Jerbo ne podnosi.
Preselili smo sa otoka na kopno kod rodice. Otprilike kao da smo preselili s jednoga planeta na drugi. Navodno su otkrili neki planet najslièniji zemlji. Pa bi im slali signale u potrazi za životom. Oni pametni veliju, da je bolje, da ne šaljemo signale. I ja bi isto da ne šaljemo signale.
Sinoæ sam se budila u jedan, u silnoj vlazi i nedostatku zraka. Rekoh sebi da više neæu svaku veèer pit, jer mi od toga natièu noge i loše spavam, ali u dva ujutro, uèinilo mi se još, kako cijela zemlja umire i da ostajemo bez zraka, i èudan je taj osjeæaj, kad zemlja umire, to jedino što nam se èini da je vjeènije od nas, a ono, zamisli da nestaje kisika i da više tu ne možemo, ništa više ne možemo. Ipak, osuðeni smo na slanje signala, moramo rasti i moramo se širiti. Genetski kod i to.
Veæ sam se navikla na ovo kopneno stanje svijesti. I usplahirenu rodicu. Kad smo došli, zazvonila su zvona na crkvi, i rodica se ustrèala, da netko je umro, tko je umro, tko je umro, pa se onda krenula sve više se nervirat, jer, ako je umro netko u rodu, onda mora na sprovod, ako je susjed, onda je isto neki red, ako se pravi da nije èula zvona, onda se možda izvuèe, i da najvoli kad zvono zvoni radnim danom ujutro, dok je ona u drugom selu na poslu, jer onda ne može èut, i može se pravit blesava. Pa je onda, ipak, krenula zvat naokolo telefonom, pa su tamo vikali na nju, da što nju briga, i što njih briga, isto tako iznervirani od tog zvona, i od toga što ga svi èuju, i što je sad, red, je, mora se iæi na sprovod. Po ovoj vruæini. Pa shvatih dvije stvari. Prvo, red nikako nije prikladan za ljude koji žive u vruæim krajevima, drugo, nije èudo da nigdje nemaju poštenog interneta kad imaju zvonik i zvono.
Ovo drugo, to mi je makar riješilo ono èuðenje što na Tajlandu postoji najbrži wifi na najudaljenijem otoku usred nièega, a kod nas, to je problem i na kopnu, pored svih odašiljaèa, i cesta, i kablova. Naime, na Tajlandu nema zvonika.
Tko zna da li bi hrvatska postala uljuðenija zemlja, jednom, kada bi ostala bez zvonika...
Poslije, kad je rodica otišla na more, a mi se vratili, pa smo dobili usplahirenu poruku da zakljuèamo dvor i ne otvaramo nikome, nikome, vrata, jer da inkasator ide po seeeeelu, a tko je vrag vidija plaæat televiziju. Kome? I zašto? To je isto išla dojava po seeeelu, onako, od mobitela do mobitela. Pa smo se zakljuèali, a i turisti su isto morali zakljuèavati za sobom i nikoga ne pušæat.
Rodica ima i turiste. Idu joj na živce. A posebno ovi iz zagreba. Oni su posebno uobraženi, i na sve gledaju s visine, i prave se jako pametni. Tako ju je zvala jedna sa pasom, velikim pasom, pa ju gnjavila da ima li moderni namještaj i koliko je metara do mora. Pa su joj svi rekli da je budala ako æe primiti pasa, ih, to ti same dlake posli za usisavati, a i ona, gospojica, da moderni namještaj bi ona, ih!!! Pa da pas ima što uništavati! Pa je odjebala zagrepèanku da nema mjesta. Šta æe ona nju zajebavat!
Onda je rodici crko frižider u kužini za goste i rodbinu. Pa se ostatak familije dogovorio kupit joj frižider, jer ga, ionako, samo oni koriste.
Jalovi pokušaji, uopæe, pronalaženja, frižidera visine te i te, bez ledenice, s dostavom, naravno, podsjetili me na, ajme èa je lipo živit u zagrebu, odeš u duæan, izabereš, platiš i doðe ti doma. Na periferiji rvatske (a periferija je sve osim, tzv. metropole, jelte) jedino što može profitirati jest prodaja auta, na kredit, naravno. Jerbo, bez auta ne možeš ni do doktora, a kamoli frižidera, a bez kredita, ne možeš ni do auta. I tako, uèarani krugovi.
Naveèer idemo u šetnju u seeeeelo. Zajedno s kolonama pretilih turista, uparaðenih u svojoj, seljaèko veèernjoj, toaleti. Na rivi nas doèekuje otac republike, državljanstva, svih nas, netko ga je ukipio da sjedi u zamišljeno stvaralaèkoj pozi, iznad knjige, naravno, na kojoj piše pravica. Hrvatska, naravno. Na rivi ima i živa svirka, dalmatinske jadikovke oko kamena, oca, sina i škoja, pa crnih žena i promašenih ljubavi, pa onda red potresuljki, fešta i vina. Oduvijek mi je taj opus bio razlogom osjeæaja nepripadnosti, neprilagoðenosti, neshvaæenosti i nerazumijevanja obostranog. Sad se mogu smijati svemu tomu, lijepo je ono, jednom, kad pronaðeš u tolikoj gomili, nekog svojeg, onako, svojeg bez muke, dogovaranja i napora, svojeg na toj nekoj finoj razini... pa se sad, mi svoji, zajedno cijedimo u paklenoj kužini mirisa od luka, pomadora i pirjanog mesa... kaže on da nema veze što šutim i tipkam, samo da sam tu.
Moramo planirati. Još putovanja. Još hashtagescape. Ima jedan roðak, perspektivni nogometaš, jedva petnajstak godina, a veæ je potpisao ugovor, veæ ima svoj novac, govoru svi da neka je, samo nek je otiša iz seeeeela, i samo nek još uspije pobjeæi vanka, i to je to. Samo luzeri ostaju u seeeelu. Generala nismo uspjeli vidjeti. Ne znam da li bih to uopæe nazvala uspjehom, sjetila sam se samo da je i njega svojevremeno potirao hashtagescape. Nije volio seeeelo. Zato sad seeeelo obožava njega.
Ljudi su èudna biæa. Nadam se da na onoj planeti život nije zaostaliji od ovog. Njih radi.
A ono, ono je umrla samo neka èasna iz vrane. Seelo je moglo odahnuti.

Oznake: Ljetovanje..

25.07.2015. u 12:47 | 1 Komentara | Print | # | ^

odlazak

Gluvarimo. Prsti mi se lijepe od vruæine, jedne maèke, ruèka, pive, vina i slaje. Ne da mi se tipkati. Juèer su klinci u jednom trenutku poèeli glavinjati po kuhinji i tražiti kompast. Kompast æe mi biti glavno obilježje ovog dijela ljetovanja, ne znam zašto tipkam, ako mi se ne da. Bava arija. Ili tako to. Sjedim na terasi s pogledom. Imamo wifi koji svaku malo pukne. Diga se je maeštral. U jednom trenutku æe iz smjera maestrala doplovit trajekat i odvesti nas èa. Vocapam se s bivšim kolegama, oni meni šalju slike iz njihovog pakla, ja njima filmiæ sa zmijom u vrtu, ne zna se koje je gore, poslije se izvlaèim slikicama mora, ljudi i obala, oni na to uzvraæaju potretima sebe u zmazanim lavorima, èudo je ovaj internet, skroznaskroz. Èak i kad puca, ovako...

Oznake: Ljetovanje..

21.07.2015. u 11:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

odlazi nam raja

Amerikanci odoše, a mi osta. Glupi brod vozi u, glupih pet ujutro, pa se jutrom nismo pozdravljali, nego noæom. Nakon popijenih par nekih groznih buækuriša od domaæih wannabe rakija, to za finiš, nakon butelje i bire. Kupovnih, boguhvala. Jutrom osta neka praznina, èudna neka praznina, prazno je bilo èak i more u osam, prazno je inaèe, ali jutros je bilo praznije. Možda i zato jer, inaèe plivamo tek poslije devet, pa je punije. Iskoristismo prednost imanja tinejðera po kuæi, maksimalno. To je ono kad moeš obaviti dobrojutro seks, otiæ na more, otplivati, vratit se, napravit doruèak, pojesti doruèak, a oni još spavaju. Još jedan doprinos praznini u kuæi, s njihove strane. Svejedno, prazna je bila amerièka soba, njihova kupaona, hodnik bez cipela, kuhinja bez muzike, da, i to, isto. Neki ljudi uvijek imaju muziku on. Muzika ubija prazninu. Amerikanci doniješe srebrni eijrmek, i puno filmova, slika i muzike. I onda odniješe sebe i muziku i svoje neroðeno dijete, koje nismo nikad spominjali, èa. Ostaše nam samo mir, praznina i dreka cvrèaka. Malo me to uznemirilo, malo rastužilo. Pa sam prionula pranju planine od prljavog suða, i bacila sam, posljednji put, sav onaj smrdljivi kompost, i oprala plastiènu kompostanu, koja je sebièno zadržala sav onaj reski smrad. Neka sljedeæa turistièka familija æe u tome možda zamijesit palaèinke. Ili nešto. Malo mi je bilo krivo juèer, ostalo nam je dost ostataka od kotleta, nisu mi dali to u kompost, jer onda bi došao štakor. Pa je meso dopalo onda kante za smeæe, gdje æe onda ga pojesti bakterije. Uvijek netko omasti brk. Ali, men' i dalje žao štakora. Mogao se je lijepo najesti. Ali, ne.
Ne razumijem baš to kompostiranje. Èini mi se pomalo mondenim lajfstajl preseravanjem. Onako... Navodno, oni u razvijenom svijetu imaju neki japanski stroj, koji je hermetièki zatvoren, pa od svega što skompostiraju dobiju neko briket govance. Ne znam što rade s tim govancetom. Vjerojatno ga odvezu negdje. Najbolja je ona prièa, kad voze kilometrima, e da bi bacili malo plastike u reciklažu. Naprave pritom rupu na ozonu, ali i zakrpaju rupicu na savjesti. Pa ti vidi onda do èega im je, ustvari, stalo...
Svejedno, tužna je ova tišina. I tinejðeri su isto nekako tihi. A možda su i inaèe bili tihi, ali se od svekolike muzike i razgovora nije dalo primjetiti... Naviknut æu se. Sutra i mi idemo. Odluèujemo ne iæ glupim brzim brodom u pet, nego gluvarit cijeli dan, pa otiæ glupim sporim brodom u sedam, i vozit se pet sati. Gledat otoèiæe, sunce kako pada i sušit se na povjetarcu. Podsjeæat se na neke stare dane, tu, romantiku i to...
Jutros sam došla do zakljuèka da je bik torbicu bolje pretvoriti u devil torbicu, imati æe više pristaša. Cure više vole biti devilaste nego kravaste, jbg. Možda kasnije priljepim skice. Ili sutra, možda. Od silnog gluvarenja više sam nego sigurna da æu završit u nekom wifi kafiæu, ptije nego na podnevnom suncu...

Oznake: Ljetovanje..

21.07.2015. u 11:26 | 3 Komentara | Print | # | ^

Stvari

Ima par stvari. Jedna je, da je spontani mejkapseks jako teško ostvariv kada su kreveti razdvojeni. Druga stvar je, da zašto se, pobogu, oèekuje, da u trosobnoj kuæi dvije sobe budu djeèje, a samo jedna roditeljska, treæa je, zar nije da djeca, ionako, najvole spavati zajedno, kao mali štenci pobacani na gomilu, i za koj klinac, djeèji kreveti, uopæe, moraju biti odvojeni. Èetvrta stvar je, da baš je zgodno da, u kuæi s katolièkim znakovljem, (a od blagoglagoljivih susjeda doznajemo i to da vlasnici uredno navijaju za hadeze), zajedno ispod stoliæa egzistiraju brojevi playboya i katolièkog glasila, peta stvar je najbolji prijatelj od mladunèeta. Mislili smo ga ove godine kidnapirati od roditelja i povesti na otok. To zato jer s nama ljetuje feministica iz srbije i židov iz amerike. A najbolji prijatelj od mladunèeta ima strogu zabranu da voli srbe, a ni židovi mu nisu baš bliski. No, kvarni plan nam je neslavno propao, namjesto širenja horizonata i suèeljavanja s mrskim neprijateljima, malac je završio na ljetovanju u katolièkom kampu. Nije da smo baš od onih navrlih da ispravljaju krive drine, (a kamoli da tjeraju vojsku na iste), ali, ono, userem se od straha svaki puta nanovo, kad shvatim da je ovogodišnji najbolji uèenik škole, jedno od perspektivnijh djeteta one naše æumezne metropole, nauèeno da mrzi i veæ hoda naokolo prepuno predrasuda, tj, još ne hoda naokolo jer ga ne pušæaju iz kampa, ali nekako sam sigurna da ne griješim u tome kako bi krasno bilo biti živjeti u društvu u kojem se djeca oduzimaju od roditelja koja ih uèe da mrze, namjesto od onih koji se vole uprkos svemu, ali, dobro, priznajem da strah je na ovom svijetu zasluženo dobio svoje prvo mjesto na ljestvici svih osjeæaja, i da o tom, nekom tamo svijetu ljubavi i tolerancije, možemo samo sanjariti, tek toliko, da imamo o èemu sanjariti... Šesta stvar je stvar komposta. Amerikanci kompostiraju. Amerikanci jako paze na svoju razvijenu ekološku svijest. Amerikanci su usrali cijelu planetu i sad s visoka gledaju na nas primitivce, koji ne razumijemo važnost ekologije i koji ne kompostiramo. A kako nismo baš svadljivi po prirodi i pritom smo prijemèivi za sve te neke nove i nepraktièno pomodarske stvari, tako sad u kuhinji imamo plastiènu zdjelu u kojoj se raspadaju svi naši organski ostaci i koja nam pritom smrdi. Kompostiramo.
Sedma stvar je bejbi bum. Eksplodirava na sve strane. I ono èuveno, nemoj odgaðati, jer æe ti poslije biti žao. Ili, sigurno æe ti biti žao jednom kad više ne budeš mogla, zato jer nisi onda kad si mogla. Ima tih par tipova ljudi. Jedni koji stalno žale za svim što nisu, i kojima se èini da su u prošlosti baš sve mogli, ali, ovo-ono, i oni drugi, koji ne priznaju da žale. I oni neki treæi, najveæi, koji govore stvari kako im doðe, jedan dan jedno, drugi dan drugo, ovisno o okolnostima. Meni se sad èini da mi je žao. Ne zato što nisam kad sam mogla, nego zato jer to što sad ne mogu, samo znaèi, da više nisam mlada. I priznajem da mi je žao, jer više nisam mlada. A da sam opet mlada, i da opet mogu, onda, vjerojatno, opet ne bih. Mladost je sve za èime pomalo žalim. Mladost je puna raznoraznih privida o raznoraznim moguænostim, a privide baš volim, nekako. Starost je sužavanje. Ne volim.
Osma stvar je promjena karijere. Ovisnica sam o teèajevima i ideji kako stalno treba uèit nešto novo, pa me sad èešæi boravak na mojposaohaer uputio na neku školu za dizajnera interijera, èime se i inaèe bavim u svoje slobodno amatersko vrijeme, to jer imam tog nekog smisla za te boje i oblike malo više od prosjeka, pa ono. Sanjarim o nekim prostorima koje æu urediti jednom kad završim školu. Bojim se o tome ikome išta reæi, jer onda idu one hladne pljuske, da, ti æeš to završiti, da, ali ti sebe nikad neæeš moæi prodati, zato jer se ti ne znaš prodati, zato jer za prodaju treba biti lajav i prodoran, a ti si mutava i povuèena, i džaba ti sve znanje kad ne znaš govoriti... A školu treba platiti, jbg. A rvatska je ionako premalena zemlja i premalo se u njoj ljudi može/želi restaurirati, a previše je samozvanih dizajnera, i previše je toga kontra a premalo pro, a sve postaje tako jednostavno, jednom kad se sjetim, koliko je meni mnogo znanja potrebno da bih mogla pred nekog stati samouvjereno da ja to nešto znadem, pa se sjetim zadnjeg bivšeg gazde koji se milion i jedan puta izblamirao nastupivši tako da zna ono o èemu nema blage veze, i kako je to jedino što ustvari djeluje, upravo taj nastup na kojeg svi naivci nasjedaju, jer nitko nema vremena provjeravati, i svi žele stvari èim prije rješavati, i sve što treba znati jest èim prije/bolje/brže podmetnuti, i onda se èim prije/bolje/brže izvuæi, sve ostalo kurcu ne valja kolikogod dobro bilo.
Imam još neko vrijeme za vaganje/sanjarenje prije nego na miru odustanem i vratim se svojem pasivnom životu u svojem pasivnom svijetu...
I ima još puno svih tih stvari. Ali, pomalo...

Oznake: Ljetovanje..

16.07.2015. u 11:25 | 3 Komentara | Print | # | ^

otoèka plaèipi...

Jutros sam se uspjela okupati. Ima nešto s tim otokom, ustvari me ubija u pojam, trebalo bi to ljetovanje biti nešto suuuper, ustvari, ono, doðeš na more, pa odjednom ljenèariš i ne radiš ništa i govoriš kako je to sve suuuuper, i onda, odjednom, naðem se u zatvorenoj mraènoj sobi i nije mi ni do èega i želim se raspasti i da me više nema. Ustvari me dolazak na ovaj otok pomalo užasava, ali svake godine si naðem neko opravdanje za ponovni pokušaj razvijanja ljubavi prema otoku, povrh onog što je ukuæanima ovdje stvarno suuuper, dobro opravdanje za izbjegavanje dolaska bilo je ono kad sam imala posao, a kad imam posao onda imam ogranièeni godišnji i onda mi je žao ogranièeni godišnji trošiti na lagano otoèko umiranje po stoti puta, ali ove godine nemam posao, pa mi onda truljenje meðu podivljalim cvrècima ne bi trebalo biti tako strašno, ono, ajd, preživjet æe se... Ove godine imamo amerièke kanaðane, pa bi to trebalo biti nešto zanimljivo i veselo, ali eto me opet u mraènoj sobi. Klinci su isto u svojoj mraènoj sobi, oni igraju igrice i ustvari nisu uopæe u sobi nego u ekranu. Amerikanci su isto u nekom svojem svijetu, tu i tamo razmjenjujemo neke rijeèi, mužjak se s njima bolje razumije, jer on u tu svrhu posjeduje puno boljih rijeèi, meni se, uglavnom, uopæe ne da. Bilo bi puno lakše kada bi se te rijeèi mogle ispustiti iz sebe bez straha da æe nekog povrijediti, ili nedajbože, izazvati s druge strane bujicu nekih rijeèi koje napadaju one prve, pa se onda mora smisliti još veæa bujica za borbu, ili neke bijele zastave za povlaèenje, i onda, šutnja je mudrost, šutnja je zlato i eto me opet u mraènoj sobi.
Jutros sam se zato okupala. To jer ovaj puta imamo kuæu par minuta od mora, pa se možemo šetati tamo amo u kupaæima. Jutrom su samo malobrojni penzioneri na moru, a plaža je prazna i more je mirno, onda tih petnajstak minuta praæakanja opravdavaju ostatak dana. Ostatak je skuhaj ruèak, komuniciraj, operi suðe, lezi, èekaj, internet èekiraj, lezi, prebaci se na drugu stranu jer je prva utrnula, tupo bulji, zatvori oèi je te ekran smorio, ukljuèi punjaè, zatvori oèi, spavaj malo, prošlo je pet, može se opet do mora, smoèi se, maši ruèicama, presvuci se, veèeraj. Peri. Trebalo bi biti suuuuuper. Dosadno je, ustvari. Ne razumijem. Svo to veselje oko godišnjeg i toga što se odjednom naðem u nekom izoliranom zatvoru gdje ne radim ništa i ne služim nièemu. Vjerojatno ima veze s time što ljudi cijele godine rade stvari koje ne vole, i onda imaju tih tjedan - dva za nešto što ih veseli, samo zato jer imaju tako kratko vrijeme da u tome uživaju. Meni ionako ne treba godišnji kad nemam ni stalni posao. Ali svejedno, više volim svoje nestalne poslove, nego muènu kombinaciju stalnog posla i ubibože dosadnog godišnjeg.
Elem, plivanje prije doruèka pomaže održavanju vitke linije. I osvježava. I leèi. A operisanim tonzilama uprkos i unatoè, grlo mi je još uvijek u nekoj banani. Nateèeno. I ne voli gutati baš. Što takoðer pomaže održavanju vitke linije. Vitka linija i kuæa do mora i ljetovanje, sve su to razlozi za sreæu. Kad bi razlozli za sreæu bili preslika iz lajfstajl magazina. I kad bi sreæa trebala razloge, kao što mi trebamo nju.
Najnovija istraživanja objavljena u struènim magazinima, a koja još nisu stigla do nestruènih portala, govore da nam svima najtreba otrova. I da je to možebitni razlog zašto je povræe zdravo. Zato jer je razvilo raznorazne otrove kojima se brani od naprasnih kukaca, a mi, konzumacijom te neke kolièine otrova dovoljne da odbije kukca, ali nedovoljne da nama od toga pozli, potièemo napadnuti organizam na obranu, i to je ono što nas èini zdravima i ornima. A ne slobodni radikali i kakti neki tamo vitamini. Najvjerojatnije je kombinacija otrova i vitamina ono što nas èini najzdravijima, i najvjerojatnije je ljetovanje u kuæi do mora nešto najsliènije tableti C-vitamina. Fali otrova. I fali boljeg interneta. Ustvari najveæ fali muvinga. Moram se smuvati danas. Sama ili s mužjakom. Amerièka trudnica sigurno ne bu s nama. Ona jako pazi da puno jede i malo hoda. Neæe ni po stepenicama. Hoæe prati suðe. Ali to onda meni bed. Bzvz sve to...

Oznake: Ljetovanje.., ka

15.07.2015. u 12:58 | 11 Komentara | Print | # | ^

cvrèi, cvrèi

Juèer me jedan postariji gospodin pitao na engleskom da prièam li engleski, a onda da odakle sam. To zato jer putujem u društvu ekipe koja se raskokodakala na engleskom, onako glasno i samouvjereno, kako samo amerikanci - pripadnici prvog svijeta i neumitni vladari svih tih brojeva, znaju (mi se pritom tješimo da smo zemlja drugog svijeta, ne treæeg, nikako ne, otkad više ne vjerujemo u Titu, ne želimo više ni posla s tom sirotinjom). Postariji gospodin putovao je na Olib, a poznato je da su sa svih tih sirotinjskih otoka ljudi brijali va amerike, neki su se vratili, postariji gospodin oèito jest, engleski mu je zvuèao prirodnim, a onda kad smo se uspjeli razumjeti, dalmatinski još prirodnijim. Naravno, meni je bilo žao postarijeg gospodina, zato jer je postariji, usamljen i putuje s vreæicom, ali meni je uvijek nekoga žao i to nema veze sa tim nekim... Enihau, ove godine smo ljetovanje obogatili društvancetom dostojnim djeliæa vudialenovog doživljaja života, unajmili smo kuæu s jednom beogradskom feministicom, aktivisticom, vukovkom (pitaj gugleta koji su to vukovci u susjednoj zemlji), koja je, uz sve svoje bedemaste stavove, u blaženom stanju, udanom u ameriku s prebivalištem u kanadi, njezinim suprugom, židovom, intelektualcom s najdebljim naoèalama na svijetu, koji se pritom ne voli kupati u moru jer tamo svi pišaju, pa èak i u ovm našem najèišæem, plavom, jaranskom, ali zato znade sve o rasizmu, povijesti svijeta, ekonomiji i americi, ondak, s klasiènom postavom dvaju mladunaca tinejðera od koje je jedno prije par godina, od strane jedne druge amerikanke, proglašeno parcijalno autistiènim, dok smo pametni mi, sve njegove muhe pripisivali upropaštavanju djeteta kombinacijama overzaštiæenosti i krivog odgoja sjebanih ljudi, i to mi se èini jedinim razlogom porastu autizma u svijetu, to što se u americi svako iole èudno ponašanje proglašava autizmom, a kod nas se takve gluposti jednostavno iskorijenjuju s par toplih iza uha, elem, to, nazovi autistièno dijete, se pretvorilo u tinejðera koje se bori sa svojim strahovima od zelene, žute i crvene hrane, pa je sad poèelo hrabro i obilato jesti, što znaèi jednu krišku kruha za doruèak više nego lani. Naša višesezonska borba s njegovim strahovima svela se na: jedi što hoæeš, bori se, velik si, ignore. Drugi tinejðerski smotanac uspio je u zadnji tren opasti sa zidiæa pa je na ljetovanje dospio u gipsu. Što znaèi da ih neæemo moæi jednakomjerno preopteretiti pranjem onih par tanjura poslije doruèka. Što je isto tako zanimljivo, to kako, nakon provotnog opiranja i zgražanja i cviljenja nad umišljenim plikovima na rukama, pranje par tanjura postane nešto tako normalno, pa èak i poželjno, jer kad pereš tanjur, to znaèi da nisi doma, nego si na ljetovanju. Ljudski mozak.
Kuæica nam je lijepa, najljepša do sada, jedina joj je mana što nema internet, pa improvizujemo s hot-spotovima, druga, nazovi mana, jest urnebesno urlikanje crvèaka, èini mi se da nikad nisu bili tako glasni, bit æe da je neka opaka sezona u ðiru, ili su mi ganglije opako poèele tanjiti pa mi sve više smetaju te staraèke boljke, oštri zvukovi i ubimepromaja.
Neæem se žaliti. Ne smin se žaliti. Ljetovanje èini se sve više privilegijom odabranih, na vocapu dobivam poruke bivših kolega, koji se kuhaju u svojem gradskom paklu, u sve nemoguæijim uvjetima, jednog od njih bodrim da ode u Irsku, (ima malo dijete, èini se maleni osjetljivim i pametnim, velika je škoda takve skladištiti u vakumu frustracija i beznaða), otkad je došao u metropolu, samo podstanari s blokiranim raèunom, ima tome veæ šest godina, èemu se uopæe može nadati netko tko rmpa šest godina samo da bi održavao svoj podstanarski status švercajuæi se na posao svaki božji dan?
Drugi mladi kolega se nedavno izvukao na bolje, svi ostali su upetljani u svoje mazohistièko emotivno klupko. A njihova poodmakla dob...

Trenutno èini mi se da to je to, ideal svih ideala, raditi na moru u hladnoj sobi cijeli dan, a onda se predveèer baciti na kupanjac, pa popiti birindu s pogledom na zalazeæe, prošetati otokom, udisati bezbrižno feromone nemirne djeèurlije, osmjehnuti se svojem blaženom miru, utonuti u snove, prekinut pisaniju jer mužjak ne voli samoæu dok praksuje po kuhinji...

Oznake: Ljetovanje.., soba

14.07.2015. u 10:40 | 2 Komentara | Print | # | ^

Strka zbrka

Moram iæ spavati, ali moram nešto i zapisati, spavati moram iæi jer se rano ustajem, jer, poradi jednog od suludih izleta u nizu, vikend je, vikendom ljudi bježe od sebe najlakše i najradije, meni kod sebe u zadnje vrijeme i nije toliko loše, mužjak zato mora pobjeæ od posla, adrenalinski izleti s poèecima u pet ujutro su ponajbolji za takove bijegove, a zapisati moram nešto, ne znam što, znam samo da stalno moram zapisivati, inaèe... možda samo želim da se pohvalim da idemo na put, na dva puta, prvi je suludi adrenalinski, drugi letimo avijonom, idemo malo opet u taj bijeli svijet, dok sam bila mlada, taj svijet èinio mi se uvijek kao neko bolje mjesto, vjerojatno zato jer nisam nikad putovala u somaliju, ili tako neko gore mjesto, a i ono, kad putuješ na gore mjesto, onda si samo veliki/a bogati/a bijelac/kinja, i moraš imati jako, jako razvijenu svijest o tome koliko si sretan/a da si se sasvim sluèajno rodio/la kao veliki/a bogati/a bijelac/kinja, inaèe bi ti se svijet mogao sasvim lako, i sasvim brzo, i sasvim jako smuèiti. I opæenito, razmišljati o svijetu... Veliki bijelci navikli su po stranome svijetu ponajveæ uživati, a svi redom uglavnom prihvaæaju stvari zdravo za gotovo, zato veliki bijelci putuju iz zadovoljstva, a mali crnci se dave na prekrcanim brodicama iz nužde i jada. I sve je to taj jedan svijet. Velik je. I mali. Ovisi o ljepoti u oku promatraèa.
Svi ti prekidi u životu, pa èak i ovi koji bi trebali biti kratki i slatki, natjeravaju me na misli o tome što bi mi najviše falilo, to da se prekine sad sve i odjednom. Zapisivanje, sigurno. I nisam još sve rekla, a ima se tako puno, puno...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

19.06.2015. u 22:45 | 2 Komentara | Print | # | ^

zamisli kako bi svijet mogao izgledati kada bi se skroz išèupali hormoni, kada mužjaci više ne bi èašili vratove na svaku tajicu i suknjicu, kada ženke više ne bi kikotale i krivile noge na onim grozotama od štikli, zanimljive su mi te štikle, gledam žene kako neprirodno nabadaju u njima, kako, ustvari, grozno izgledaju dok misle da su predivne, jer tako su im rekli, tako se to radi, prije stomilijardi godina u kini su žene nosile cipelice koje su im lomile stopala, jer, tako su im rekli, tako se to radi, i polomljeno djeèje stopalo na odrasloj ženi najljepša je stvar na svijetu, nisu mi današnje štikle jako daleko od kineskih cipelica, nisu mi jasne, i uglavnom su ružne, iako oni tako govore, da to je lijepo, jer se tako reklo... dogaða mi se u zadnje vrijeme, vrtim programe po teveju, naletim nekad na one spotove emtvija, mi, deca emtvija smo satima buljili u to èudo, bilo je nekako uzbudljivo, veselo, sad gledam opet, i ne mogu se naèuditi što sam to gledala onda, svi mi ti raspjevani i rasplesani kinðuraši izgledaju jednako kao što mi izgleda parenje šarenih ptica, sve neko nadimanje, šepurenje, a do mene ne dopire ništa, ništa uzbudljivo, ništa napeto, èak ni ta njihova tjelesa, lijepa su, ali, opet, prazno nekako... tako bi, valjda, taj svijet izgledao jednom kad bi se išèupali hormoni, dosadno.

Oznake: Ljetovanje..

05.05.2015. u 12:14 | 7 Komentara | Print | # | ^

pozitiva

Ima ona neka igra na fejspjuku, treba sedam dana pisati pozitivne izjave, fora mi je to, tim više što imam problema s pozitivom sve više i više, Luise Hay, kraljica komercijalnog pozitivizma, zapoèela je svoju karijeru duhovne voditeljice u svijet pozitive nakon što je napunila èetrdesetu, što sam starija to mi se, sve više, èini nevjerojatnim krenuti u svijet boljeg i nikad tako ispunjenog života, a istovremeno zagaziti u tu neizbježnu eru psihofizièkog propadanja, ali negdje na rubu pameti, èini se, isto tako neminovnim i jedinim izlazom ili "spasom" od makar tog fizièkog propadanja, odvojiti duh od tijela i raditi samo na duhu, a tijelo neka slijedi, ili neka propadne, ili to veæ što ima za èiniti, neka èini...
Na tom istom fejspjuku našla sam si novu muzu za inspiraciju i stolkanje, išle smo zajedno u srednju školu, nismo nikad kliknule, to nije neko èudo, ionako klikæem jednom u stogodina, no, vidim sad da je od one trapave antisportske pojave, pretvorila se u uèiteljicu yoge i da izgleda kao sto gromova, i jednostavno, obožavam njene fotografije na kojima ona, s blaženim osmijehom, dubi na trepavicama, a ispod poluzastrašujuæeg i divljenja vrijednog prizora zapetljanih ruku i nogu i odakle, pobogu, viri ova glava, stoji neka istoènjaèka mudrost koja uljepša dan. Ili trenutak. ili nanosekundu. Divim se onda istovremeno, i nevjerojatnoj gipkosti uvježbanog tijela, i njenoj hrabrosti da povezuje sebe s nekim istoènjaèkim porukama o svjetlosti, beskonaènosti, snazi, volji, miru i ljubavi.
Ne bih se to nikada usudila. Stati tako hrabro iza tako neke žestoke poruke.
Vjerojatno zato nismo nikada ni kliknule.
Vjerojatno zato i nemam tako gipko tijelo nego se naruèujem u kiropraktièara da mi objasni zujanje u ušima ono jednom kad sagnem glavu na duže od minute.
Vele da je povezanost tijela i uma najèešæi razlog svim našim boleštinama, i to kad boli vrat, obièno je povezano s nemoguænosti korištenja istog, elem, ako se vrat ne mrda, ako je okrenut u samo jednom smjeru, onda se ukoèi.
U zadnje vrijeme, primjetila sam, okrenuta sam samo na prošlost. Javljaju mi se slike sela mojeg maloga, šetališta pored mora, gluposti neke, totalno bezvezne.
Frustrira me malo, možda i malo više nego što si želim priznati, ne znam jel ispred mene nema nièega zato jer ne gledam ispred sebe, pa ne mogu ni vidjeti ima li ièega, ili gledam unatrag upravo zato jer se naprijed nema što vidjeti.
Imam, taj neki, posao, o kojem nikad ne razmišljam, sve što mi je bitno jest da znadem u kojoj sam smjeni, tek toliko da ne osvanem tamo u krivo vrijeme. Onda odem na posao kao neki zombi koji je nekamo krenuo, ni sam ne znajuæ zašto, pa onda jednom kad stignem, taj me dio posebno fascinira, èak i fizièki prisutna na poslu, uopæe ne razmišljam o poslu. Dobivam tamo neke zadatke, oduzmu mi par minuta samoorganizacije, i onda se nastavim baviti sa slikama u glavi, šetalištem, morem, nebom, nekim ljudima selamaloga, tu i tamo promasiram vrat i pripazim da uspravno sjedim.
Posao mi je ubibože dosadan i ne traži nimalo napora i aktivnog sudjelovanja.
Trebala bih napisati nešto pozitivno o tome.
Imam posao.
Ubibože nezahtjevan.
Ne, ubibože nije pozitivno.
Imam posao.
Imam pravo na godišnji.
Danas Mužjak ima rodjendan.
Zaboravila sam na njegov rodjendan, što je jako pozitivno, jer to znaèi da ne primjeæujem da je sve stariji, i da skroz poštujem njegovu odluku da ne radi strkufrkupaniku oko svojeg roðendana.
U tu svrhu, Mužjak je napravio bogati ruèak i odluèio se samoozlijediti bacanjem vrele zdjele po balkonskim ploèicama. Ploèice su preživjele, vatrostalna zdjela takodjer, a bilo je i nekih namirnica u ledenici s kojima si je mogao sanirati ozljede od opekotina.
Što je sve pozitivno.
Imanje i blagostanje.
Trebala bih nabrojiti barem tri pozitivne stvari.
Došlo nam je psetance na èuvanje.
Što je pozitivno jer vani pada kiša, a vani je psetancetu wc, i to je jedini naèin da se ukuæane potjera iz kuæe da malo prošeæu po zvježem zraku.
Treæa pozitivna stvar.
Osjeæam da bih danas u nekom trenutku mogla poèeti plakat.
Što je jako pozitivno, jer imam neki poremeæaj od kojeg nisam plakala desetljeæima.
Trebala bih ovo zapisivanje pretvorit u svakodnevno silovanje na pozitivu.
Kao one žene kada ih udaju za ljude koje ne vole, pa onda one nakon jebanja i raðanja, pomalo poèinju osjeæat nešto za tog èovjeka, kojeg nikad nisu voljele.
Sve to sranje samo je stvar treninga i navike...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

22.02.2015. u 15:58 | 5 Komentara | Print | # | ^

sve naj

Onokad palim komp pa u dosadi surfam, èini mi se kao da tamo živi svijet pun nezadovoljnih cvilidreta, koji samo traže bilokoji razlog za nezadovoljstvo, žalovanje, negodovanje, jadikovanje, zapomaganje, i štogod napraviš uvijek se naðe èopor gladnih kritièara, koji, naravno, znaju sve najbolje, nakraju mi ostane i meni samo taj neki okus nezadovoljstva, jer svijet je sve pun nekih krivih ljudi na pravim mjestima, koji rade krive stvari, a oko njih, sve drugi sve znaju sve bolje, i sve je tako nepravedno i naopaèke postavljeno.
Nije nimalo nepravedno što su svi ti kritièari u teškoj besposlici, jer da nisu, ne bi imali vremena toliko žalovati i jadikovati i zapomagati i još to objavljivati svijetu, zaboravljajuæi na sva ta tehnološka èuda koja nam uopæe dozvoljavaju da svoja sranja objavljujemo svijetu, a da pritom ne moramo ni pidžamu skinuti sa sebe. A imamo i hranu i grijanje, i neke grickalice pored tastature, jer da nemamo, ne bi mogli tako samozadovoljno i bahato srati i pametovati, bavili bi se onda ozbiljnijim problemima, bavili bi se sami sobom, možda...
U ljudskoj je prirodi, to, gledanje preko plota i usporeðivanje, beskrajno usporeðivanje, motiviranje natjecanjem. I sav napredak civilizacije samo je podreðen tom udovoljavanju ljudskoj prirodi i potrebama...
Nisam zadovoljna. Imam lagodniji život od svih svojih predaka, ne moram ništa, ni spavati u ledenoj sobi, ni ustajati prije zore, ni odlazit na polje, ni kopat krumpire, ni raðati djecu, ni nositi drva i hladnu vodu na glavi, sve mi je pri ruci, sve mi je dostupno, ni za što se ne moram potruditi, izgleda da ni ta lagodnost ne pogoduje ljudskoj prirodi. Izopaèuje je. Izopaèava.
I stalno taj neki nemir.
Izgleda da se ipak mora èovjekoliko biæe namuèiti e da bi našlo svoj mir.
Redovno patim od nesanice kad idem na posao sjedeæi u nekom prometalu.
Spavam kao beba kad se na posao vozim biciklom, a poslije posla, dvaput tjedno, barem, pretrèim desetak km, vani, na svježem zraku.
Èini se da je lako izaæi sa svojim nemirom na kratke staze. Treba samo natjerati tijelo da teško radi na duge staze. Onda mi ostane samo umorna jedna ljuštura, koja jedino èezne za snom i odmorom.
Zasluženim odmorom.
Problem je s onim vremenom nedoumice kada nisam dovoljno umorna da bih odmarala, a ni dovoljno odmorna da bih stvarala. Pa onda tako tupo blejim u statuse i razmišljanja vjeèito nezadovoljnih drugih ljudi, koji samo èekaju vdjet neki tuði pokret e da bi imali na što lajat. Problem je taj što onda moje nezadovoljstvno samom sobom jednostavno procvjeta.
Najgore je i kad se zapletem u razmišljanja o prošlosti i o tome kako se doživljaj prošlosti kroz vrijeme mijenja, i lošim mi se èini što, konaèno, u potpunosti razumijem onu mudrost o tome kako bi krasno bilo imati ovu pamet, a onu mladost.
Ne želim razumjeti te šablonske mudrosti.
Žellim ih razbiti u komadiæe.
Kao i onu o nerazumijevanju meðu generacijama. A sve samo obièan nedostatak komunikacije. Komunikacija je nešto što može funkcionirati samo kada se imputiraju emocije. Emocije su zasljepljujuæi farovi. Ne valja kad ih usmjeriš direkt u onog tko te pokušava vidjeti. Smetaš.
Jutros sam se dugo budila i ružno sanjala. Vozila sam auto deset cm od ruba rive, a koènice mi nisu radile. Ni mijenjanje brzine nije pomoglo. Buðenje jest.
Najgore situacije u životu su one iz kojih se ne možeš probuditi.
A to je jedino što želiš.
Daleko smi mi od najgoreg.
Samo što najgore to ne smije nanjušit, zato i jadikujemo, da ga zavaramo...ljudska priroda, a ima nešto i u kulturi.
Puj, puj, puj...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

13.02.2015. u 12:22 | 5 Komentara | Print | # | ^

kako je to moguæe...

Nemam ništa kontra djeteta od tri roditelja, nemam niš protiv dizajniranja djece, to je ionako duboka ljudska potreba, da se rade male fotokopije svojih plitkih želja, da djeca imaju ono što mi nismo, puno para, plave oèi, dobre noge, i velikog pišu, i da pojebu sve što se kreæe, kad veæ mi nismo, u èemu je toliko velika razlika izmeðu majki koje glade svoje trbuhe i sanjare o nekom èudu unutra, i onih, koji ta èuda koja su zamislili, sad i mogu ostvariti upravo onakvima kakve su zamislili, oni koji su zamislili da æe ih ispunjenje njihovih trenutnih želja uèiniti sretnim, ionako æe, prije il kasnije, morati spoznati da sreæa ne leži u tom grmu, a oni koje žele sve prepustiti bogu dragom, njima to prepuštanje isto ne bi trebalo uskratiti, iako, ni oni neæe biti sretni dok se cijeli svijet ne podredi baš njihovom bogu, kakogod okreneš, glupo je tražit sreæu u ogranièavanju tuðih postupaka, pa ni u osuðivanju, što je vremena manje preostalo na ovome svijetu, to se sve kristalnijim èine stvari koje su gubljenje vremena, gubljenje vremena je i sve i ništa, ovisi odakle gledaš, iako, nakraju, svejedno je.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

05.02.2015. u 15:22 | 3 Komentara | Print | # | ^

pravila prirode i društva

Tako je to, kao u prirodi, sve što se ne može braniti, to se zakamuflira neuglednom ružnoæom, a što je otrovno - dreèavom ljepotom.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

03.02.2015. u 11:47 | 3 Komentara | Print | # | ^

pozdrav

Možda, da bismo se izvukli od još jednog velikog rata, pa bi nam, još malo, pa dobro došla neka velika prirodna katastrofa. Malo za razrijeðivanje stanovništa, koje smeta samo sebi meðusobno, mužjak uvijek veli, kad poželiš poboljšati svijet tako da bi ga napola potamanio/la, onda pristani poginuti prvi, sigurna sam da ima takvih luðaka koji pristaju poginuti prvi, to su, vjerojatno, isti oni koji motaju bombe oko sebe, èini se èasnim i pravdenim ali, èast i pravdu smo ionako sami smislili, i kao sve ostalo, i to je podložno razlièitim tumaèenjima i doživljavanjima, kakogod bilo, kadgod vidim one neke æelavce koji misle da su im krivi stranci što oni nemaju posla i loše žive, padne mi napamet da bi dobro došla neka prirodna katastrofa, koja bi te æelavce prisilila da se prihvate krampa i lopate, pa da rade nešto korisno u tamo dole kanalizaciji, namjesto onih protiv kojih demonstriraju svoju plitku pamet.
To bi nas unazadilo, otelo nam interneta i sve one robote, ali, oèito, možda neke stvari ni ne zaslužujemo, iako su zasluge isto samo naša izmišljotina u manipuliranju sobom i dnevnim boravkom i svijetom...
Sanjala sam jutros da imam zlatnocrnu ribicu za ljubimca, jako pametnu i dragu i lijepo, ali onda je umrla jer je akvariju ponestalo kisika. Opet srcodrapajuæi san u kojem stradava nedužni i bespomoæni ljubimac. I loš osjeæaj nakraju.
Osim lošeg osjeæaja u glavi, opet je nastupilo doba nadutosti i bolova u trbuhu, morat æu se obratit za neku apotekarsku pomoæ, ne da mi se više trpit...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

02.02.2015. u 15:04 | 6 Komentara | Print | # | ^

Naslov

Jutros sam sanjala uznemirujuæi san, kao da smo imalu nekog malog zeku, koji je ustvari bio naše psetance, ali kako je bio zeko, tako smo ga odluèili pojesti, pa da ga to ne boli, dali smo mu anesteziju koja ga je držala budnim, ali bez bolova, pa je zeko tako ostao bez nogu, na kraju je netko poželio pojesti mu kièmu, i morala sam ga prerezati na pola i èupati kièmu, i pritom sam plakala i ponavljala jelda da te ne boli, samo reci da te ne boli, a zeko-psetance je onako šutke gledalo ispred sebe, i ništa nije odgovaralo, i postalo je nepodnošljivo, i onda, buðenje.
Postoje ljudi koji vjeruju da viši slojevi svijesti nemaju potrebe jesti meso jer su svjesni (visoka svijest donosi višu svjesnot, jelte, jebla me pravopis), bolova i patnje mesa kojeg jedu, iako to meso više nije živo, ali se zato napatilo od nasilne smrti, a nepravdu prekinuæa života da ne spominjem, men se èini da na ovom su planetu visoko svjesna biæa dovedena samo da se pate, nešto su, mora da su zgriješili na toj nekoj svojoj razini svijesti, pa je zato svakako blagoslov bit siromašan sa sviješæu, onda prihvatiš sve kako jest, jer nit ne osjeæaš da bi moglo biti nekako drugaèije.
Sinoæ je bio potres, da, velika vijest, malo se treslo pa svi bruje, naravno, veæi je strah od toga što smo svjesni da smo na trusnom podruèju i kad poène tresti, pa se èini da može biti ozbiljno i da se može ponoviti i da sve može sravniti, i nitko ne stigne uživati u to malo ljuljuškanja na kauèu... poslije mi se srce treslo još neko vrijeme, opet mi povisilo razinu hormona stresa preko svake granice normale... jebena je ta svijest, jebena.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

01.02.2015. u 09:15 | 7 Komentara | Print | # | ^

Da bicikl nije dio ljudskog tijela?

Jutros je bilo nekako èudesno svijetlo, svijetlo jutro, podsjetilo me na proljeæe, ljeto, podsjetilo me na suuunce, i odmah sam našla toèku interesa u nekom deèku iz susjedstva, koji je, onako, u ranu zimsku zoru, prošprintao pola kvarta, e da bi u zadnji tren uskoèio u zadnja vrata autobusa i da bi se vrata odmah iza njega zatvorila, a tren prije toga pretrèavao je cestu i autima je bilo zeleno, ali nije se dao, i bila je baš epopeja jedna pratiti tu scenu, dok onako mamurna od nièega držim ravnotežu na dedinom biciklu, pa sam odluèila usput kupiti si i struèak banana na tržnici, dok ih još nisu raspakirali, jer èim ih raspakuju a one se smrznu i pocrne. Moja kolegica s posla veli da ona jede samo crne jer takve im je mama donosila kad su bili mali, pa, je, eto, navikla, trule banane okus su njezinog djetinjstva, jutros me malo ružno gledala jer je nisam na vrijeme odgovorila od bicikla, a vani je jutros, baš je jebeno bilo hladno, svom onom varljivom svjetlu uprkos.
Kasnije sam se pothladila u onom našem tunelu, pa mi je povratak bio dizaster leden, iako, je, realno, bilo dva stupnja više u zraku.
Izmeðu sveg ostalog, primjetila sam kod svojih trudnih prijateljica, onih koje su, inaèe, jako ponosne na svoj izgled, i èiji fejsevi i instagrami pršte od slika njihove ljepote, da, u vrijeme trudnoæe, jednostavno prebace svoj interes na loše pejzaže, brljave komade hrane, dosadne dijelove stanova, prazne djeèje krevetiæe, što mi je konaèno dalo odgovor na zaèuðenost nad sveopæim oduševljenjem nad slikama onih netaštih trudnica, koje se ne srame svojeg nabreknuæa, nego se sve tako ponosno slikavaju, a ispod slika nasukanih kitova samo se redaju prekrasna, predivna, lijepa, slatka, najljepša, dakle, istina je, ljepotice su potvrdile, to je samo pohvala hrabrosti, ljepoti nikako. Sve je na svojem mjestu, konaèno.
I trèila sam juèer. Teško je, hladno je, riskiram razboljeti grlo i sinuse, riskiram upaliti mjehur, riskiram mnogo toga, sve u borbi za ono malo serotonina što ih tim èinom uspijevam probuditi, ne znam reæi ni da li vrijedi, znam da mi je ovo najgore doba godine, i da ima još tih tjedana odgulit prije, onog, svjetla, toplog i sigurnog, treba istrpit, puno još za istrpit...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

27.01.2015. u 22:07 | 3 Komentara | Print | # | ^

rano ranila

Ponedjeljak jutro, buðenje teško, zimi zima a uleti vruæe, obukla sam, u jutarnjem bunilu, samo jednu tanku majicu ispod jakne da se ne preznojim, i debele podgaæe ispod trapki da mi se bataci ne smrznu, a i guzica, i oni, jajnici (èini mi se da je sav onaj zatvor i muka isusova s gasovima i nadutošæu, uzroèno posljedièno povezan sa starim jajima i simulacijom ovuliranja, uglavnom, fin je osjeæaj onojednom kad jajnici miruju), navukla svoju mudžahedinsku kapicu, radi koje me cestovna ekipa, nekako, više, il poštuje, il se boji, ili mi se samo èini da autisti imaju više poštovanja prema biciklisti kad se vozi po ovoj hladnoæi, nego inaèe, sretno, skromno i ponizno stigla na svoj, onaj, posao, pomirila sam se, valjda, sa svojim usranim poslom, usranom samom sobom, i sa svime time što sam u svojem životu proglasila usranim, pa sam onda poludila, zakljuèila da imam puno para na raèunu i naruèila iz engleske da mi pošalju dva para finih cipeletina na velikom sniženju, jednu pumpicu za èišæenje objektiva, i jedne vruæe pantalonice za vruæe ljeto. To jer se vruæe hlaèice najveæ isplati kupovati kad je hlaadno, i obrnuto. Sve je najisplativije i najpametnije kad je van svake pameti i razuma. Kad je najneoèekivanje, ukratko. Blitzkrieg pali u svakom pogledu i sluèaju.
A još prije velike agresije na velika sniženja, kupila sam i jedan tiket za pregled kralježnice, to ono nešto što se nudi u trièetvrt cijene e samo da bi bilo prometa, pa se možda koji pacijent-mušterija ulovi. Zajedno s krizom u zdravstvu, te ponude dana su krasno jedno rješenje za sve oblike hipohondara. Ono, ne moraš nagovarati svojeg doktora da ti nije dobro, a ta stotina kuna mjeseèno za privatni pregled, namjesto onog, dopunskog zdravstvenog, se ne èini tako strašnom cifrom za umirivanje vlastitih strahova. Pa hajd, malo da se umirim, a malo možda i naðu nešto na vrijeme, zlunetrebalo. Ako i ne naðu, makar æu neko vrijeme imati lijepe cipele. Vin vin!
Onda se ludilo nastavilo pa sam se javila raditi dobrovoljno na poboljšanju života biciklista u ovom antibiciklistièkom okruženju. Trebala bih se pokazat na nekim sastancima. Taj dio me muèi, sve ostalo oke.
Mužjak æe njrgat, on ne voli kad volontiram i kad ne naplaæujem ono što radim. Veæ dugo vremena ne radim stvari koje me vesele. Jedini naèin da ih radim i da se pritom osjeæam neoptereæeno, jest taj da ih ne naplaæujem. Bit æe da je to do, onog nekog, samopouzdanja i samopoštovanja, no, lakše mi je raditi stvari za koje me ne plaæaju, manje je presinga, èist sloboda.
A od slobode nemreš živjet. Moeš umrijet. Slobodno.
Ponedjeljak.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

26.01.2015. u 14:10 | 7 Komentara | Print | # | ^

domeka

Osvježavajuæe jutro, uspjela sam u svjetlosno brzom roku predoèiti sebi razliku izmeðu šasije, karoserije, vrata, poklopca, lemljenja i lijevanja, onojednom kad se naspavam, pa mi se onda svijet èini kao tako jedno zanimljivo, šareno i magièno mjesto, s kojeg nikad ne bih otišla, za razliku od svih onih mraènih dana, kad se od umora ne mogu sjetiti onog neèeg što sam prije minutu zamislila da æu uèiniti, pa mi je ta misao izazvala ugodu, a veæ u sljedeæoj minuti ne znam što mi je èiniti, a pinove, telefonske brojeve i imena nekih, onih, koji imaju svoja imena, da ne spominjem. I kad me nimalo ne uzbuðuje pomisao što bi bilo kad bih se samo tako, usred mraène i kišne noæi, onako, bzvz, prevalila preko balkona dolje, nešto bi i onda bilo, valjda, susjedi bi vrištali, a možda i ne.
Vani je grozno vrijeme, pravo, ono, blatogradsko, nit snijeg, nit kiša, ali svakako hladno, sivo i svakako blato, dan je danas opet prekratak za sve što ovako naspavana i pametna naumljujem èiniti, još malo pa æe ruèak, još malo pa æe me tupavilo zahvatiti, još malo pa æe i ovaj trenutak nestati...
Šteta. Nedjeljna jutra trebala bi vjeèno trajati.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

25.01.2015. u 10:50 | 9 Komentara | Print | # | ^

b_jutarnja poruka monsinjorite aniramke

Što više slušam/èitam poruke duhovnih voða koje se epidemijski množe na ovaj, tako duhovan dan, sve mi je više jasno da duhovni svijet, ako i postoji, onda nikako ne živi u rijeèima i porukama duhovnih voða. Njihove poruke usmjerene su samo na materijalni svijet, ništa iznad i ništa veæe od toga... i zakljuèujem da možda se, negdje u dubini duše, ili ispod svih tih nekih slojeva svijesti, ili kakogod, krije jedna velika vjernica, jer, inaèe, ne uspijevam smisliti neki drugi razlog, radi kojeg bi me, te poruke, èinile toliko nesretnom i nezadovoljnom.
Da sam samo obièna nevjernica, odmahnula bih rukom i rekla sebi u bradu budale, vidi ih...
Ali, ustvari, da, želim vjerovati da ovaj svijet je samo jedan level božanske igrice, i da, želim vjerovati da postoji nešto nakon svega, ali sve što oko sebe vidim jest darvinovska igra boljih i spretnijih, onih koji proždiru slabe i bolesne, a duhovni voðe u toj igri vode kolo, i najsitiji su, i najdeblji su od sviju.
Ljudi su nekako najslièniji psima, lako ih je nauèiti da slušaju, i oni æe vrlo rado davati šapu i donositi štap, i nikad se neæe pitati zašto, i da li je u redu to, da tako žive u boksu ili na lancu, oni æe to sve prihvatiti, i kao što pas poslušno ulazi u svoj boks, tako i èovjek poslušno ponavlja: bog mi je tako dao.
To nije duhovnost.
To je tuga i žalost.
Ili to, ili pavloljev refleks u svoj svojoj ljepoti darvinovog tumaèenja evolucije.
Najradije objašnjavam, samoj sebi, da sve je to samo stvar konfiguracije. Nemreš od perilice oèekivati da pošalje mejl. Barem ne još. Nemreš ni od ljudi oèekivati da uèine nešto izvan svojih moguænosti. Barem dok ih ne utjeraš u golu borbu za goli život. Onda oni, neki od njih, mogu iznenaditi. Neki ne. Veæina ne. Potezi veæine veæinom se daju predvidjeti.
To je, isto tako, tuga i žalost.
A možda i nije, možda se to tako samo meni èini. Možda samo zato jer sam veæinom bez nekih ozbiljnih problema i jer se ne borim za goli život. Samo glupo živim i još gluplje èitam poruke marketinga namjerene glupim ljudima. Nametljive su i svuda su, te poruke. Treba se dobro potruditi i pronaæi neke dublje i smislenije. Negdje. Ili ih sama smisliti, pa samu sebe zavarati.
Najteže.
Danas veæina ove zemlje slavi Božiæ.
To znaèi da, na mejlu, i fejsu, i sms-u, dobijam poruke o blagoslovljenom Božiæu. To znaèi da se na televiziji puštaju snimke unutrašnjosti nekih crkava, u kojima pokislo stoje neki ljudi i èekaju da to sve proðe. To znaèi da je završio stampedo na poklone i sastojke za peèenje kolaèa. Prošlo je, konaèno, sveopæe ludillo, koje žene izvode zbog djece, a muškarci zbog žena.
Najbitnije od svega je smisliti valjani razlog, onda je lakše pregrmjeti.
Danas je Božiæ, krdo je obavilo svoj evolucijski zadatak i može na miru preživati. Slabašne i usamljene jedinke se, s pravom, trebaju osjeæati loše i suicidalno. Nisu obavile evoluciju, falile su...
Loše poruke duhovnih voða samo još više oblikuju taj igrokaz u reljef gnuova koji trèe preko rijeke. U rijeci su krokodili, treba se paziti.
A ustvari sam, najveæ, nervozna i nezadovoljna samo zato jer bih trebala poèistiti stan, a ne smijem ukljuèiti usisavaè, jer bi to moglo povrijediti osjeæaje susjeda katolika vjernika, a poznato je da kad su pasi povrijeðeni, ili u jakoj boli, oni znaju ugrist, èak i ako su inaèe dobri.
Zato je dobro na ovome svijetu nikome ne nanositi bol.
Radi sebe.
Sve na ovom svijetu je samo radi sebe.
Blagoslovljen i èestit Božiæ...

Oznake: Ljetovanje.., plaža, usisavanje

25.12.2014. u 10:58 | 3 Komentara | Print | # | ^

miševi i maèke

Ima veæ neko dugo dugo vrijeme da ne nosim najlonke. Ne podnosim ih, kad je vruæe, preznojavam se, kad je hladno, smrzavam se, nemam pojma èemu uopæe služe osim stvaranju neugode. I još tako lako puknu, i to je onda katastrofa. Najlonke, slutim da služe skrivanju celulita i pokazivanju nogu u suknjama, ali ne nosim suknje, osim ako je ljeto i jako vruæe, a to nije trenutak za te nesretne najlonke.
Tako da ih nemam i ne nosim.
Ima veæ neko vrijeme da i svoje omiljene pamuène šarene èarape nosim naopaèke. To jer mi je više pun kurac onih šavova s unutarnje strane, i jer me boli dupe što netko ima reæi o naopaèke obuèenim èarapama.
Sve dok je meni udobno i niš me ne žulji.
A ima veæ neko duže vrijeme da i gaæe oblaèim naopaèke. I sve one grozne šavove, gumice i ušivke izbacim van, i meni lijepo, i nema tragova urezanih i napornih.
Mužjaka ionako ne zanimaju gaæe, zanima ga samo kako da ih se riješi, naopaèkih ili ne, svejedno mu je.
Majice i ostalo gledam nosit široko, onda mi šavovi i ušivci ne smetaju, samo trepere oko mene. Tako da onu vanjsku odjeæu još ne moram nositi naopaèke.
Valjda to sve doðe s godinama.
Ta kombinacija sve više osjetljive kože i sve manje osjetljivog ega i onog njegovog idiotskog ajme šta æe ljudi reæi.
Grudnjak isto nosim èim manje tim bolje. Žulja to govno. Kakogod okreneš, uvijek. I to nema nikakve veze sa feminizmom. Kad planinarim, onda mašem slobodnim sisama ispod širokih majica. Ako ne, onda se strahovito iznojim i na mjestu gdje grudnjak najviše steže, dobijem osip od vlastitog znoja nakupljenog u tom pamuèno poliesterskom govnu.
Sve je to osjetljivost od godina i istrošenosti.
I mudrost, isto tako. Dolazi od godina i istrošenosti.
Najbolji dio je ipak onaj, boli me dupe što æe drugi reæi.
Šteta da svi ti dijelovi dolaze tako kasno.
Ali opet, da nema njih...

Oznake: Ljetovanje.., plaža, naprimjer

17.10.2014. u 14:47 | 4 Komentara | Print | # | ^

neki to vole...

Ima ta neka queer emisija na novoj tv, valjda, nedjeljom naveèer, èini se opæenarodno prihvaæenom, barem sve moje kolegice koje su se onomad onako silno i glasno zgražale nad pederlukom, i slušale smjerno što im župnik propovjeda o bogu muškarcu ženi i zmiji, a sad se cijelo jutro hihoæu i sve nešto oduševljeno preprièavaju o nekim depiliranim muškarcima u štiklama, perikama i sa šljokicama... vjerojatno postoji ta neka magièna granica izmeðu zabranjenog i lošeg i poželjnog i opæeprihvaæenog, samo je ja ne umijem locirati.
Svejedno, tkogod je smislio kako neopaženo uvuæi našminkane muškarce u minicama u dobrodošlicu presvete sigurnosti hrvatskog ognjišta, e pa svaka/svaki joj/mu dala. :)

U meðuvremenu, uspjela sam opet pobjeæ, kupat se u moru i penjat se po brdu. Plusiæ, plusiæ.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

13.10.2014. u 13:28 | 6 Komentara | Print | # | ^

go

Nekim èudom, blatograd mi postane totalno drag u ljetno doba. Prvo zato jer više nema blata, pa èak i kad kiša pada, skori se èim prestane, a sad kako mnogo pada, nema mnogo ni prašine i sve je zeleno, i baš mi je drago da toliko kiše pada. Druga dragost krije se u tom manjku ljudiju, gužve i nervoze, u praznim ulicama, poštama i bankama bez repova, praznim cestama i puteljcima, nešto najsliènije onom kako izgledaju primorski gradovi po zimi, samo što ovdje nije zima nego ljeto, a ljeto volim naj. I sve zajedno to skroz mi se sviða. Èak ni na poslu nije toliko gadno jednom kad je ljeto.
No, ipak.
Poèeo je godišnji i došli smo na more. Još sam prije shvatila da možda bih radije voljela više životariti cijelo ljeto u blatogradu nego otiæ na godišnji, ali, eto, došli smo. Djece radi, jer djeca vole more i vole dane provoditi u apartmanu èitajuæi stripove i igrajuæi igrice.
A meni se sve više zamjera taj naš domaæi turizam. Kad puno je ljepše doma. Doma je sve nekako ureðeno onako kako mi paše, doma su perilice, doma je suðe kako treba biti, doma su mirišljavi madraci, doma je televizor, doma je kompjutor, doma je brzi internet, doma je sve ureðeno da se èovjek osjeæa najbolje, ali ne, mi smo došli na more.
Na moru je, oduvijek tako bilo, a i nema neke tendencije da se to promijeni, redovito nešto loše i pokvareno, tu su stari i otrcani sudoperi, umazani špaheri, gomila posuða sastavljenih od ostataka nekih davno porazbijanih setova, pa, eto, no, dobro, ne tražim baš da mi svi cvjetiæi po apartmanu budu upasani, ali nekako, uvijek je to sve umazano, i uvijek zahtijeva prvo pranje prije prvog korištenja (uz redovan naglasak domaæina kako je sve sreðeno i oprano, naravno), namještaj je takoðer frankejnštajnovski zakrpan u nešto poluupotrebljivo, madraci su rijetko kad neizdeformirani, kuhanje i spavanje po tom našem domaæem apartmanskom turizmu nerijetko je prava pokora, no da bi to bilo sve, ajdede, no, iz apartmana se kadtad mora izaæi, a vani sa svih æoškova vrebaju neke namirnice koje bi se prodale po nekoj divljoj otoèkojadranskoj cijeni, ili neke natrule ribe po restoranima, koje svoju poodmaklu dob skrivaju pod naslagama neprobojnog èešnjaka, i sve to opet po nekim paprenim cijenama, i nekako, što sam više tim postarijim ribama nalik, to mi se sve više i više gadi taj naš jaranski turizam.
S druge strane, od nacije koja pokušava u mjesec i pol dana èimprijebržeibolje zaraditi za cijelu godinu, bolje i više se i ne može oèekivati. Nemoguæe je. S te strane, nalazeæ situaciju za opravdanje (a situacija je uvijek nekakva, pitanje je samo želimo li je riješiti šlamperajski za jednu noæ, ili planski za neko duže vrijeme), nemam što zamjerati svim tim neugodnim zamkama uživanja na jadranu, s treæe strane, sve je više ljudi koji o takvom obliku patnje i odricanja mogu samo sanjati, i onda se više nemam prava ni žaliti, ali opet, sve više mi se gadi taj naš jaranski turizam.
Ali, opet, eto nas tu... djece radi...
Ipak, ovogodišnji smještaj bih se usudila nazvati najboljim do sada, madraci su pristojni, u kuhinji se moeš okrenuti, pa èak i zaobiæ s nekim, ima i mali zamrzivaè, ima i plin, ima i struja. I vrela voda. To jer na otoku koriste kišnicu, pa smiju grijati jako bez straha od kamenca. A to što ove godine lije kablovito, mnogo je pomoglo da ne slušamo savjete o redukciji i štednji, nego ponosni naputak da trošimo do mile volje. Iako, onaj mali njonjo je veæ stigao kroz nos procijediti da a zakaaaaj smo tako daleko od plaaažeeee... cijelih sedam minuta hoda... strašno nešto, uspjela sam se okupati jednom, napao me neki ružni grè u nozi, drugi dan me napao teški pms, od treæeg dana nadalje brojim ostatak ljetovanja u sobi u društvu vata i uložaka, sreæa da mi godišnji traje 14, a ciklus samo pola od toga, druga polovica bi se mogla prozvati spašenom, mogla bih samu sebe nazvati spašenom, u jednom trenutku mi se uèinilo da kasnim, što me natjeralo da si umislim kako bi bilo da dogodine moram otiæ u turizam gurajuæ kolica i sve one prateæe lelemente, i osisusebože, eto, ima i gore pokore od sedam dana ljetovanja, uf, lijena sam i grozna sam, i ovaj mali njonjasti njonjo mi strahovito ide na živce, grozno je to, ali eto... mužjak se i dalje hrabro bori s njim i njegovim strahovima od pomidora sa tanjura, mužjak jedri u klasi optimist i vjeruje da se svijet može uvijek promijeniti nabolje, ja sam više sve više i više ravnodušna, i puštam da se to sve kotrlja i lagano me nervira, samo onomalo, kad mi zaokuplja pažnju.
Trebalo bi znat uživat u svakom trenutku, trebala bih izdurat još koji dan dok se hormoni uravnoteže i sve æe opet biti super i sve za pet.
Jaranskom turizmu uprkos...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

11.08.2014. u 19:52 | 7 Komentara | Print | # | ^

Nema njih do nas

U glavnom gradu od Tajlanda èekali smo vlak od glavnog grada, kojeg zovu nebeskim, (ne grad, nego vlak) jerbo se radi promoèive zemlje više isplatilo izgraditi traènice na nebu, nego pod zemljom, pa smo tako, negdje tamo na visini desetog kata, èekali to èudo na nebeskim traènicama, i primjetila sam, da, imam silnu i neoborivu moæ primjeæivanja, primjetila sam da ti njihovi ljudiæi, iz nekog èudnog razloga, stoje jedan iza/ispred drugoga, s poširokim razmakom izmeðu sebe, a pod nogama su im nacrtane strelice, koje upuæuju ravno na traènice, i spoznala sam, u hipu, da èekaju ti ljudi pristojno u redu, a strelice idu upravo tamo gdje bi trebala biti vrata imaginarnog vlaka, koji, u tom sveèanom trenutku spoznaje, još uvijek nije dolazio.
I onda je vlak došao. I postavio svoja ulazna vrata toèno ispred strelica, toèno ispred ljudi koji su veæ pet minuta èekali u redu, s praznim mjestom za još jednog èovjeka izmeðu sebe, i onda su ljudiæi, uredno i ležerno, ušetali u svoj nebeski vlak.
U glavnom gradu od Kroatolanda èekala sam vlak, iz nekog razloga, svakih pola godine u glavnom gradu se mijenja red vožnje prigradskih vlakova, i ovih šest mjeseci nas je dopalo da se dva vlaka voze sa sedam minuta razmaka, i kad prvi vlak kasni, onda teti na blagajni koja prodaje karte zazvoni telefon, pa se ona sa slušalicom nagne preko blagajne, baci škic na kolodvor i kaže: da, je, upravo je otišao, možete krenut, i onda dolazi drugi vlak, i nikad ne znamo gdje æe stat, i onda, mi rulja se pomièemo èas naprijed, èas nazad i sve nešto trèimo za tim misterioznim vratima. Bez reda, bez razmaka i bez ležernosti.
Jednom, sreli smo sluèajno one, neke, neke naše na povratku iz Tajlanda. Kolutali su oèima i ispitivali nas da li smo i mi vidjeli kako su ti njihovi ljudiæi mali, prljavi i ružni. I da im je hrana nejestiva i da nema mora ka` èa je naše, jer ono njihovo, to ima nešto, kao da ima onu neku pinicu po sebi...
Da, imam silnu i neoborivu moæ primjeæivanja, ali, eto, nisam primjetila male, prljave i ružne, koji žive od neke nejestive hrane. Sve što sam vidjela jest da oni su miljama daleko, daleko negdje, daleko ispred nas.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

29.01.2014. u 20:19 | 11 Komentara | Print | # | ^

Povratak

Doðavola. Sad, baš sad moram pisati. Iako je baš muka nabadati po ovim zmart slovcima. Iako on baš sad mora jebat. Sreæa da se prepakirava. Traži nešto. Vjerojatno je to nešto u mojoj torbi.
Zadnji dan smo ovdje. Ironièno, ovdje smo spavali i prvi dan. Ludi, sretni i zbrkani od jet laga.
Ne sjeæam se da mi je povratak ikada ovako teško padao. Èini mi se kao buðenje iz nekog èarobnog sna. (A i ne može bit drugaèije kad samo zujiš, fino ždereš, nula briga, nula pameti.)
Otkrila sam i da se urnebesno bojim aviona. To je nešto novo, prije nije bilo tako. Prije sam uživala, a sad, sad cijelo vrijeme sjedim u grèu i osluškujem motore i grozim se turbulencija. I zamišljam, za utjehu, koje æu sve grozne stvari propustit ako sad padnem... Neku groznu bolest, sigurno. Ružnu starost bez zdravlja i penzije. Starost i samoæu u hladnom blatogradu. Na trenutke me to smiri. A onda se zlo opet poène trest i raspadat. I onda zaboravim sve. Samo strah.
Sutra me èeka dvanajst sati samo straha.
Doðavola, vrijedilo je.
Zaljubila sam se u prljavi šarm Blade Runner Citya. I sve te drage i nasmijane ljudiæe. I plaže i pijesak i more i tonu šrimpova koji mi sad, zajedno sa èešnjakom i svom silom zaèina, kroz sve pore bježe van. Fin je taj život bez brige i pameti.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

08.01.2014. u 18:22 | 5 Komentara | Print | # | ^

samo da je veselja

Veseli me, veseli me, najviše od svega veseli me, što nikome za božiæ ne moram ništa poklanjati. Nemam tu obavezu. Imam mužjaka koji je isto smotan sa poklonima i ne voli vremena budalesanja u kojima svi moramo, moramo, skroz moramo (jer kaj bu susedi rekli), budalesati, a mladuène ima majku koja je super heroj u laktarenju po duæanima, i sve je gotovo, i svi smo spašeni.
Veseli me poklonit nešto onda kad se to od mene ne oèekuje, kad ne postoji razlog, kad ne visi histerija sveopæeg ludila sa svake granèice poklanog drveæa.
Veseli me i to kad imam prijatelje muslimane koji ne slave božiæ, a ono što oni slave, to slave u miru i tišini (skoro pa bih to nazvala dostojanstvenim, kad ne bi bilo i meðu njima onih ružnih prièa o groznom i pregrozno pohlepnom prežderavanju jednom kad padne noæ), i tu i tamo me samo iznenade baklavom (ruèno raðenom, generacijski prenošenom i još koju godinu pa ugašenom), pa onda tek shvatim da bio im je neki praznik, a ja nisam èestitala.
To mi nekako najveæ nalièi na to nešto religijski, meditativno, to neko posebno vrijeme kad se intimno povuèemo u sebe i tražimo tog nekog boga svoga, a na balkanu boga svoga možemo naæi samo u batinama, i zato, vjerojatno samo zato, ne volimo biti nasamo s bogom.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

18.12.2013. u 21:16 | 6 Komentara | Print | # | ^

tri broja dva sadrži broj dvjesto dvadeset i dva

Ne znam jesam li zdrava ili nisam, valjda jesam, grlo me samo malo zaboli, a i nos isto, bit æe da je to najjadniji virus koji me ikada napao, ili je to sve od stresa, uvijek je sve od stresa. Dr neki novi, koji zamjenjuje moju dr originalnu, koju nikad nisam vidjela, zato jer je stalno zamjenjuju neki drugi, dao mi je doznaku za bolovanje, i rekao da grgljam nešto, jer mi je grlo još malo crveno, rekla sam da hoæu, naravno, platila deset kuna jer nemam dopunsko i odlepršala poput pahuljica koje su danas lepršale po blatogradu, dok iz grada koji teèe javljaju da oni mogu u kratkim rukavima.
Ja ne mogu.
Moram imat i i gaæe i podgaæe i kapušalrukavice i par slojeva maja i sve to.
I došlo je to blagdansko vrijeme. Svaku malu pukne neka bomba u kvartu, ili barem neka petarda koja je umislila da je bomba, i bila sam jutros rano na glavnom, u koloni tmurnih ljudi zavijenih u crno, masa, kad ranim jutrom ide na posao, djeluje poput neke frenetiène pogrebne povorke, u gradu je magla, i neki kralj iz srednjeg vijeka iznad zlatne šahovske ploèe prijeti maèem ljudima, koji se razljevaju svojim poslom, i neki nadobudni student s nadobudnim fotoaparatom pokušava uloviti pravo svjetlo na mraènom moæniku, a jedina naznaka blagdanskog ozraèja nazire se kroz prljavu prozirnu plastiku ružnobijelog šatora, unutra nabacano nešto, simboli, signali, pleteri, zlatnim slovima utisnuta Croatia u nešto.
Ne smeta mi ove godine blagdansko vrijeme. Ni dosadne bombe, ni histerièna svjetla, ni ružni šatori što glume praktiènu raskoš ili nešto. Još samo par dana i odlepeæemo. U neke tuðe bombe, tuðe znakove, tuðe signale koje kurca ne razumijem, i bit æu meðu njima kao dijete kada se raduje svemu novome što vidi, a sve što vidi, sve je novo. I jedva da sam prisutna u svemu ovome, jedva da išta više primjeæujem osjetilima što me bodu i smetaju, i jedva da mi ikada padne napamet da se moram vratiti.
Godina prošla kakva bila, bila je.
Uspješni ljudi gledaju naprijed...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

17.12.2013. u 23:14 | 6 Komentara | Print | # | ^

go go selomojemalo!

Ništa. Imama neke svoje razloge zašto sam otišla iz sela svojeg maloga i zašto me je selo moje malo gušilo. Bilo je premaleno. Zagušljivo. Kao i sve malene sredine. One u kojoj o tebi sve znaju oni, koji te ni ne poznaju.
Ne mogu sad nešto tvrditi da je blatograd neka velika sredina. Èak, štoviše, dapaèe, èini se zagušljivijim od sela mojeg maloga. Ima to neko brdo i onda se oko njega skuplja vlaga i blatograðani ne vide sunca, oko njih je samo sivo nebo, ispod njih sivo blato, a izmeðu magle gore i blata dole, hladno je do beskraja, i silno mi onda škripe koènice na biciklu. I fali mi sunca i fali mi neba. Zato sam jednu sobu ofarbala skroz u plavo. Da mislim kako gledam u nebo i onda kad ga nema, dok, ustvari, gledam u obièno plavo, jer èini se da, obièno plavo mi u sivom jako fali.
Tako, sad imam komadiæak plavoga u tom nekom svojem životu, koji bi uskoro mogao biti proglašen ilegalnim. Svozlostim. Da je bar tako... i da bar oni hoæe na tome stati... Nikad neæe razumjeti, to što me s Mužjakom najveseli upravo je to što nismo, ni sa kakvim ljudskim ni božjim, zakonom vezani, i što smo svake sekunde slobodni da odemo svak na svoju stranu, i to nešto što nas tjera da baš želimo biti zajedno, i èini nas sretnim dok smo zajedno, e, to je ono nešto jaèe od svih ljudskih i božjih zakona, i to je ono jedino što u vezi vrijedi. Ali to nikome, ionako, nije bitno. I ne bi trebalo biti bitno, to je naša stvar. Ta neka rijetka sreæa koja te pogodi ili promaši. I radi te neke sreæe borim se s mraènim blatogradom i nedostatkom kisika. Možda me ta sreæa i poæerala da napustim selomojemalo onako, naslijepo. Možda smo svi mi samo dvonožne pastrve izgubljene u velikim krugovima izmeðu raðanja i umiranja. U tom sluèaju, ja sam jedna mala pastrva koja se malkoc šepuri jer je selo njeno malo upravo postalo jedno od onih, koji su odbili sudjelovati u zakidanju prava slabijima.
Selo moje malo nadraslo je blatograd. Aj, traut, veri praud.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

25.11.2013. u 21:46 | 3 Komentara | Print | # | ^

Nema naslova

Sjedenje i klikanje po raznoraznim fejspuk pokretima maèor je s dvije oštrice.
Jedna kaže super sam, uèinila nešto, dala doprinos, objavila mišljenje i stav, potpisala peticiju kontra ovog, onog, klikla kontra ubijanja sirotih životinja u sirotim skloništima, nešto...
Druga oštrica samo je frustracija od nemoæi da se pomogne bezbroju gladnih, bolesnih, napuštenih i uskoro eutanaziranih.
Vani je hladno, vani je mrak, vani su gladni, smrznuti i nesretni, a na ekranu je svjetlo.
Treba imati želudac i gledati kroz svjetlo u neèiju tugu i nesreæu. Sasvim je prikladna ta ekran zavjesa. U neki svijet koji bi mogao biti bolji, samo da nije tako daleko, samo da nije tog ekrana.
Ništa spešl nisam uèinila danas.
Ustvari, jesam, našlo bi se toga, ali ne držim to spešl. Samo posao i to.
Zvala sam Milumajku. Pitala je da kad æe bebica. Rekla sam da nikad. Jer da sam stara i umorna i da se nadam samo polaganom, èim više hedonistièkom, umiranju, i da, to je to. Kome se sad da pod stare dane zjbavati?
Mislela je da Mužjak je taj, koji misli tako.
Istina je, da Mužjak je veæa Ženka od mene.
Nitko ne vjeruje da ja mislim tako... ali, eto.
Moja kolegica na poslu, ona ne vjeruje u Boga i to. Ali njenoj majci su to i Bog jako važni. Zato se je ona vjenèala u crkvi, i poslala djecu na vjeronauk, i nauèila ih da vole misu nedjeljom. Koju ona baš i ne voli, pa je sva sretna kad ju izbjegne.
Poznajem još mnogo takvih koji ne vjeruju, ili ne misle, pa sve što èine - èine radi baki, majki, pomajki, ili tih nekih koji su ih zadužili za život. Èini mi se ponekad da njima je u životu lakše makar zato što ne moraju sami misliti, ne moraju ni vjerovati, samo kopipejstaju.
Sa predivnim saznanjem da nekoga drugoga time èine sretnim.

Oznake: Ljetovanje.., plaža

19.11.2013. u 21:56 | 10 Komentara | Print | # | ^

Nema naslova

Netko je jednom, pa èak i na ovim blog prostorijama, mudro rekao da nisu se oni borili i umirali za ovaku zemlju, za ovo što sebe pokušava predstaviti slobodoumnom, višenacionalnom, s jednakim pravima za sve nacionalne, vjerske, i ine manjine nego, upravo za onaku, etnièki èistu, bijelcrvenbijel kockastu, katolièku, u kojoj muškarci s brkovima, na najtvrðem kamenu pjevaju o stoljeæima otkad im, tko zna èiji, preci dišu, a žene smjerno raðaju i, uglavnom, poslušne su.
I kako takvu zemlju nisu uspjeli dobit, naime, netko im je podvalio i poèeo prodavati prièe o nekim tamo izopaèenim manjinama i njihovim pravima, primoralo ih je to onda da se bore i dalje. Brkati muškarci i njihove lobotomizirane ženke. Neprijatelja nekih u ovom trenutku ni nemaju, jer oni koji se s takvom zemljom nikada nisu mogli pomiriti, oni su ionako iz nje odavno odselili. Mudro, šutke i bez borbe.
A oni koji se još uvijek nisu odselili, a eno ih tamo, u èudnoj zemlji Istri, gdje su dvojeziènost na tablama, vrtiæi i škole na jeziku manjina, još tamo od one strašne zemlje èije se ime ne spominje, sasvim normalna stvar. A za one koji frkæu da i nije neka fora furati se na jezik jedne mnogoljudne i napredne zemlje kao što je Italija, valja napomenuti da u èudnoj zemlji Istri postoje i škole za albanske manjine. Albanski sam po sebi nije neki atraktivni jezik, nije baš nešto na što bi nealbanski roditelji upisivali svoju djecu, kao što su ih obièavali upisivati u talijanske, sve u nadi da æe kod susjeda naæi sebi bolji život, pust`mo sad te promuæurne odluke, èinjenica je da kad odreðena manjina postoji, onda ona ima svoja prava. Po tom nekom Ustavu.
A kad pišem sa velikim slovima, pa vidim to veliko U na Ustavu, odmah me to odvede na neku stranputicu.
Ili, ehm, pa skoro da bi se moglo reæi da uopæe ne...

Oznake: Ljetovanje.., plaža

17.11.2013. u 20:13 | 2 Komentara | Print | # | ^

<	travanj, 2024
P	U	S	È	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?