Možda, da bismo se izvukli od još jednog velikog rata, pa bi nam, još malo, pa dobro došla neka velika prirodna katastrofa. Malo za razrijeđivanje stanovništa, koje smeta samo sebi međusobno, mužjak uvijek veli, kad poželiš poboljšati svijet tako da bi ga napola potamanio/la, onda pristani poginuti prvi, sigurna sam da ima takvih luđaka koji pristaju poginuti prvi, to su, vjerojatno, isti oni koji motaju bombe oko sebe, čini se časnim i pravdenim ali, čast i pravdu smo ionako sami smislili, i kao sve ostalo, i to je podložno različitim tumačenjima i doživljavanjima, kakogod bilo, kadgod vidim one neke ćelavce koji misle da su im krivi stranci što oni nemaju posla i loše žive, padne mi napamet da bi dobro došla neka prirodna katastrofa, koja bi te ćelavce prisilila da se prihvate krampa i lopate, pa da rade nešto korisno u tamo dole kanalizaciji, namjesto onih protiv kojih demonstriraju svoju plitku pamet.
To bi nas unazadilo, otelo nam interneta i sve one robote, ali, očito, možda neke stvari ni ne zaslužujemo, iako su zasluge isto samo naša izmišljotina u manipuliranju sobom i dnevnim boravkom i svijetom...
Sanjala sam jutros da imam zlatnocrnu ribicu za ljubimca, jako pametnu i dragu i lijepo, ali onda je umrla jer je akvariju ponestalo kisika. Opet srcodrapajući san u kojem stradava nedužni i bespomoćni ljubimac. I loš osjećaj nakraju.
Osim lošeg osjećaja u glavi, opet je nastupilo doba nadutosti i bolova u trbuhu, morat ću se obratit za neku apotekarsku pomoć, ne da mi se više trpit...
Post je objavljen 02.02.2015. u 15:04 sati.