Ima već neko dugo dugo vrijeme da ne nosim najlonke. Ne podnosim ih, kad je vruće, preznojavam se, kad je hladno, smrzavam se, nemam pojma čemu uopće služe osim stvaranju neugode. I još tako lako puknu, i to je onda katastrofa. Najlonke, slutim da služe skrivanju celulita i pokazivanju nogu u suknjama, ali ne nosim suknje, osim ako je ljeto i jako vruće, a to nije trenutak za te nesretne najlonke.
Tako da ih nemam i ne nosim.
Ima već neko vrijeme da i svoje omiljene pamučne šarene čarape nosim naopačke. To jer mi je više pun kurac onih šavova s unutarnje strane, i jer me boli dupe što netko ima reći o naopačke obučenim čarapama.
Sve dok je meni udobno i niš me ne žulji.
A ima već neko duže vrijeme da i gaće oblačim naopačke. I sve one grozne šavove, gumice i ušivke izbacim van, i meni lijepo, i nema tragova urezanih i napornih.
Mužjaka ionako ne zanimaju gaće, zanima ga samo kako da ih se riješi, naopačkih ili ne, svejedno mu je.
Majice i ostalo gledam nosit široko, onda mi šavovi i ušivci ne smetaju, samo trepere oko mene. Tako da onu vanjsku odjeću još ne moram nositi naopačke.
Valjda to sve dođe s godinama.
Ta kombinacija sve više osjetljive kože i sve manje osjetljivog ega i onog njegovog idiotskog ajme šta će ljudi reći.
Grudnjak isto nosim čim manje tim bolje. Žulja to govno. Kakogod okreneš, uvijek. I to nema nikakve veze sa feminizmom. Kad planinarim, onda mašem slobodnim sisama ispod širokih majica. Ako ne, onda se strahovito iznojim i na mjestu gdje grudnjak najviše steže, dobijem osip od vlastitog znoja nakupljenog u tom pamučno poliesterskom govnu.
Sve je to osjetljivost od godina i istrošenosti.
I mudrost, isto tako. Dolazi od godina i istrošenosti.
Najbolji dio je ipak onaj, boli me dupe što će drugi reći.
Šteta da svi ti dijelovi dolaze tako kasno.
Ali opet, da nema njih...
Post je objavljen 17.10.2014. u 14:47 sati.