sigurnosno pitanje o Eiffelu i Pazinu skroz je bzvz
"Bivša manekenka i glumica, Anita Pallenberg, preminula je u 74. godini života..." ali ta je proživjela svoj život, bila je manekeknka i glumica, zavodila je rolingstonese i živjela u žiži i punim plućima i nije ga propustila. Život. I zašto bi život jedne manekenke koja se troši s najpoznatijim mužjacima planete bio ispunjeniji i vrijedniji od života jedne provincijalke? Provincijalka može, recimo, živjeti lijepi skromni život, izroditi i odgojiti neku djecu i isto mirno umrijeti nakraju. Ili ne mora. Može samo živjeti i žaliti što se nije trošila s rollingstonesima. Ili tako nešto. Propuštene prilike, znaju gristi. Tko zna što je sve Anita propustila učiniti a mogla je? Za nju je ionako sad to već prošla stvar... a za nas koje nije, najbolje je sjediti pred monitorom, iščuđavati se nad glupim naslovima portala i puštati život da curi kroz prste, sunce da sije, biljke da rastu, činiti to sve nešto kao da nas ni nema. A kad bi nas bilo, onda bi sad usisavali, čistili, pospremali i farbali.... ne bismo to mijenjali za jalovo ispijanje kafice pred monitorom... Mužjak je na jedrenju, to su te neke muške fore, kada se izbezumljeni testosteronci udruže i pobjegnu od svojih žena, djeca, punica, jer, budimo realni i ruku na srce, nitko ne želi biti provincijalka s buljukom djece, svi želimo Anitu, pa tako i mužjaci, žele živjeti život i prašiti naokolo, a ne da im isti curi kroz prste dok oni skupljaju prašinu po pećini... ima i one neke reklame, baš mi je problem naučiti razliku između reklama za žuju i reklama za karlovačko, obje su hrvatske, obje imaju istu ciljnu skupinu i objema je ciljna skupina pomalo debilna ali, ljudi smo, imamo emocije, imamo kulturu, imamo to nešto samo naše pa se diče onda reklame s time kako smo lijeni, glupi i skloni korupciji... ne znam više da li se target u tome prepoznaje ili su reklamotvorci pali u očaj od nedostatka originalnosti, ali bilo bi dobro napraviti i neku veselu reklamu o tome kako se od lijenosti i korupcije stvaraju Agrokori i Mamići i onda od toga napraviti nešto isto tako dopadljivo kao benignu reklamu o benignom hrvatu koji spaja praznike i podmićuje šofere i skroz je u tome jedinstven i nenadjebiv na širokome balkanu... slatko i dopadljivo i nadasve inspirativno. I ono još nešto, podjednako strašno, strašno meni, jer sam tek nedavno shvatila nepojmljivi mi pojam domovinskog ponosa, ono kad si ponosna/an na svoju zemlju zato jer ti je domovina, zato jer je to neka hrpa kamenja, šuma, mora, čega već, to znači da si ponosan na nešto što su neki tvoji preci osvojili, a da bi osvojili morali su pobit ili podjarmit nekoga tko je tu već bio ili pokušao biti, što ukratko znači, domovina, to je posljedica nasilja, bit ponosna/an na domovinu znači biti ponosna/an na nasilje, nasilje nema veze s ljubavi, domovina i ljubav nakraju su nespojivi, osim ako se pritom ne misli na ljubav prema nasilju, što je opet samo po sebi, ili nespojivo, ili smrtno opasno, elem, čuvaj se ljudi koji se diče/hvastaju/zaklinju domovinom... dobro, dakle, i to smo riješili a sad, jbg, vrijeme je, usisavač u ruke i ne budi Anita...
Oznake: usisavanje, gaža
15.06.2017. u 08:06 | 1 Komentara | Print | # | ^b_jutarnja poruka monsinjorite aniramke
Što više slušam/čitam poruke duhovnih vođa koje se epidemijski množe na ovaj, tako duhovan dan, sve mi je više jasno da duhovni svijet, ako i postoji, onda nikako ne živi u riječima i porukama duhovnih vođa. Njihove poruke usmjerene su samo na materijalni svijet, ništa iznad i ništa veće od toga... i zaključujem da možda se, negdje u dubini duše, ili ispod svih tih nekih slojeva svijesti, ili kakogod, krije jedna velika vjernica, jer, inače, ne uspijevam smisliti neki drugi razlog, radi kojeg bi me, te poruke, činile toliko nesretnom i nezadovoljnom.
Da sam samo obična nevjernica, odmahnula bih rukom i rekla sebi u bradu budale, vidi ih...
Ali, ustvari, da, želim vjerovati da ovaj svijet je samo jedan level božanske igrice, i da, želim vjerovati da postoji nešto nakon svega, ali sve što oko sebe vidim jest darvinovska igra boljih i spretnijih, onih koji proždiru slabe i bolesne, a duhovni vođe u toj igri vode kolo, i najsitiji su, i najdeblji su od sviju.
Ljudi su nekako najsličniji psima, lako ih je naučiti da slušaju, i oni će vrlo rado davati šapu i donositi štap, i nikad se neće pitati zašto, i da li je u redu to, da tako žive u boksu ili na lancu, oni će to sve prihvatiti, i kao što pas poslušno ulazi u svoj boks, tako i čovjek poslušno ponavlja: bog mi je tako dao.
To nije duhovnost.
To je tuga i žalost.
Ili to, ili pavloljev refleks u svoj svojoj ljepoti darvinovog tumačenja evolucije.
Najradije objašnjavam, samoj sebi, da sve je to samo stvar konfiguracije. Nemreš od perilice očekivati da pošalje mejl. Barem ne još. Nemreš ni od ljudi očekivati da učine nešto izvan svojih mogućnosti. Barem dok ih ne utjeraš u golu borbu za goli život. Onda oni, neki od njih, mogu iznenaditi. Neki ne. Većina ne. Potezi većine većinom se daju predvidjeti.
To je, isto tako, tuga i žalost.
A možda i nije, možda se to tako samo meni čini. Možda samo zato jer sam većinom bez nekih ozbiljnih problema i jer se ne borim za goli život. Samo glupo živim i još gluplje čitam poruke marketinga namjerene glupim ljudima. Nametljive su i svuda su, te poruke. Treba se dobro potruditi i pronaći neke dublje i smislenije. Negdje. Ili ih sama smisliti, pa samu sebe zavarati.
Najteže.
Danas većina ove zemlje slavi Božić.
To znači da, na mejlu, i fejsu, i sms-u, dobijam poruke o blagoslovljenom Božiću. To znači da se na televiziji puštaju snimke unutrašnjosti nekih crkava, u kojima pokislo stoje neki ljudi i čekaju da to sve prođe. To znači da je završio stampedo na poklone i sastojke za pečenje kolača. Prošlo je, konačno, sveopće ludillo, koje žene izvode zbog djece, a muškarci zbog žena.
Najbitnije od svega je smisliti valjani razlog, onda je lakše pregrmjeti.
Danas je Božić, krdo je obavilo svoj evolucijski zadatak i može na miru preživati. Slabašne i usamljene jedinke se, s pravom, trebaju osjećati loše i suicidalno. Nisu obavile evoluciju, falile su...
Loše poruke duhovnih vođa samo još više oblikuju taj igrokaz u reljef gnuova koji trče preko rijeke. U rijeci su krokodili, treba se paziti.
A ustvari sam, najveć, nervozna i nezadovoljna samo zato jer bih trebala počistiti stan, a ne smijem uključiti usisavač, jer bi to moglo povrijediti osjećaje susjeda katolika vjernika, a poznato je da kad su pasi povrijeđeni, ili u jakoj boli, oni znaju ugrist, čak i ako su inače dobri.
Zato je dobro na ovome svijetu nikome ne nanositi bol.
Radi sebe.
Sve na ovom svijetu je samo radi sebe.
Blagoslovljen i čestit Božić...
Oznake: Ljetovanje.., plaža, usisavanje
25.12.2014. u 10:58 | 3 Komentara | Print | # | ^