Jutros sam se uspjela okupati. Ima nešto s tim otokom, ustvari me ubija u pojam, trebalo bi to ljetovanje biti nešto suuuper, ustvari, ono, dođeš na more, pa odjednom ljenčariš i ne radiš ništa i govoriš kako je to sve suuuuper, i onda, odjednom, nađem se u zatvorenoj mračnoj sobi i nije mi ni do čega i želim se raspasti i da me više nema. Ustvari me dolazak na ovaj otok pomalo užasava, ali svake godine si nađem neko opravdanje za ponovni pokušaj razvijanja ljubavi prema otoku, povrh onog što je ukućanima ovdje stvarno suuuper, dobro opravdanje za izbjegavanje dolaska bilo je ono kad sam imala posao, a kad imam posao onda imam ograničeni godišnji i onda mi je žao ograničeni godišnji trošiti na lagano otočko umiranje po stoti puta, ali ove godine nemam posao, pa mi onda truljenje među podivljalim cvrčcima ne bi trebalo biti tako strašno, ono, ajd, preživjet će se... Ove godine imamo američke kanađane, pa bi to trebalo biti nešto zanimljivo i veselo, ali eto me opet u mračnoj sobi. Klinci su isto u svojoj mračnoj sobi, oni igraju igrice i ustvari nisu uopće u sobi nego u ekranu. Amerikanci su isto u nekom svojem svijetu, tu i tamo razmjenjujemo neke riječi, mužjak se s njima bolje razumije, jer on u tu svrhu posjeduje puno boljih riječi, meni se, uglavnom, uopće ne da. Bilo bi puno lakše kada bi se te riječi mogle ispustiti iz sebe bez straha da će nekog povrijediti, ili nedajbože, izazvati s druge strane bujicu nekih riječi koje napadaju one prve, pa se onda mora smisliti još veća bujica za borbu, ili neke bijele zastave za povlačenje, i onda, šutnja je mudrost, šutnja je zlato i eto me opet u mračnoj sobi.
Jutros sam se zato okupala. To jer ovaj puta imamo kuću par minuta od mora, pa se možemo šetati tamo amo u kupaćima. Jutrom su samo malobrojni penzioneri na moru, a plaža je prazna i more je mirno, onda tih petnajstak minuta praćakanja opravdavaju ostatak dana. Ostatak je skuhaj ručak, komuniciraj, operi suđe, lezi, čekaj, internet čekiraj, lezi, prebaci se na drugu stranu jer je prva utrnula, tupo bulji, zatvori oči je te ekran smorio, uključi punjač, zatvori oči, spavaj malo, prošlo je pet, može se opet do mora, smoči se, maši ručicama, presvuci se, večeraj. Peri. Trebalo bi biti suuuuuper. Dosadno je, ustvari. Ne razumijem. Svo to veselje oko godišnjeg i toga što se odjednom nađem u nekom izoliranom zatvoru gdje ne radim ništa i ne služim ničemu. Vjerojatno ima veze s time što ljudi cijele godine rade stvari koje ne vole, i onda imaju tih tjedan - dva za nešto što ih veseli, samo zato jer imaju tako kratko vrijeme da u tome uživaju. Meni ionako ne treba godišnji kad nemam ni stalni posao. Ali svejedno, više volim svoje nestalne poslove, nego mučnu kombinaciju stalnog posla i ubibože dosadnog godišnjeg.
Elem, plivanje prije doručka pomaže održavanju vitke linije. I osvježava. I leči. A operisanim tonzilama uprkos i unatoč, grlo mi je još uvijek u nekoj banani. Natečeno. I ne voli gutati baš. Što također pomaže održavanju vitke linije. Vitka linija i kuća do mora i ljetovanje, sve su to razlozi za sreću. Kad bi razlozli za sreću bili preslika iz lajfstajl magazina. I kad bi sreća trebala razloge, kao što mi trebamo nju.
Najnovija istraživanja objavljena u stručnim magazinima, a koja još nisu stigla do nestručnih portala, govore da nam svima najtreba otrova. I da je to možebitni razlog zašto je povrće zdravo. Zato jer je razvilo raznorazne otrove kojima se brani od naprasnih kukaca, a mi, konzumacijom te neke količine otrova dovoljne da odbije kukca, ali nedovoljne da nama od toga pozli, potičemo napadnuti organizam na obranu, i to je ono što nas čini zdravima i ornima. A ne slobodni radikali i kakti neki tamo vitamini. Najvjerojatnije je kombinacija otrova i vitamina ono što nas čini najzdravijima, i najvjerojatnije je ljetovanje u kući do mora nešto najsličnije tableti C-vitamina. Fali otrova. I fali boljeg interneta. Ustvari najveć fali muvinga. Moram se smuvati danas. Sama ili s mužjakom. Američka trudnica sigurno ne bu s nama. Ona jako pazi da puno jede i malo hoda. Neće ni po stepenicama. Hoće prati suđe. Ali to onda meni bed. Bzvz sve to...
Post je objavljen 15.07.2015. u 12:58 sati.