Marketing
ja bidala
Imam dva jajnika, jedan lijevo, jedan desno, i jedan mjehur. Mjehur je upaljen. Događa se, s godinama posebice. Imam i antibiotike, na neke peniciline sam, navodno, alergična, na ove nisam. Pijem. Svakodnevno dvaput i disciplinirano. Manje više. Desni jajnik mi je danas objavio da počinje s mirovinom. To je bila, kao neka igra biranja između dva zla. Prvo zlo je da antibiotici ne pomažu nimalo, drugo zlo je da jajnik oće mirovinu. Svoje zlo treba prigrlit i voljeti. Zato jer se vodi pod zamjenicom moje, a koga ćemo voljeti ako nećemo svoje? Lijevi jajnik je, navodno, još uvijek radno aktivan i raspoložen za igru života i mame i tate. Što me čini malkoc ponosnom, jer poznato je da su ljevičari inteligentniji od desničara, a ovo je čisto fizičko materijalno opipljivi dokaz, da u životu naginjem nalijevo. Trebalo bi ustvari, kad su već napravili taj znanstveno dokazani test s inteligencijom, napraviti i još jedan, pod radnim nazivom, da li desničari i ljevičari nastaju ovisno od toga iz kojeg je jajnika jajašce ovuliralo. Možda bismo, sukladno rezultatima testa i podvezivanjem odabranog jajnika, mogli već unaprijed utjecati na ishode političkih izbora. Zvuči puno jednostavnije od analiziranja dnk. A možda, eto, baš u tom grmu leži zec.
Ovog zekota sam nacrtala jučer. Ne mogu se odlučiti jel mi bolji desni ili lijevi. Čak niti koji je uopće desni, a koji je lijevi. Sve ovisno s kojeg se stajališta gledališta gleda. Zekotovog ili monitorovog. Mogla bih se prijaviti na onaj natječaj od bloga, ovaj puta, dala bih sve od sebe da skinem pametnog zuba, ali mrzi me što je na tim natječajima sve uvjetovano bezbrojnim linkovima i klikanjima. Pogubim se već u onoj šumi komentara i nemam više vremena ni volje za gubit se dalje.
Kad se već osvrćem na gubljenje vremena, evo...
Odgledala sam i slatki dirljivi filmić o dresiranom psetancetu i dedeku mrazeku, božićnjaku ili boschičnjaku iz najnovije Bosheve reklame. Moj prvi mobitel bio je Bosh. Smiješni mali preklopni. Moja prva, osobna i samo moja veza sa svijetom. Patetičan događaj. Sad živim s mužjakom u kojeg su skoro svi aparati boshevi. Obećala sam samoj sebi jednom, u budućnosti, samsung frižider i veš mašinu. Tek toliko, da zatvorim krug od mobitela prema veš mašini i natrag. Smiješno. Haha. U reklami ovoj jako me prenula ruka od mrazeka dedeka, na kraju. I ona kost. I beskrajno raznježilo ono psetance, koje onako slatko spava, naravno, to mi je upisano u genima, i radi toga se lijevi jajnik još uvijek koprca, ima li išta slađe od jednog malenog sisavca koji blaženo spava? Ispred malenog sisavca postavljen je veliki poklon, poklon je, ustvari, sasušena koža drugog sisavca, iskočila mi je u primozgu odmah slika drugog sisavca kojeg vode na klanje, i sva strava koju taj isti osjeća, e da bismo mi nakraju osjetili blaženstvo od pogleda na... božić, vrijeme blaženstva i darivanje, vrijeme u kojem najveć i naglasnije vidimo samo ono što bismo htjeli, samo ono jednodimenzionalno, samo lijepi poklop u lijepoj crvenoj mašni i ne želimo, nikako i nikada, doznati, što je, ustvari, zamotano u toj krasnoj mašni. I nije Božić to jedino doba, cijeli život je igra žmirenja i samouvjeravanja, borba nad kontrolom misli, jer misli su karakter a karakter sudbina, sudbinu gradimo sami, nesvjesno, uglavnom, slušamo svoj program, instinktivno, tjerani strahom, vidimo samo monokularno, i samo rijetki primjete one nježne finese, kao što se je, sad već ćelav i debeo, nije da sam i ja neki bogznakaki komad, ali kad ovako nešto pročitam, a ja bih mu, eto, odma' dala, u svojem veličanstveno jednostavnom tekstu, skoro pa dječje naivno, upitao kako je pored samoraznijetog bombaša netaknutom uspjela ostati samo njegova putovnica, bez ikakve dodatne potvrde naših želja za dokazom kako smo bili u pravu, onokad smo se bojali izbjeglica, i kao što se nitko još nije sjetio primjetiti da, iza uzdizanja Putinove čvrste izjave da ubojice će on sam poslat bogu, ne stoji samo njegova, vješto upakirana, želja da pokori svijet preko našeg glupog straha i potrebe za osvetom, to nam je isto, sve je to zapisano u genima, samo oni koji su preživjeli, oni su se uspjeli razmnožiti, preživjeli su samo oni koji su ubijali, ubiveni, oni, eto, nisu, svi mi koji smo živi, u sebi nosimo gene ubojica, iz nekog čudnog razloga tražimo samo moralno opravdanje za ubojstvo, kud ćeš ga naći većega od osvete...
Post je objavljen 19.11.2015. u 13:54 sati.