Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika07
sri
01/26
proba
agava505.blog.hr
pusti moje riječi one neće šutjeti ni pred kim pusti ih da u pjesmama teku kao rijeka ponornica da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove riječi, kovane u čeliku snova nizane u pjesmu blagoslova pusti moje riječi da opijene blagošću miluju nam srca tvoje u mome u kom stanuje tuga… pusti moje riječi da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra daj im osmijeh da me snaži novu nadu za sutra moj najljepši san iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše dolinom života u kojoj se rađam
06
uto
01/26
posljednji plamen snova
potok42.blog.hr
sjaj snova tone u nepostojanje,
gasi se kao petrolejka pred zoru.
prije svog kraja, plamen se skupi,
sažima se, ne širi.
lampa ne osvjetljava sobu, nego stol.
plamen počne treperiti,
ne zato što je slab, nego zato jer je
nestalo pogonske tvari;
fitilj je potrošen,
staklo je zamrljano godinama dodira.
svjetlo je i dalje tu, ali bliže sebi nego svijetu.
a onda dolazi onaj trenutak
kad se nakratko razbistri,
i šalje posljednji jasni odsjaj.
još jednom osvijetli ono što je važno,
još jednom pokaže oblik stvari.
i tek tada, bez buke, bez drame,
srce plamena potamni, svjetlo se povuče,
ne u mrak i hladnoću, nego u mir.
snovi se povlače u sumrak,
dok vjetar svijeta hladi njihov plamen.
ponekad nestanak ubrza dah prostora -
suvišna pitanja, suvišni odgovori,
mutna voda bivanja koja plavi oko sebe,
presušeno strpljenje neprozirne sudbine.
sanjaju oni kojima java nije dovoljna,
i oni koje je java izbacila iz podjele uloga
u predstavi života između plamena i noći.
Ne dam je zaboravu
agava505.blog.hr
Jedna pahulja bijela
nježno se na rame spustila
tiho, gotovo nečujno, toplinom me ispunila
toplinom koja nije s ovoga svijeta...
u kratkom trenu,
njezina bjelina nije donijela hladnoću,
donijela je osjećaj mekoće,
poput nježne ruke voljenog
koji me dotakao
baš onda kada mi je bila najpotrebnija....
mala, blistava čestica neba odlučila je postati mojom,
grijući me toplinom uspomene
i sigurnošću poznatog zagrljaja...
trag koji ostaje
baš kao i svaki savršen trenutak,
počela je nestajati...
otopila se polako,
pretvarajući se u prozirnu kap
nestala je s ramena,
ali se duboko u srce ulila....
nije ostavila vlagu na kaputu,
već sjetan trag u duši...
onaj dragocjeni miris prošlosti
koji me tjera da se nasmiješim kroz suzu...
pahulja živi u srcu, živi u sjećanju,
kao neizbrisiv pečat jednog dodira
koji se više ne može ponoviti
ali se zato zauvijek pamti i spominje...
i nema je više,
tek vlažan trag drijema,
tamo gdje ruka je nekada bila,
grlim tišinu jer tebe više nema,
samo je sjeta gnijezdo svila....
ne dam je zaboravu,
tu kaplju čistu,
što kroz sjećanje
i danas me grije,
u svakoj novoj pahulji tražim tu istu,
koja se u mome srcu zauvijek smije.
TOMA
sewen.blog.hr
Kad nisi s ljudima kompaktan,
Dohvatiš se čaše.
Kad nisi s ljudima, ni arogantan,
I nemaš očenaše
Normalno da dohvatiš se čaše.
Jer treba ti bliskost i vedrina,
Podupla se svijet.
A teška je i bolna istina,
Ti spreman za let!
Tražiš nektar, sasušen je cvijet.
Sve kopija do kopije sjedaju,
Ja ustadoh sam.
Cijeli život kopije opsjedaju,
I sam nazdravljam,
U najboljem društvu uživam!
05
pon
01/26
Nije iz vrta i pitome rose
agava505.blog.hr
Jedini si trag nježnosti
u grubom zagrljaju oštrog kamena i
dubokog plavetnila Jadrana
plominske zidine starog Plomina su ti dom...
***
dok bura oštri zube o hridi tvrdog krasa
ljubičasti zvončić svijetu i suncu ruke širi
nije iz vrta, iz pitome rose nije
s plominskog dubokog dna
latice ponosno nose boju neba
podno zidina na kojima obitava cvjetić
dimnjak visoki u oblake gleda
cvjetić krhak u vječnoj sjeni
ljepotu oku dariva
ne traži mnogo
tek mrvicu nade
komadić škrape i beskraja plavog
najljepši zvončić priroda nam dade
da čuvar bude gradiću drevnom
kad utihnu vjetrovi i dan zamre
naš uzdah pjesma je
koja slavi endemske mu latice
Zanimljivost: Plominski zvončić je cvijet, endemska vrsta,
u svijetu raste samo na vrlo uskom području,
po zidinama starog grada Plomina,
u okolici Plominskog zaljeva i
na dijelovima istočne obale Istre.
03
sub
01/26
Hoelderlin: HAELFTE DES LEBENS
potok.blog.hr
Mit gelben Birnen haenget
und voll mit wilden Rosen
das Land in den See,
ihr holden Schwaene
und trunken von Kuessen
tunkt ihr das Haupt
ins heilignuechterne Wasser.
Weh mir, wo nehm' ich wenn
es Winter ist, die Blumen, und wo
den Sonnenschein
und Schatten der Erde?
Die Mauern stehen
sprachlos und kalt, im Winde
klirren die Fahnen.
POLA ŽIVOTA
Okićen kruškama žutim
i prepun divljih ruža
uz jezero divan kraj!
Vi, labudovi ljupki,
ljubavlju omamljeni,
uranjate glave
u bistre vode plave.
Gdje ću, kad dođe zima,
pronaći mirisno cvijeće
i blagi sunčev sjaj
što slika na zemlji sjene?
Zidovi hladni, tihi,
k'o na straži vojaci.
Na vjetru lepršaju barjaci.
ČAJ
sewen.blog.hr
Čekao sam tražeći,
Ili sam tražio čekajući?!
Ne znam ni sam,
Pa sebi zbog toga opraštam.
Godinama nisam volio čaj,
A sad sam taj!
Promatram ljude sluhom,
Ne osjećam ih duhom!
Prošlo me triježnjenje i muka
I na meni je odluka...
A godinama nisam pio čaj.
Vrijedi li pokušaj?
Zablistati ili se izgubiti?
Odustati ili se zaljubiti?
Pa pasti od straha na tlo?
Želim li to?
02
pet
01/26
ZA DOM SPREMNI
sewen.blog.hr
Zašto dica viču, "za dom spremni"?
Zato jer su ostavljeni!
Niko se ne brine za njihova stanja
A njima je dosta šaputanja.
Tili bi disat na oboja pluća
Jer tisna im je kuća!
Zašto narod viče te stare parole?
Zato jer ih više ne vole!
Kad nemaš izbora, nacionalizam pali
Da bi za sebe sva svitla ukrali!
I svi su isti, nebitno pod kojom bojom.
Hvale se lažno Hrvatskom mojom.
Svit je u gabuli, svit se ne trpi!
Ma iskidano se lako okrpi!
Pa šta da se vidi, barem je cilo...
Danas se sve razvodnilo.
Znam nemoš oladit juhu u tren
Ne smije se čovik ostavljen!
Zamrzit je uvik lakše od volit.
Prikinit lakše nego zamolit!
Ja bi da "za dom spremni" svi viču!
Šta više kliču, lakše se miču.
I poslin neće imat ko vikat!
Ajmo se zato svi skupa slikat!
01
čet
01/26
Ono što smo bili
potok42.blog.hr
Lakše je onima
koji nikad nisu vidjeli i osjetili snijeg –
nego nama,
kojima su se pahulje topile na licu
i bijelile vunene kape,
kojima je zima ostavljala sjećanja na koži.
U našim postavkama
izbrisana su sva iščekivanja,
opozvane su sve komande
za prilagodbu.
Mi smo odjavljeni ljudi,
napušteni od vremena.
Ali tragovi zimskih poljubaca
još uvijek čuvaju ono što smo bili.
31
sri
12/25
RECI
sewen.blog.hr
Reci, kako je bilo biti...
Dal se lako otuđiti,
I samo nestati, otići,
Kako to postići?
Reci, s koje strane boli,
Više ili manje, kad zavoli,
I odvoli, a vidim može,
Noževi se lože!
Reci sad kad smo podijelili,
Reci sad kad smo zacijelili,
Kako tko...
Ja nikako.
Reci sad kad je tuge metar,
Reci sad opet u vjetar...
Reci,
Sasjeci!
Reci, gdje čovjek ode
Slobodan, a bez slobode.
I samo se izbriše
A diše...
30
uto
12/25
ONI I MI
huc.blog.hr
svi su oni bili vani na prednjem trijemu
i razgovarali:
Hemingway, Faulkner, T.S. Eliot,
Ezra Pound, Hamsun, Wally Stevens,
e. e. cummings i nekolicina ostalih.
"čuj," reče moja mati, "možeš li ih
pitati da prestanu govoriti?"
"ne," rekoh.
"ono što govore teško je smeće," reče moj
otac "bolje bi im bilo da nađu neki
posao."
"imaju oni posao," rekao sam.
"imaju vraga," reče moj
otac.
"upravo tako", rekao sam.
baš uto naiđe Faulkner
posrćući.
pronašao je viski
u ormaru i izišao van
s njim.
"užasan čovjek,"
reče moja mati.
zatim ustade i ode ćiriti
što se događa na trijemu.
"sa njima je i neka žena,"
reče, "samo što izgleda kao
muško."
"to je Gertruda,"
rekao sam.
„ima jedan tip koji napinje
mišiće“, rekla je, „tvrdi da
može prebiti bilo koju trojicu od
njih.“
"to je Ernie," rekao sam.
"i on (italic)", moj otac upre prstom u mene,
"želi biti kao oni (italic) !"
"zar je to istina?" upita moja mati.
"ne kao oni," rekao sam, "već jedan od
njih."
"nađi si vražiji posao,"
reče moj otac.
"začepi," rekoh.
"što?"
"rekao sam 'začepi', slušam o čemu pričaju ti ljudi."
moj otac pogleda svoju ženu:
"ovo nije moj
sin."
"stvarno se nadam da nisam", rekoh.
Faulkner posrćući ponovo stupi
u sobu.
"gdje je telefon?" upita.
"kog će ti vraga telefon?"moj će otac.
"Ernie si je upravo prosuo
mozak", reče.
"vidiš li što se događa ljudima kao što
su oni?" zavrišta moj otac.
ustao sam
polako
i pomogao Billu da pronađe
telefon.
c. bukowski - them and us
(The Last Night of the Earth Poems)
preveo i prilagodio: meister huc
28
ned
12/25
UBOJSTVO
sewen.blog.hr
Pričama crno-bijele fotografije bojam,
Bez milosti sam, al još uvijek dijete.
S godinama stekao sam dojam.
Da samo prelete...
Pričama crno-bijele fotografije bojam.
Snove sam imao pa sam ih sklonio samo.
Za neke stvari ne postoji pojam.
Duša i ja ovdje ne pripadamo.
Skrio sam se, stvorio sam zaklon,
Otišao sam prije nego sam htio!
Na kraju predstave nisam doživio naklon,
Samo sam se ubio...
27
sub
12/25
.....
star-rose-bloger.blog.hr
Na prozoru stojiš,
dok svjetlo pada tiho,
a zrake se igraju po rubovima dana.
Šapat vjetra prolazi kroz sobu,
i sve što osjetiš,
sluša samo tvoj pogled.
Sjene plešu između svjetla i tame,
a vrijeme se zaustavlja na tren,
dok misli putuju nevidljivim stazama.
Na prozoru ostaje tišina,
i nešto što ne treba riječi,
jer sve se već zna.
26
pet
12/25
montirana stvarnost
potok42.blog.hr
članci na portalima,
bez rezova i sudara
pretapaju se kao kadrovi,
u montiranom filmu o stvarnosti:
dekoltei manekenki iz kojih s predumišljajem
ispadaju big tits,
njihovi izdržljivi ljubavnici,
s krvavo žestokim pričama engleskih plaćenika u ukrajini,
zelenskim, prijateljem seana penna,
lidera što bez zadrške demonizira ruse,
navodno šmrče kokain u svom podzemnom uredu.
sve se miješa s naručenim featureima:
slavonski brod – turistički biser na savi,
mirko duspara: „živimo i gorimo za ovaj grad“.
miksaju se splačine od recepata za blagdanska jela,
savjeta za toplije radijatore,
sjećanja na slavnu prošlost…
urednici, psi čuvari medijskog kapitala,
vjeruju da tako osiguravaju opstanak javnih kuća.
a lakomi potrošači gutaju slova i fotke
kao da su prave,
kao da su istinite.
25
čet
12/25
TESTAMENT
sewen.blog.hr
U škatuli od murve iz dvora,
Čuvan za vas papire da znate.
Šta je vaše, da ne otimate!
Ferata već kreće s kolodvora,
Morali smo i ovo odradit
Da se nebi tribale posvadit.
Čist je račun kažu jubav duga!
Nebi tija da vas sve ugnjavin,
Nebi tija da nemir ostavin.
Najgore je kad zavlada tuga,
I bis svoje provali pa dili,
Jer drukčije nismo zaslužili.
Evo sad je sve crno na bilo,
Po propisu, sve se dobro znade,
Samo složni svoju kuću grade.
Skuvano je čim je uzvrilo,
Skloni s vatre da se ne opariš.
I u miru proživiš i stariš...
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr