Blog.hr

cool

sri

11/25

RAZVOD

huc.blog.hr

(iz uputa za život)

Neki dan u novinama sam pročitao vijest
da se razvodi Nicole Kidman.
I Keith Urban.
Nakon dvadeset godina braka.

Jedan od najskladnijih holivudskih parova,
pisali su donedavno tabloidi.
Naravno. Tabloidi vole izmišljati lijepe laži
od kojih se može lijepo živjeti.

No čemu se čuditi?
Još jedno potonuće
u moru bračnih brodoloma.
To je više simptom bolesti društva i vremena
u kojem živimo nego neko iznenađenje.

Ljudi se naprosto ne trude.
Ljudi se naprosto podrazumijevaju.
Nitko ne radi na odnosu.

Radi se, doduše, na karijeri —
kao da će te ništavilo pitati
za broj skupljenih titula i citata.

Zdušno se radi na zaradi —
na projektima, bonusima…

Radi se na tijelu —
pumpa se, broje se kalorije, gutaju suplementi;
trbuh mora biti ravan,
a duša može biti pseće govno na asfaltu.

Radi se na imidžu,
na filterima i lažnim osmijesima,
avanturama koje se fotografiraju,
ali rijetko žive.

Radi se na remodeliranju kuhinje,
na biranju brendiranih pločica za kupaonicu
i tepihu koji će „upotpuniti“ dnevni boravak.

Radi se na bucket listama…

Na svemu i svačemu se radi —
samo se na ljubavi ne radi.

Ako ćemo pravo, to je stvar
Svemira:
uloženo vraćeno.

Tko god je pokušao
iz sjemena
uzgojiti
kakvu biljku,
voćku,
cvijet,
zna koliko je teško
uspjeti u tome.

Bilo da su u pitanju
čeri-rajčice,
ljute papričice,
kalikantus,
noćne frajle,
kanabis,
pa čak i obični
mini San Pedro
iz kojeg ne možeš iscijediti ni kapljicu
meskalina…

Brakovi pucaju
jer se ljudi ne trude,
jer im je sve drugo preče, važnije.

I onda ostaju djeca,
ta jadna razjebana djeca, ratni plijen,
razvučena na dvije strane
kao poderani džemper.

I je li vrijedilo? … svih tih filmova… Nicole?
Sly, u dokumentarcu Sly,
u završnici izjavljuje:
„Ne, ne vrijedi.*”

Budite dobri.
Budite nježni jedni prema drugima.
Svijet neće.
On će vas bušiti, lomiti, šutjeti nad vašim ranama.
Zato čuvajte jedni druge —
jer niko drugi neće.

Ne pitaj:
„Voliš li me?” —
to je za sapunice.

Pitaj:
„Što mogu učiniti za tebe? I:
Kako ti mogu pomoći?”

Stvar je istovremeno vrlo teška
i vrlo jednostavna.

Sretno.

--
*… bez doma, bez obitelji, bez ljubavi žene i djece
što je sve to?
to su samo slike, filmske slike
nečeg što nikada nije postojalo.
to nije život.
to je umjetnost.
to je plod mašte.
ovo je stvarno.
ovo živi, diše i umire i krvari.

i to trebamo čuvati.

uto

11/25

INA

sewen.blog.hr

Ina i ja se volimo,
Ko Vjesnikov neboder gorimo,
Ispijamo kave, jedemo kolače,
Njene mi kobasice na putu znače.

Ina i ja se želimo,
Ina i ja se ne dijelimo,
Ina je spas za zeleni svijet,
Ona ima zeleno super 95!

Nevidljive igle, reski noževi

agava505.blog.hr

Neke stvari jednostavno ne mogu zaboraviti
o njima i ne pričam.
One su tu, provlače se kroz nabore duše i tu ostaju
ne događaju se slučajno, nepredvidive su,
ostavljaju dubok trag i snažno utječu na mene,
modificiraju se perspektive,
čini mi se da postaju navika...

Nisu to nježne ružine latice
to su nevidljive igle i reski noževi
koji bodu, grebu, režu,
produbljuju ožiljke od svega što je bilo,
mijenjajući me zauvijek...

S vremena na vrijeme
u pomoć dolazi Vrijeme
ono ne želi ništa mijenjati,
iz rane poneku iglu izvadi,
prisiljavajući me da pred svijetom
i dalje pokazujem
onu nesavršenu radost
koja se iza zatvorenih
vrata pretvara u istinu.

slika: iz net arhive

pon

11/25

Poezija u drugom filmu - drugi susret

luki2.blog.hr

Pjesnička tribina Poezija u drugom filmu nastavlja u novoj sezoni s temom Pjesničke polifonije, u novom posebnom prostoru kavavane Kavkaz u centru Zagreba.

Govorilo se o prevođenju, važnosti pisanja vlastite poezije uz prevođenje; koliko nam prijevodi rumunjske poezije ((Adrian Oproiu) pomažu u shvaćanju njihovog pjesničkog razmišljanja... .Prevoditelji s rumunjskog i na rumunjski su i Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić......

Važan dio programa bilo je i čitanje poezije gostiju prema vlastitom izboru.

Gosti su ovoga puta bili: Ana Brnardić, Adrian Oproiu i Goran Čolakhodžić.

Organizira: Centar za knjigu
Vodi: genijalna Sanja Baković

Fotke:

Divne pjesničke zbirke gostujućih autora....

S lijeva na desno: Ana Brnardić, Goran Čolakhodžić, Sanja Baković - moderatorica i Adrian Oprolu.

Ljub!

Nedovršena slika

ruka na bilu

potok42.blog.hr

pita se
da li bi teške metafore
tumačima vrištanja njegove duše
imale isti smisao
da nisu upoznali pjesnika
kao biće od krvi, kostiju i sna,
sa sudbinom od datuma i toponima?

pita se
da li bi uspjeli prodrijeti do
bezdana njegovog samopropitivanja,
susreta s prazninom
koja traži odgovore, tjeskobe -
uvoda u besmisao i sputanost,
a bez saznanja o njegovim
pretrpljenim osujećivanjima?

pita se
da li bi njegovu poeziju iskustva
pogledali kao pogled ispod površine svijeta,
kao ispovijed žrtve vremena bez časti,
a da ne drže svoju ruku
na njegovom bilu?

Kada prođe

agava505.blog.hr

Kada prođe
vrijeme našeg susreta
neizbježnostima
ugušeno

pred tragovima postojanja
izbrisano

prašinom pogleda
prekriveno

stiskom zagrljaja
umotano...

kada ono prođe

vjetrom života
nošeno

težinom rastanka
rasparano

čeličnim dvojbama
obavijeno ...

...kada
naše vrijeme
prođe

slovo
i
sjećanje
ostat će

na osjećaje
nikad
zaboravljene
zauvijek
sačuvane....

slika: iz net arhive

ned

11/25

Schiller: AN DIE FREUDE

potok.blog.hr

An die Freude

Freude, schoener Goetterfunken,
Tochter aus Elysium,
Wir betreten feuertrunken
Himmlische dein Heiligtum.

Deine Zauber binden wieder
Was die Mode streng geteilt.
Alle Menschen werden Brueder
Wo dein sanfter Fluegel weilt.

Oda radosti (dio)

O, radosti, kćerko raja,
Što je nebo dade nam,
Pijani od žarkog sjaja
ulazimo u tvoj hram.

Tvoje bajno tkanje veže
Površni što rasu svijet.
Ruka ruku bratski steže,
U tvom krilu mir je svet!

Nije da sam baš ovim zadovoljna ali vježba pomaže.:)))

IZMEĐU

sewen.blog.hr

Ko ledeni dani kad život te stegne,
Čekaš da tuga ko bjanko ček legne,
Al osmjeh ko štit na umornom licu,
Opet će s tobom na ulicu!

Negdje se nebom izgubilo svo znanje,
Da mogli smo više k'o što možemo manje.
Kad sklopimo oči, bez sjećanja nova,
Tad imamo ništa, u hvataču snova...

Između dobro sam i nisam, jedan je udisaj samo...
Povučeni u sebe, o tome ne pričamo.
Između mogu i ne mogu, često je mjesta za plač...
I nije bitno u kojoj ruci držimo mač!

sub

11/25

BEZ TRAGA

sewen.blog.hr

Dal si biber ili biser ne znam još,
Ja ne bacam ljude sve u isti koš,
Samo pravim se da ne znam kud
Samo pravim da sam za tobom lud.

Dal si pravda ili nepravda za sve,
O tom srce s mozgom još odlučuje
A ja po starom držim se po strani
Kao da me neka neizvjesnost hrani.

Ja baraba, ti baraba, savršen smo spoj,
Tko dobija, a tko gubi u toj priči naivnoj,
Ni ja, ni ti, tek vrijeme izgubljeno je,
I ništa neće pomoći da spasimo tragove...

pet

11/25

program vjernosti

huc.blog.hr

oduvijek sam naginjao
nakazama
i patuljcima.
žalio sam
ta jadna bića što ih je priroda
oštetila već na početku
puta.
bilo je to čak i prije no
što sam postao svjestan želje
da činim dobro i samo dobro.
u širem smislu — da prkosim zlu
a potom roditeljima i društvu.

prva djevojčica u koju sam se zaljubio
bila je mala grbavica,
druga je bila
mala slovenska seljančica, ofurenog
desnog bedra,
treća je bila
s crnim povezom preko oka
kao gusarka,
četvrta šepavica, s kraćom
desnom nogom i ortopedskom cipelom.

stasao sam u zgodnog mladića,
toliko zgodnog
da su htjeli da me stave na plakate,
u izloge
na sva ta „lijepa“ mjesta
gdje se ljepota
prodaje kao govedina.

doživio sam svjetski uspjeh. slavu.
ali nastavio sam birati
fizički zakinute djevojke.
„lijep kao slika, a vidi kakvu rugobu ljubi“,
šaputali su iz mojih leđa.
podsmjehivao sam im se
uživajući u toj diskrepanciji.

kada sam se napokon pojavio na balu
s tom lepojkom, princezom Žoanom
za kojom su svi slinili,
Miloš je otrčao na WC da se
istrese…
zamišljao je kako ju tuca
na vrhu brda svježih nagih leševa,
ispovjedio mi se kasnije u ateljeu.
„znam, bolestan sam i lud“, rekao je.

dakle, kada sam se napokon pojavio
s njom, krasoticom samo takvom
svi su mi pozavidjeli
na njenoj ljepoti, obrazovanju
na njenoj učtivosti, lijepim manirama.
princeza!
saobraćala je s njima
kao da su božanska bića, a ne govna
i to im je prijalo.

a onda su popustile pilule.
počela je da ih vrijeđa:

„… VAŠI ŽIVOTI SU BEDNI, PRAZNI I BEZ SMISLA!
SVAKA VAŠA REČ JE OTROV, SVAKA VAŠA GESTA KUKAVIČLUK!
PLAZITE KAO CRVI PO SOPSTVENOJ LAŽI, RAZMNAŽATE SE
BEZ TOPLINE I GLASA. SLAVNO BRATSTVO KREPILA!
ŽIVITE, ALI NE POSTOJITE…“

i da ih pljuje i da vrišti
i da trga odjeću sa sebe
i onda je, posve naga, odjurila
niz hall of mirrors…
presamitio sam se od smijeha.
luda da luđa ne može biti.

i opet sam ih, dosljedan sebi,
digao na trik.

čet

11/25

DVA ALKARA

sewen.blog.hr

Ima jedna pisma puno stara,
Danas majko ženiš dva alkara!
Ma šalim se, tako se ne piva,
Al ću pivat, nek grmi i siva!

Je druga su tad vrimena bila!
Vidiš šta si samnom doživila.
Kaže mater za svit me se jebe,
Meni dite, stalo je do tebe!

A sad sidi samnom, sve mi reci,
Nek slušaju i preci i sveci!
Zna san stranu na koju me baca,
Kad ga vidiš, reć ćeš da je faca!

Danas svit je falši i sve skupa,
A sa njim mi srce skroz prolupa,
Kaš ga dovest da bacimo spiku?
Čim je s tobon, znan nije na mliku!

Gleda mater zeta, a zet nju,
Kolina im skupa klecaju!
Nek ste meni sritni, ajmo čaše!
Nisu druge priče ka i naše...

Ima jedna pisma puno stara,
Danas majko ženiš dva alkara!
Kad drukčije nije moglo bit,
Ma ova će postat pravi hit!

sri

11/25

Kad je srce krhko

agava505.blog.hr

Kad bih mogla utihnuti buku stijena
što se u meni talože godinama,
možda bih čula
kako zapravo zvuče moje vlastite želje,
kako šaptom traže put iz sjene u svjetlo dana...

Kad bih mogla obgrliti onu sebe
što se uplašila vlastite tišine,
možda bih prepoznala odakle dolazi
taj osjećaj praznine kad dan uvene
i kad uz nezaustavljive misli ostanem sama...

Ponekad, dok gledam prozor zamrljan kapima
i slutim dolazak još jednog sutra,
pitam se jesam li naučila živjeti
u nepoznatim dubinama sebe,
ili samo prikrivam pukotine
nježnim riječima i neizgovorenim snovima....

Kad bih mogla,
zagrlila bih svaku slabost koja mi pod kožom drhti,
prihvatila bih nemir kao dio puta,
i dozvolila srcu da bude krhko,
da voli, da pogriješi, da pronađe mir
u vlastitom lomljenju....

Jer kad bih mogla,
htjela bih samo naučiti biti
bez težine prošlosti i straha od budućnosti,
samo tu,
u trenutku što pulsira tiho,
s ravnodušnim svjetlom zore
i nježnošću prema svemu što jesam,
i svemu što tek pokušavam postati....

1000002021

sewen.blog.hr

Milijardu i neke godine, zemlja više neće bit za živit,
Neš pričat o plavom planetu kome se triba divit.
Sad smo dvi iljade i dvajspeta, ima još do tega...
Ma isto mi je dobar izgovor da sam iz boce potega.

Nestat će sve naše riči i slike i kultura ajmo reć,
Eto s ovim ću teškim mislima večeras otić leć.
A i ja svašta čitam pa mi se i pričinja svašta,
To more samo ludi čovik i nečista mašta...

Al ajmo virovat da ćemo samo duše priselit svoje,
I na nekoj drugoj će zemlji nebo bit plave boje,
Možda plavije, možda bliđe, al će nam se sviđat.
Svega se ovoga ionako niko neće sićat!

uto

11/25