pusti moje riječi
one neće šutjeti ni pred kim
pusti ih da u pjesmama teku
kao rijeka ponornica
da se vrate u jecaju slapa...

pusti moje riječi, neka nemire kriju
tjeraju tugu u daleka plava mora
srce čisto iz njih zbori
svijaju se, lome i liju u stihove nove
riječi, kovane u čeliku snova
nizane u pjesmu blagoslova

pusti moje riječi da
opijene blagošću miluju nam srca
tvoje u mome u kom stanuje tuga…

pusti moje riječi
da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra
daj im osmijeh da me snaži
novu nadu za sutra moj najljepši san
iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše
dolinom života u kojoj se rađam