Riječ po riječ

Stigla Nova, pa što....

Još jednom smo zakoračili u takozvanu Novu godinu…
bliješteću, varljivu, uz čaroliju vatrometa zavaravajući nas
kako je svijet zdrava jabuka i da za trulež ne zna…

zavaravali smo se da će novi kalendar konačno misli i snove staviti u red...
čaše su zveckale, neki su glumili sreću, neki su lice stavili pod duplu dozu pudera …
mreže pune srebrnih želja ozbiljno su upozoravale
da o promjenama i odlukama ne treba govoriti ozbiljno
jer mamurluk odrađuje svoje….
mamurluk je ona slatka fatamorgana
koja će pokositi sve zacrtane ciljeve i poruke…

fasade, blještave, svjetlucaju lažnu sreću disfunkcionalne obitelji
koja je bar za doček riješila biti sretna u ravnoteži sa svojim obećanjima…
slušam, još se vani puca, još se u nebo katapultiraju boje i grmljavina…
ispucala se tu hrpa eura pred suznim očima i gladnim ustima…
koga je briga,
prodaja donosi dobit ali ne gladnima i siromašnima…

možemo li odgovoriti što to točno znači Sretna Nova…
sretna kome, u čemu, od čega…
možda nije sreća nova, nego slučajna,
poput kapi koja padne gdje hoće
lijepo je vjerovati, makar znamo da nećemo dati odgovor…

znamo samo da ljudi vole početke,
a da stare izgovore pakiraju u novu ambalažu….
i tako sebe lažu…
stigla je Nova…
pa što…

jedino bitno je sačuvati mrvicu zdravlja,
s novim kalendarom i istim rukopisom ispisivati sve ono
što oni koji nisu hrabri kao blogeri,
na rubu dana mahnuti brizi
i ne shvaćati uvijek,
baš uvijek sve
ozbiljno
i sve
osobno…

slike: moje...
tako je bilo kod mene
kada se za jednu Novu dogodio
valcer pahulja...