Jedno ime, u srce utisnuto.
Jedan trenutak u vreme urezan.
Jedan uzdah kad godine stanu.
Kad sjaj zvijezde eksplodira
u beskrajnim snovima,
u tren oka sve se mijenja.
Dubine snova govore
o nekome tko čezne.
Strasti, osjećaji, želje,
tisuću muka, sve se skupi.
Dok samo
jedan tračak nade ostaje.
Dobro je što ti držiš
ključeve mog srca.
Dobro je što su
moje želje smjele.
Upoznati te,
zagrliti te,
poljubiti te,
milovati te.
Učiniti te svojim
u vrtlogu strasti
poput iskrice vatre.
I svježi cvjetovi šuma
umiruju naše brige.
To su pupoljci života
i svježa voda
koja hrani našu žeđ.
Neka sve to
bude nezaboravak slatki,
nježan pogled
na neizvjesno sutra.
Tvoje ime
u moje
srce utisnuto.

16.01.2026., petak

Stvarnost u invertnim bojama karnevala



Stari šešir, na licu dva brka ugljenom nacrtana, u srcu radost, oko njega šarenilo umjetne stvarnosti,
dovoljno za početak maskirane promenade...

Ljudi osjećaju potrebu preobraziti se u neki drugi lik, osjećaju potrebu lažirati sebe i bar na kratko pobjeći od sebe,
prepuštajući se lavini koja eruptira iz vulkanske nutrina srca, iz podmorja emocija duše i bića.
Upoznaju se vedra i bezbrižna lica, sa šljokicama u svim mogućim bojama, karneval postaje jurnjava za čudima
trube i činele, bubnjevi i činele čine svoje, misli se okreću, želje obrću, u raskošnom šarenilu sve se kreće...

Prolaze vile s štapićima, patuljci s bradom, Snjeguljica s jabukom, vještice prebrojiti ne možeš,
svi su spremni, ukrašeni zamršenim draguljima, dame i vitezovi, zečići, mačke crne, šareni leptiri,
raznobojni kostimi, nevjerojatni gusari maskiranih očiju, svi s istim naumom,
zbrkanim mozgom i porukom da okreću svijet u bajkovitu šarenu lažu...

Da li je tako zbog ljudi ili zbog vremena, ne znam, tek znam događa se slatko ludilo.
Mimohod je, svekolika maskerada, raskoš kreacije, erupcija veselja, zanosnog plesa,
stoljetna tradicija oslikana euforijom, željom i vjerovanjem da mrzlu zimu treba otjerati, prizvati sunce i proljeće...

Mnogo se toga u karnevalu krije a još više otkrije,
u svijetu maski nađu se Ona i On, ljudski je zar ne, ljudski je odlučiti jedan dan pokloniti sebi,
biti u šarolikom metežu noseći u sebi ono nešto što se zove ludilo, strast, želja, nada, svjetlo, mašta...

Neki se očima ljube, razgovaraju pogledima bez riječi, duboko u njima sjaji suština
neki se ogrću plamenom topline, očarava ih opojno putovanje brzacima karnevalskog plesa
u zagrljaj slobode voljenja, u zajedničkom koraku, sljubljuju se s urnebesnom glazbenom dekoracijom...

Svega je tu, oko sretne oko, pogled traži pogled
u svekolikom metežu, dogodi se njihova šutnja
iz očiju se rađaju poljupci...i to je ljudski,
jer stvarnost se na karnevalu zrcali u invertnoj boji...




*** moj uradak - uvršten u zajedničku zbirku grupe autora Kraljice karnevala
u izdanju Udruge za kulturu Ča?, 2021. godine



­.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸.•*¨*••­.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸¸¸.

- 17:48 -

Komentari (9) -