Ovo nije samo fotka...
ovo je jedna lijepa pričica
početak priče je proputovanje kroz Sloveniju za Austriju
u rutinskoj kontroli tablica slovenske policije podignuta u STOP
moja dokumentacija uredna,
policajac mi je poželio sretan put
provokatorski sam nastupila i dala na znanje
da idem do Policijeske akademije, kancelarije gdje radi
njegova kolegica,
za mene g-đa Deželka( čitaj Modrina neba)
od ulaza do kancelarije sam bila štićena osoba
i baš mi je godilo
pratila su me dvojica policajaca...
našla sam se pred Deželkom
zagrljaj, zadovoljstvo, smijeh i kratko časkanje
zadržala sam se vrlo kratko
mene je čekao put
a ona je na radnom mjestu gdje
posjeta privatnog karaktera baš nije preporučljiva
ispratili su me oni isti policajci koji su me dočekali
i doveli do Modrinine kancelarije
na kraju sam od njih dobila medvjedića,
maskotu policajca
kojeg još čuvam...
kratko, slatko...
imam ja ovakvih i sličnih pričica,
blic susreta i uspomena jako puno
čuvam ih kao moje male slatke tajne...
za one koji ne znanju što je bloger/blogerica
reći ću da su to ljudi posebnog kova...
volim što sam dio tog svijeta...eto....
e da, da ne zaboravim vam i to napisati
Modrina uživa u mirovinskim danima
a ja sam ostala ona ista
mlada, zdrava i poletna
još uvijek vozim od mila do nedraga,
pretičem,
prestrojavam se
i parkiram ...
naši policajci su me za mog vozačkog staža,
koji je duži od radnog
zaustavili svega dva puta...
jednostavno,
nisam im interesantna...:-))))))
.png)
fotka: moja
|