Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika07
ned
12/25
kazalište vlastite kože
potok42.blog.hr
u kazalištu, na pozornici stojimo goli,
igramo komad bez generalne probe,
improviziramo, zaboravljamo tekst
po nedovršenom scenariju i uputama.
gledalište je puno najviše prolaznika
koji karte naplaćuju nama, plješću ili
sliježu ramenima dok mi glumimo sebe.
zavjesa će se spustiti prije nego što
stignemo sve reći i zato vrijedi igrati
široko, burno i bez suzdržavanja.
nastojimo ostaviti dojam pred sobom
i tuđim pogledima, dok donosimo dramu
svog života. danas glumimo sebe. i sutra.
mi smo i gledatelji predstava oko nas
koje igraju glumci što imaju svoj nastupe;
oni samo glume u predstavi, a mi ju stvaramo.
JESEN UZ JESENJINA
sewen.blog.hr
Opet čežnja prijanja uz kožu,
Tugaljivo mi sad misli kopa.
Sjeo sam u udaljenu ložu
Da sam bliže oslikanog stropa.
Teatar se sa životom stapa
Ne dobiješ koliko mu daš.
Kupiš novo, a već sutra klapa,
I svega se svijetom nagledaš.
Kupio sam sjever da me hladi,
Godina će nova biti bolja!
Pa se sjetim kad smo bili mladi,
I razvezem misli preko polja.
Opet čežnja prijanja uz mene,
Tiho, tiho, sve se tako slaže...
Napustio sve sam uspomene,
A mene još uvijek tamo traže...
05
pet
12/25
NEMOJ PREVIŠE MISLITI NA MENE
sewen.blog.hr
Nemoj previše misliti na mene,
Ne volim kad te uzme tuga.
I ne volim kad su ti oči zamagljene,
Jer očekivanja su bila druga.
Ja želim da živiš u svojoj slobodi.
Imaš pravo izbora i što želiš radi.
Ne znaš kuda te put danas vodi,
I ako je potrebno krasti, ti slobodno ukradi.
Nije ovaj svijet mjesto koje su opisivali
I nije ovo vrijeme poklonjeno za stajanje.
Jednom smo se kao pravi ljubavnici dodirivali
Što vrijedi disati ako na kraju svega stoji kajanje.
Nemoj previše misliti na mene
Ne zaslužujem sjećanje zbog nekih tuđih ljudi.
Ali možeš ako hoćeš oči uvijek držati otvorene
Nelako al teže je kad se čovjek ne usudi.
04
čet
12/25
Goethe: WANDERERS NACHTLIED
potok.blog.hr
Ueber allen Gipfeln
ist Ruh,
in allen Wipfeln
spuerst du
kaum einen Hauch.
Die Voegelein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
ruhest du auch.
PUTNIKOVA NOĆNA PJESMA
Vrhovima pustim
mir vlada.
U krošnjama gustim
čuj sada
tek lahora ćuh.
U šumi ptičice šute,
smirenje slute
i za tvoj duh.
Tren u kojem svijet utihne
star-rose-bloger.blog.hr
Ponekad postoji trenutak u kojem sve utihne,
a ono što osjećamo postane jasnije nego ikad. Ovo je jedan takav trenutak.
Ti i ja, u tišini sna,
svijet nestaje, ostaje samo čar.
Ruke tvoje grle me nježno,
s tobom je svaki tren blag i dragocjen dar.
Ti i ja, pod mjesečevim sjajem,
srca šapću priče što tiho plešu.
U tvom pogledu svijet mi sja,
svaki trenutak s tobom nosi radost i mir u dušu.
03
sri
12/25
u petlji potvrđivanja
potok42.blog.hr
s nepoznatim ljudima dijeliš prostor u kojem se
nadmeno hvale, nadmeću u beznačajnostima i
prikrivaju vlastitu nesigurnost pod gustim velom
navodnog znanja i iskustva, ljudima opsesivnim i
udaljenim od stvarnosti i bliskim željenim slikama.
tu ne postoje da bi doprinosili, već da bi dokazali
da su jedinstveniji, pametniji, popularniji od drugih.
privatnost se ne uspijeva sakriti, jer sve što se stvori
postaje dio digitalnog pejzaža, dostupno za kopiranje,
kritiku, zloupotrebu, uspoređivanje ili ignoriranje.
postaju prisilni ponavljači, provjeravaju posjećenost,
komentiraju sebi slične, prate egomagnetske rivale.
svoje vrijeme i pažnju rasipaju u beskonačnoj petlji
potvrđivanja i vidljivosti, frustrirani i proračunati.
i dobiju iluziju važnosti i odjek svoje blijede sjenke.
Lijepo je, sjetiti se....
agava505.blog.hr
...lijepo je sjetiti se
nekih dana prošlih
nekih pjesama ispjevanih
nekih ljudi koji su ostavili trag
jednog vremena
kad je sve bilo
jednostavnije
toplije...
danas...
za moju dušu
i za sve one
vjerne moje
od kojih sam
uvijek imala
i još imam podršku...
...ova pjesma je imala pozitivan odjek
u vrijeme kad je nastala...
dobila je mnoge pratitelje...
nadahnuta je meditacijom o prošlosti i sadašnjosti,
o ljudima koji su me oblikovali
i onima koji me i dalje podržavaju...
ona je jednostavna, ja je volim
njena snaga je u jednostavnosti
kratki stihovi, jasne slike,
i emocija bez koje ja ne bih bila ja....
hvala autoru koji je sjajno kreirao video,
izabrao glazbu u pozadini
kad je to radio bio je
učenik petog razreda osnovne škole
diplomirao na medicinskom fakultetu u Rijeci
ambiciozan i vrijedan
nastavlja karijeru u medicinskoj struci....
02
uto
12/25
Svijest o ništavilu vraća svijet u normalne gabarite
huc.blog.hr
– iz uputa za život –
Svaki put kada si na mukama
i osjećaš kao da ne postojiš,
kad su svi tvoji napori sprdnja,
sve tvoje akcije opstruirane,
kada tvoj posao ne ide nikuda
i čini ti se da stalno krećeš
iz početka,
kad ti struka okrene leđa
i ne želi ni pljunuti na tvoje ime,
kad tvoje srce, ogromno
kao Andromeda,
ostane nevidljivo,
a neumoljivi debeli bankari
i njihovi krvoločni psi,
legalni utjerivači dugova,
pišaju po tvojim osjećajima
i cere se tvojoj dobroti
kao da je neka šala,
kada se tvoj genij raspada u kutu
poput Dalita punog crva
na ulici neke indijske prčije,
kada te ignoriraju,
omalovažavaju gdje god se pojaviš,
kad si satran očajem,
razbijen,
i niskost te gazi
s namjerom da te svede na svoju razinu,
kad na tebe gledaju kao na bijednog parazita,
kao na beskorisnog smrada,
luzera bez šanse,
tipa koji samo troši kisik –
otiđi na groblje.
Ili samo udahni duboko i sjeti se:
Sve je ovo samo privremeno.
Sve je ovo uber-kratko.
U kozmičkim okvirima kraće nego
jedan skromni prdac.
Svake godine
Zemlja se nekoliko centimetara
odmakne od Sunca,
koje se ionako gasi.
Oceani će se jednom smrznuti,
život će se zalediti i crknuti.
Od čovjeka neće ostati ništa.
Ni tvoja bol, ni tvoj trud, ni tvoje lažne nade.
Ni Bijela kuća.
Ni Sikstinska kapela, ni vatikanska kupola, ni Kineski zid.
Ni piramide.
Ništa od Biblije, Talmuda, Veda, Upanišada.
Ništa od tvoje slomljene duše
koja stenje, izmučena, na križu vlastitog života.
Ništa.
Možda prah.
I zrno prašine.
I onda će odnekud pristići crna rupa
i sve to fino dokrajčiti.
Ili će se cijela jebena Mliječna staza urušiti u samu sebe
pa neće ostati ni prah,
ni zrno prašine.
Ali ni tu nije kraj.
Svemir ubrzava i nastavit će se širiti
sve dok ne popucaju gravitacijske veze,
dok se ne raspadne posljednja međumolekularna
i atomska veza,
dok se i zadnja elementarna čestica
ne svede na nulu.
Dok Sve ne svede se na Nulu —
na Hladno, Mračno Mjesto
u kojem se ama baš ništa ne Zbiva.
Stanje Maksimalne Entropije!
Doduše, može doći i do sažimanja u Početnu
točku, ali prema svim pokazateljima
šanse da se takovo što dogodi neznatne su.
No kao da to išta mijenja na stvari.
Svijest o Ništavilu
naprosto vraća čovjeku mir.
Sjeti se toga
svaki put kada pokušaju da ti uvale nešto
poput Časti,
Prava, Dužnosti i Obaveza,
Odanosti Domovini,
Vjernosti Tvrtki,
Vođi,
Zastavi…
Kad ti govore o “Pravim Vrijednostima”,
o Našoj Stvari, Našem Putu,
o Pravovjerju,
o Čuvanju Tradicije,
o Krvi i Tlu,
o Braniteljima Nacije
(…)
Sjeti se toga kad ti u lice bacaju Parole:
„Kupuj domaće“
„Zajedno smo jači“,
„Narod nikad ne griješi“,
„U svakome od nas krije se Heroj“
(…)
Kad ti mašu motivacijskim govnima:
“Yes, We Can”,
“Dream Big”,
“No Limits”,
“Follow Your Passion”,
“Grind, Hustle, Repeat",
„No Pain No Gain“
(…)
Kad ti guraju Samoizrabljivanje kao Krepost,
i govore da se moraš Žrtvovati,
Raditi Više, Jače, Dulje,
“Dati 110%”,
“Izaći iz zone komfora”,
“Postati najbolja verzija sebe”
(…)
Kad ti serviraju
njihove Svetinje, simbole,
njihove vizije,
njihove Velike Narative,
njihove Zastave
i kolektivni ponos
(…)
Da nabrajam do termalne smrti Svemira
ne bi uspio obuhvatiti Totalitet
svih njihovih Podvala i Laži!
Uglavnom — sjeti se, Dragi moj!
Pounutri i ugradi tu misao
u Temelj svog bića.
Pa Spokojno i Dokono, bez suvišnih kretnji,
u žutom Skloništu od Stvarnosti,
ispijaj svoje piće bez griže savjesti.
T i s i s a v r š e n !
U karnevalu luđaka što si umišljaju da su Bogovi
jedino to još ima smisla.
KRIVI SVIT
sewen.blog.hr
Jutros magla, 7 u 8,
Jutros ne znam ko sam!
Oko mene krivi svit,
A ja budan u osvit!
Prišija sam falše ime,
Zakleja sam se prid svime
I prid svima ne znan skrit
Poznati, a krivi svit.
Nekako se nadam bit će gušća,
Ova magla šta je od ušća,
Isar se muti, stvara se vir,
A ja se nadam pronaći mir.
Evo je stigla i deveta ura,
Svašta sam dosad izgura...
Još fali da iz neba krene lit
Da me ne nađe krivi svit...
Naša rijeka
stella.blog.hr
Život je naš
rijeka bez povratka.
Počne kao bistri izvor
žubori, grgoće, ćarlija
grana se, utiče, pritiče,
i narasta, buja.
Pa se razlije široko
u predvečerje svoje
i mirno ušću klizi.
U suton se ulije
tiho, neprimjetno
u more zalaska.
I tko još u moru sinjem
jednu malu rijeku
primjećuje
(Bluz 2017)
Statistika kaže, ovo je 3543.post na blogu Let lastavica.
i 18 godina objavljivanja na blog.hr
30
ned
11/25
NEUKALUPLJENA
sewen.blog.hr
Vidim, pogled ti je mrk,
Vidim, pustila si brk,
Hodaš kao da si klatno,
Oblačiš neadekvatno!
Vidio sam i da piješ,
Vidim ni noge ne briješ,
I takva si bogomdana!
Ko princeza iz Irana!
Vidim karijes se smješi,
Vidim izgled koji griješi,
Što te tako jako stislo
Pa da pričaš nesuvislo!?
Al možda ti to i jesi,
Možda su to sve uspjesi,
A mi smo robovi stila
Kojeg nikad nisi tila!
29
sub
11/25
snovi u povratku
potok42.blog.hr
snovi, zidari kuće našeg ja,
klice raslinja planova,
naše želje, čežnje,
znaju ostati nedosanjani,
zalutaju, rasplinu se,
nasuču, izgube putem,
preobraze, preinače mirise,
promijene putanje i —
postanu lanac zahrđao,
kamen u đepu,
izlizane kožne rukavice,
poderane patike,
ključevi bez brave,
nepomična igla u kompasu,
ispucalo ogledalo,
rastrgana zastava,
zakrpa na hlačama,
stara putna torba,
drvo neistesano u skulpturu,
suhi cvijet u knjizi,
slomljena čaša, prazan ormar,
bumerang što se vraća
i pogađa u lice ruku
koja ga je bacila.
28
pet
11/25
Jednostavno - riječ
agava505.blog.hr
Riječi…nisu samo nanizana slova
kapljice svjetlosti su koje se talože u dušu
s jutrom te bude kad pomisliš
da je sve zaboravljeno …
riječ zna biti šapat prirode,
moćna a nježna
dok je srce olovci diktira
svijet viče, a riječ tišinom miluje...
pjesme nisu samo pjesme
ispisana su čarolija srca
koja mirom daruje čitatelja, dobronamjernika
riječ, stih, pjesma
najljepši su kad postanu jutarnji ritual
dok se uz kavu pogled s morskom pučinom mazi...
i pjesnici tu su
i čitatelji koji disati zaborave
kao svjetionici pokazuju put do tvrdih korica
na kojima možeš ostaviti najskriveniji dio sebe...
pisanje nosi riječi koje plešu
dane koji pjevaju
i ljude posebne koji znaju prigrliti
riječi plešu tamo gdje masline šapuću
i tamo gdje je život lijep
ako ga iskrenošću srca znaš podijeliti…
HALO
sewen.blog.hr
Oduvik smo bili loši gubitnici,
Oduvik su pritili nam upitnici,
Ego nije nešto za šta se kačimo
Ako jedno drugom išta značimo.
Ko će se prvi na kolina spustit,
Ko će prvi ono "halo" izustit,
Privarit ono što se prevara ne zove
Brdo sriće bez zarade, bez love...
A onda san ja nazva nju,
Za cilu godinu,
I pravili smo se da nije bilo stanke,
Odradili smo sve uranke i sva spavanja po noći
Nitko u samoći...
I bilo nam je ka dici, bez smisla,
I opet se stisla ka šta se stiskat znala i prije,
Ništa se prominilo nije...
27
čet
11/25
PLAVO
sewen.blog.hr
Ideš ispred mene, imaš specifičan hod,
Imaš taj osmjeh što skriva nekakav kod...
Zanovjetam sebi, e moja luda glavo...
Jer ti si za mene sve ono najbolje plavo.
Sve manje vjerujem u neke nove početke,
Potrošio sam strpljenje i vlastite metke.
Al zaigra srce mada nikako nebi smjelo,
Pitam se kome ćeš i čije li si djelo...
I sve će utihnuti, sve će na tome stati,
Ničim se više nikada ne smijem odati.
Ljubav je luksuz koja me sputava samo,
Mi ionako drugim svjetovima pripadamo.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr