Blog.hr

cool

ned

12/25

UBOJSTVO

sewen.blog.hr

Pričama crno-bijele fotografije bojam,
Bez milosti sam, al još uvijek dijete.
S godinama stekao sam dojam.
Da samo prelete...

Pričama crno-bijele fotografije bojam.
Snove sam imao pa sam ih sklonio samo.
Za neke stvari ne postoji pojam.
Duša i ja ovdje ne pripadamo.

Skrio sam se, stvorio sam zaklon,
Otišao sam prije nego sam htio!
Na kraju predstave nisam doživio naklon,
Samo sam se ubio...

sub

12/25

.....

pet

12/25

montirana stvarnost

potok42.blog.hr

članci na portalima,
bez rezova i sudara
pretapaju se kao kadrovi,
u montiranom filmu o stvarnosti:
dekoltei manekenki iz kojih s predumišljajem
ispadaju big tits,
njihovi izdržljivi ljubavnici,
s krvavo žestokim pričama engleskih plaćenika u ukrajini,
zelenskim, prijateljem seana penna,
lidera što bez zadrške demonizira ruse,
navodno šmrče kokain u svom podzemnom uredu.

sve se miješa s naručenim featureima:
slavonski brod – turistički biser na savi,
mirko duspara: „živimo i gorimo za ovaj grad“.

miksaju se splačine od recepata za blagdanska jela,
savjeta za toplije radijatore,
sjećanja na slavnu prošlost…

urednici, psi čuvari medijskog kapitala,
vjeruju da tako osiguravaju opstanak javnih kuća.
a lakomi potrošači gutaju slova i fotke
kao da su prave,
kao da su istinite.

čet

12/25

TESTAMENT

sewen.blog.hr

U škatuli od murve iz dvora,
Čuvan za vas papire da znate.
Šta je vaše, da ne otimate!
Ferata već kreće s kolodvora,
Morali smo i ovo odradit
Da se nebi tribale posvadit.

Čist je račun kažu jubav duga!
Nebi tija da vas sve ugnjavin,
Nebi tija da nemir ostavin.
Najgore je kad zavlada tuga,
I bis svoje provali pa dili,
Jer drukčije nismo zaslužili.

Evo sad je sve crno na bilo,
Po propisu, sve se dobro znade,
Samo složni svoju kuću grade.
Skuvano je čim je uzvrilo,
Skloni s vatre da se ne opariš.
I u miru proživiš i stariš...

pon

12/25

DON

sewen.blog.hr

Ti imaš titulu Dona,
Al čuješ zvona,
Samo kad platit ti triba,
Jer ti si ka velika riba!

Ti imaš Dona zvanje,
Ti si Božije janje!
Ti imaš i znanje,
Za otimanje...

E moj mali Done,
Nisi ti za Maradone,
Nisi za Richarda Gera,
Samo Santana svira!
I samo Elvis piva,
Veljko Rogošić pliva...
E moj mali sitni,
Takvi su nebitni!

Al eto, ti si Don,
I nečem si drugom sklon!
Ne triba naglas reć,
Ma čut će se već...

sub

12/25

ČETVRTA ADVENTSKA NEDJELJA

potok.blog.hr

Sutra se užiže posljednja adventska svijeća koja simbolizira ljubav.
Na životnom putu, koji je za kršćanina jedan stalni advent, vođeni smo vjerom u trojedinog Boga, nadom da ćemo ga jednom gledati i ljubavlju koja nas nadahnjuje na dobra djela, i tako utiremo put do vjecnosti.
Tamo će za nas postojati samo Ljubav.
Ako otvorimo svoja srca, već sada možemo osjetiti predokus raja i veseliti se dolasku Djeteta, Sina Božjega, koji se spustio u našu ljudsku stvarnost i postao nam sličan, da bismo i mi imali udjela u njegovoj svjetlosti, a to možemo samo ako priznamo svoju nemoć i prihvatimo njegovu ruku pomoćnicu.
Želim nam svima da se bar približimo smislu adventa i Božića i osjetimo dublju, unutarnju radost, mir i utjehu, koja je puno više od blještavila i gradske vreve, vatrometa i pucnjave.
Ona je moguća i u bolesti i tuzi, ako svoju volju uskladimo s njegovom.

NAVJEŠTENJE

U cvjetnom kraju, u tišini,
Gabrijel pohodi tvoj skromni dom,
i zasja milost u punini
na tvome licu, u susretu tom.

Glasnikov pozdrav shvatila nisi.
Izmjerit tko će Riječi dubinu?!
"Neka mi bude!" Pristala ti si
postati majka Božjemu sinu.

Elizabeta radosno kliče:
"Blažena jesi između žena!"
Zaigra u njoj začeto biće,
napustila ga ljage sjena.

"Veliča..." poklik odjeknu gorom.
Iz tvoga krila nada se budi.
Svojim si moćnim zagovorom
spona između Boga i ljudi.

AVETI

sewen.blog.hr

Aveti prošlogodišnjih još se nisam rišija,
I pitam se di sam u svemu to grišija,
Jer ja sam bezgrišan čovik otkad za se znam
Mislija sam da prošlost s Novom godinom zatvaram.

Za ovo nemam vrimena,
Za ovo nemam imena...

Baš sam se zapuva misleći da sam uspija pobić
Tokalo me sve šta sam tija zaobić,
Ma neću sad da isplivava sve to crnilo moje,
Nevoje se ionako nikome ne broje.

Nemore čovik uteć ka miš
Nemaš di, a i diš...

Postara sam se da upornošću steknem sve,
U radu čovik sve zaboravi, od svega pobigne.
Ko ličeni ovisnik, samo valja uporan bit,
I da me ne dira šta će reć svit...

Protuodgovor

huc.blog.hr

Ljudi se upiru da opstanu, da bi na kraju završili sa stisnutom šakom
ničega.
Sjećam se poeme Carla Sandburga, „ The
People, Yes.“
Lijepo mišljeno, ali u potpunosti netočno.
Ljudi nisu opstali kroz plemenitu borbu
nego kroz laž, kompromis i
podmuklu lukavštinu.
Živio sam s tim ljudima, nisam siguran
s kakvim je to ljudima Sandburg
živio.
Ali njegova me poema uvijek raspizdi.
To je poema koja laže.
Jer valja reći „ The People, No.“
I tada i sada.
I ne trebaš biti mizantrop da
bi to rekao.

Nadajmo se da će buduće slavne poeme
kakva je ova g. Sandburga
imati više
smisla.

bukowski - this rejoinder
prepjev: meister huc

GlasGlasnijegGlasa

komentatoricamicaa.blog.hr

...tvog glasa glasni glas
glasa se glasnim glasom ...( pjesnik,,,)

Dajem ti se pjesmom : jedino to imam
među koricama zakopanih sjećanja
nepoznato
neviđeno
nestašno
nesuđeno
nježno
i stihovima ću ti proći
kroz sve pore kože
govoreć' ono što ruke ne smiju
spojiti treptaje i riječi
bezglasjem ostaviti trag
kao pečat užarenog žara koji žari
kad ovo ispišem netragom nestajem
šapat iz glasa
glasat će se
glasno
i kad me ne bude....

pet

12/25

IŠIJAS

sewen.blog.hr

Opet se samnom išijas tuži,
Pa me steže pa me zgrabi...
Dani su kraći, a sa njim duži,
Ne znam koje trikove rabi,
Al osjećam svaki tren s njim
Osjećam, nema spasa do noža,
Sad znaš kako dane provodim.
Trni mi cijela zadnja loža.
Ovo sam zgrabio zbog fizikale,
Nije nasljedno i zarazno nije.
Kiropraktičara trebam bez šale,
Peru Makedonca što prije!
On me jedino spasi od toga,
Miran sam barem šest mjeseci,
Nazvat ću svoje jer nemam broja
Nek me naruči, odmah mu reci!

Moje jutro

agava505.blog.hr

Ne znam sebe razliti u bojama i stihu
kad to netko poželi,
kad mi kaže: piši mi pjesmu....
zanijeme sva čula, a ja ostanem ukopana,
sidrena i zaključana u sebi
izgubim slobodu i tlo pod nogama

postoje oni samo moji trenuci, samo moja sloboda
samo moja skladnost, liričnost,
romantika s prizvukom jutarnje čežnje
nema ljepšeg trenutka
od tamne noći koja prelazi u svjetlost dana....
tada, ja, slobodna i sama
pustim slobodi na volju i živim svoj san...
riječi u slapu poteku
duša punim plućima diše
a srce.....eh to srce
njega da mi nema
ja nikada ne bih imala riječi
za početak nove pjesme....

***

Moje jutro,
predah na
dlanovima pospanosti
svoje snove zori.
riječi polako se bude,
skidaju sa sebe
odjeću noći,
čežnja se rađa
za poljupcem sunca,
i želja misli
da mu se
u zagrljaj bace....

zavjesa lebdi,
u kutak srca,
sunce viri
svjetlo i sjenka
tajanstveno plešu

vrijeme se neumorno vrti
u čekanju je zaustavljena
neispričana priča
spoznajom zlatne
svjetlosti života
do iskrenja
zvijezda.

čet

12/25

u predvorju sna

potok42.blog.hr

na granici dana kada tijelo oklijeva,
dok se koleba i pluta
u predvorju pada u san,

buka uma - unutarnji glasovi,
nemiri, odjeci vremena, tajni putokazi,
prizori na mentalnoj pozornici,
zagonetke srca, cvjetovi naše krvi -
ometaju odlazak u izmaglicu jave.

a treba samo umotati misli u tišinu,
prigušiti sjaj u potoku svijesti,
oglušiti se na priče što lebde.

sri

12/25

KAPULA

sewen.blog.hr

Ne poznam više ovu balotu plavu,
Razbila se! Volija bi da nisam u pravu.
Cila se nakrivila, cila je na buže,
A nekad je bila đardin za ruže.

Ne poznam više ni svit koji živi,
Nema sredine, svi su desni ili livi.
I ne valja otkako čovik više nema mire!
A ja bi opet tija u grudima imat leptire.

Nije lipo ljude zvat nekim ružnim imenima!
Nije lipo kukat za nekim davnim vrimenima!
Nije lipo davat gas na mistu di se koči!
Puno toga nije lipo i grize ka kapula za oči!

pon

12/25

Kada nestane iskre

metamorfoza.blog.hr

Kada ponestane snage
A ti je nađeš u nekoj skrivenoj kutiji duše
Kao dijete koje nađe sakrivene poklone za Božić
Pa se veseli tajno
I ne želiš da bilo tko zna
Ali se nekako vidi na tebi

Kada nestane jakosti
Ali ju usput pronađeš
U nečijim riječima, osmijehu
U sebi
Ispod svih slojeva sebe
Onih koje moraš oblačiti svakoga dana

Kada nestane života
Ali kopaš duboko da ga nađeš u sebi
Ispod svih loših vijesti, svih ružnih riječi
Tuge i razočaranja
I sve je maglovito
Buđenja i usnivanja su kao jedno
Nema crte niti granice

Kada ponestane iskre i želje
Pa je nađeš u nekom odsjaju sunca
U planini koja ti govori da je uvijek tu
U svojoj hrabrosti kojoj se nisi nadala
Ali našla si ju...

IZ PUTNOG DNEVNIKA

huc.blog.hr

Somewhere in Romania (on my way to Sibiu)

(excerpts from a travelogue)

Nighttime, about 2 a.m.
alone in a coupe
I stood up and opened
the window
to let in some fresh air
… full moon
…the wide plain
… endless fields of corn and oilseed rape
I breathe in — breathe out…

In America,
young Knut Hamsun
is on his way back home,
after
a doctor tells him
he has only
two months
left
due to
active consumption
of the lungs.
He is returning
to die in his
motherland.
With no money,
he crosses America,
riding the rails atop boxcars,
wanting to reach Seattle —
or Cisco,
shivering, instinctively
breathing deeply in
— and out.

Suddenly,
some twenty kilometers
from the train,
I notice a small yellow light
in the window
of a lonely, white, traditional house.
I detach myself from the window
and fly there.
A man sits on a chair,
smoking a pipe.
"I should take a trip
somewhere —
Venice, perhaps.
I have never been there.
Venice is one of those places
almost everyone
has on their checklist,
something you must see.
Like Rome. Yes.
All roads lead
to Rome.
Our ancestors
came from Italy,
didn't they
Livius?"
He speaks
to his grandfather's
ghost.
"Surely they did,"
the dead man
replies.

I fly back
to my seat.

Knut Hamsun
finally reaches the port of Cisco
and boards a ship.
The ship departs, and after several days at sea,
Knut steps onto the Norwegian coast,
miraculously healed.
"I deeply believe
that the time I spent
on the roof of the train
saved my life,"
Knut would say
later.
Wim Hof —
before Wim Hof

"The train lets out a sound
for no reason,
as if it wants to say hello
to the man
in the white
house."