Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika21
sri
01/26
...
sewen.blog.hr
Ja bi od pečenog labuda krilo,
Od onog iz labuđeg jezera, šta pleše.
Najslađe je uz kost, ne volin bilo,
Već mi se brkovi od slasti smješe.
Ja bi od prašćića Babe prednji but,
Aj majketi zato se svinje i tove!
Kad krcka kožica baš je lipo čut,
Za dobar odojak uvik se ima love!
Ja bi i kozu i sve kozliće i vuka,
I nek je gozba prava pravcata za sve!
Samo se nadam da mi neće bit muka!
Nisam se još proba najist mesine vučije!
Sad će me napast ovi za zaštitu dice
I bajki i životinja; zvonit će svi telefoni.
Napast će me i oni biljni ubojice,
Vegetarijanci, vegani, eh da, posebno oni!
Pa ću se branit po sudu i dizat se na noge,
Kako je sve to ispalo za malo se nasmijat.
Oni meni i ja njima, petavat ćemo roge,
A meni će isto svaka večera prijat.
20
uto
01/26
Zagrljaj misli
star-rose-bloger.blog.hr
U tihom dahu mislim na tebe,
i svaki moj osmijeh nosi tvoje ime.
Kroz zrake sunca koje dodiruju mi lice,
osjećam tvoju blizinu
i toplinu koju čuvam.
Svaka misao leti prema tebi
kao nježni poljubac skriven u vjetru,
i svaki trenutak koji dišem
povezuje nas, tiho i bez riječi.
U zagrljaju sjećanja i snova
pronalazim te opet,
i u svakom šaptu unutarnjeg srca
slušam ritam koji je samo naš.
Svaka misao, svaki dah i svaki osmijeh
sada nosi tebe,
i u njima osjećam naš mali svijet koji je samo naš.
U zagrljaju se najljepše osjeti sve
što moje srce šapće samo tebi...
19
pon
01/26
Zeko i potočić
litterula.blog.hr
Jednom kad je sunce smješilo se gradu pošli smo u šetnju ja i djeda moj.
Pričao mi tada dragi djeda stari godine što su i njihov broj.
Sa deset godina još si malo đače, kad imaš dvadeset, momče si jače,
kad dođe trideset još si malo jači, a s četrdeset naš um prednjači.
Sa pedeset kosa sijedi, sa šezdeset štap ti vrijedi,
sedamdeset glava klima, osamdeset zima, zima..
U devedesetoj srce već ti hladi, a sa sto ljeta još smo mladi...
Ovu pjesmicu moga djetinjstva – pjevam je povremeno i danas – napisao je Stjepan Jakševac, a uglazbio Branko Mihaljević. A njega se danas prisjećamo zato što je rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 19. siječnja 1931. godine. Nešto o njegovom radu i životu, ako vas zanima, lako možete pročitati na internetu, a ja ću se sad prisjetiti još jedne njegove pjesmice: pjesmice o zeki i zamrznutom potočiću.
Naime, album Zeko i potočić najprodavanije je glazbeno izdanje za djecu svih vremena u Hrvatskoj, zbog čega je Croatia Records Branku Mihaljeviću dodijelila platinasto priznanje.
Pjesmica Zeko i potočić nastala je 1954. godine u samo dvadesetak minuta; organizatorima priredbe za djecu nedostajala je jedna pjesmica pa su Mihaljevića nagovorili da na brzinu nešto sklada.
Pjevačica koja je prvi put javno otpjevala i 1956. sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka prvi put snimila ovu Mihaljevićevu pjesmicu bila je osječka pjevačica Olgica Miler.
Kasnije je pjesmicu Zeko i potočić s velikim uspjehom 1967. god. također snimio i Ivica Šerfezi, a 1971. god. i Zdenka Vučković.
U godinama koje su uslijedile nakon toga u raznim prigodama pjesmicu Zeko i potočić u izvornoj su verziji ili maštovitim obradama otpjevali i mnogi drugi hrvatski pjevači i pjevačice.
A ja sam jučer lutala internetom u potrazi za izvornom verzijom ove svima nam drage pjesmice, što je na koncu urodilo plodom pa je sad možemo i poslušati.
More me ne zaboravlja
agava505.blog.hr
.no-copy { position: relative; } .no-copy::after { content: ""; position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; z-index: 10; } @keyframes metalik-smedji-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.25) contrast(1.25); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } }
…osjećam te, predaješ mi svoja stopala, ja ne perem samo pijesak, ja ti s kože skidam slojeve tjeskobe koju si nakupljala u gradovima punim sivila i betona. Ja sam velika, slana arhiva. U mojim hodnicima od tirkiza i mulja ne trunu samo brodovi.
U meni leže tvoji neizgovoreni oproštaji, teški poput olovnih utega, i tvoje nade koje su potonule jer su bile preteške. Ja pamtim. Pamtim okus svake suze koju si sakrila u plićaku, misleći da je tvoja bol premala za moju beskonačnost. Svaka tvoja tuga mijenja moju slanoću. Svaki tvoj jecaj koji si ugušila dlanom, odzvanja u mojim dubinama
ja sam pretvorio u eho koji sada udara o hridi. Zoveš me slobodom ali ja sam zapravo tvoja najdublja tamnica. Čuvam sve ono što nisi imala hrabrosti nositi sa sobom gazeći labirintima života Sva ona obećanja koja si šapnula u bonacu, ja sam vezalo u čvorove od morske trave. I dok se ti vraćaš svom malom životu, misleći da si se očistila,
ja ostajem pulsirati tvojom istinom. Tvoj mir je moj nemir.Ja ne zaboravljam. Ja samo šutim, ja polako pretvaram tvoje emocije u bisere koje nikada nećeš naći.
ilustracija: net planeta
18
ned
01/26
Sjene između nas
star-rose-bloger.blog.hr
U tišini jutra, dok grad još spava,
tvoje ime u mojim mislima blista.
Svaka riječ što je nikad nitko nije čuo
nosila je težinu našeg malog svijeta.
Prolazim stazama gdje samo mi hodamo,
koraci šapuću ono što ostaje.
I kad vjetar nosi lišće,
znam da tvoja ruka može stići do moje.
Nije potrebno govoriti ništa,
jer u pogledu tvome pronalazim sve.
Svijet može biti velik i bučan,
ali tu, među sjenama,
sve pripada nama.
Jedno ime
agava505.blog.hr
.no-copy { position: relative; } .no-copy::after { content: ""; position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; z-index: 10; } @keyframes metalik-plavi-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.35) contrast(1.45); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.2); } } Jedno ime, u srce utisnuto jedan trenutak u vrijeme urezan jedan uzdah kad godine stanu kad sjaj zvijezde eksplodira u beskrajnim snovima da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi, neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se, lome i liju u stihove nove u tren oka sve promijeni dubine snova govore o nekome tko čezne strasti, osjećaji, želje, tisuću muka, sve na hrpu stane dok samo je jedan tračak nade dobro je što baš ti držiš ključeve mog srca dobro je što su moje želje smjele da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra učiniti te svojim u vrtlogu strasti poput iskre vatre i svježi cvjetovi šuma umiruju naše brige to su pupoljci života i svježa voda koja hrani našu žeđ tvoje ime na moje srce utisnuto…
17
sub
01/26
Iza zvuka, iza knjiga (Umorni bez nevinih)
potok42.blog.hr
Kada slušam Americin A Horse with No Name
Mene proguta osjećaj da svijet me razumije
I da ja razumijem svijet. Evo, i sada se to
Dogodiio s JBL slušalicama na ušima.
Ispod Gogoljevog Šinjela izašao je Čehov,
A ispod Bukowskijevog Post Officea Carver.
Prvi otkriva kako sistem melje beznačajne.
Drugi pokazuje kako sistem melje sve,
I kako se ljudi rado sami bacaju u mašinu.
Jer, tu nema nevinih. Samo umorni.
Kod Gogolja mali čovjek je tragičan, nemoćan.
Kod Bukowskog sitni čovjek je prost, odvratan,
Okrenut protiv vlastitog spasa, ali stvaran.
A mi smo izašli ispod Ginzbergove poeme Howl,
Obuzdane ulijevo naherenom kritikom postojećeg
I prevrednovanjem vrijednosti koje tlače slobodu.
Mi, slomljeni, ali buntovni, protiv svega oko nas.
Slušam i Dylanovu ispovijed u Sick of Love:
Muka mi je od ljubavi… čujem kako sat otkucava.
Ovakva ljubav…bolestan sam od ljubavi.
DIVA
sewen.blog.hr
Ti imaš jedno plavo, a drugo zeleno oko,
Ka da si Bowie samo u lipšem izdanju.
Svako je na svoj način nekako duboko.
A ja više ništa više nisam u stanju,
Osim te gledati i poželjeti dodirnuti samo
Kao da smo poznanici, kao da se znamo!
Ti imaš jednu veću, a drugu manju sisu!
Takve su jednostavno sve normalne žene.
Ti si normalnija od normalnih i onih što nisu,
Ti ka da si zasjala iz neke duboke sjene.
Pojaviš se, zasjeniš sve i nestaneš u trenu,
Ostavljaš ovu glavu za tobom izgubljenu.
Navikao sam se, a čekanju nema nikad kraja,
Mirno sam pričao; kurtoazija s dosadnim tetama.
Negdje s dna hodnika, čuje se neka graja,
Opet dolaziš u onim visokim petama!
Nisam lud, svima si pod nogama poremetila tlo
Opet smo mladi i živi, dobro je to, dobro je to!
16
pet
01/26
Pod maskama
agava505.blog.hr
...čuli ste...ili niste
počelo je peto godišnje doba
dani maškara i karnevala...
***
Kad su podno Učke svjetlucali snjegovi zabijelili
kad su bure svoje note zavijale
probudili su se dani karnevala
dani zbrkanih mozgova
to je ono nešto naše što posebno volimo...
kako je slađahno bilo
otkrivati pod kojom se maskom kriješ...
rekao si da sam tvoje najslađe voće
u metežu mimohoda tražili smo se
u svakom koraku prepoznavali se
izdala me jabuka koju sam u
karnevalskom mimohodu
uz poskočicu grickala...
još u meni plamti sjećanje
na oči iz kojih je izvirala ljubav
na ruke koje su bile toplo gnijezdo
zagrljaj i titraj zanosnog trenutka
još sad u meni živi osjećaj
radost i želja da taj dan što dulje traje...
sve prolazi, karnevali ostaju
nas tamo nema
oči nam sjetom sjaje, ruke drhte
vrijeme je obrazima podarilo bore
ostao je zagrljaj kojim
se sladimo u trenutku slučajnog susreta...
.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸.
15
čet
01/26
ONA NIJE TU
sewen.blog.hr
Ona nije tu, ona umire, možda već i jest.
Tako je, kako je, sve će nas smrt presrest.
Sad glupo zvuči, one day I fly away...
Randy nosi onu soul tugu u glasu i sve je gay.
Ona nije tu, ona se neće čuti s ove bine,
Postaje kao snijeg, topi se, al kao da je ne brine.
Hospicij smo pretvorili u dom, topao i drag.
Na jednom ramenu anđeo, na drugom ramenu vrag.
Ona nije tu, a jest i kao da je više briga nije.
Ja sam opet dijete, njeno nisam, pitam se čije?
Zatvorit ću vrata za sobom da ne čujem zadnji dah.
Crying in the rain, do danas me nije bilo strah...
14
sri
01/26
Tišina koja ostaje
star-rose-bloger.blog.hr
Ne odlazi se kad zaboli,
nego kad se prestane osjećati.
Ljubav nije bezgrešna,
ali je živa
dok još boli.
Sve dok boli –
nešto je još tu.
A ono što je živo
ne prekriži se.
Čuva se.
Ljubav nije tu da se oblikuje,
nije tu da odgovara.
Ona je dar,
pokretač, smjer,
srce svega.
Ljubav ne traži savršenstvo,
nego hrabrost da ostane.
Ona je u prisutnosti,
u tišini.
13
uto
01/26
MAGLA
sewen.blog.hr
Nemaš pojma koliko mi nedostaješ!
Ionako ti nikada neću reći!
Osudio sam sam sebe na dugovječno utapanje u poljima pod maglom.
Osudio sam se na maštanje nemogućeg jer rođeni smo u raskoraku nespremni.
Zasvjetlim kao zvijezda i pravim se da mi je dovoljno nevoljen biti!
Svako tvoje "dobro jutro" je doživljaj i ako imam sreće, okrznut ćemo se u prolazu.
Ja ću tada pokušavati udahnuti sve što je ostalo u zraku. Da sve moje bude!
Jutros nisam uspio ništa reći...
Pokušavam živjeti oživljeno, samo meni znano,
Vapaji za blizinom se probudiše!
Po stisci ruke očitavam karakter simbola oko mene. Preslabo!
Moju tjeskobu i neizmjerenu sjetu, ne primjećuje nitko.
Godine glume sam utukao u život.
Prihvaćam pojam "tiha patnja" ko blaženo stanje nas neveselih.
U magli sam, jer u magli si i magla smo!
Ko upjevavanje mi se događa svaki dan.
A rado bih zapleo prste među tvojima.
I u ovim dosadnim godinama, još me radoznalost drži za ramena,
Još me sve vraća tebi kao da sam dječak željan ispunjenja.
Jer teško je opisati moje osjećaje prema tebi; jedinoj tajni moga jutra.
I zato spontano i spretno baratam poklicima, ne dajući nikome otkrivenje.
U snove ću pokoran, umoran i uporan,
Čekati tebe da dođeš, ne prođeš, ostaneš!
10
sub
01/26
Mjesto
star-rose-bloger.blog.hr
Postoje mjesta
koja ne traže dolazak.
Ona
ostaju otvorena
i kad ih nitko ne traži.
09
pet
01/26
Tišina srca
star-rose-bloger.blog.hr
U tišini srca osjećam bol,
ali svjetlost topline još uvijek tinja.
Tragovi tuge nisu slabost,
nego dokaz da srce još zna voljeti.
I dok svijet mirno spava,
moja nježnost čuva svaki trenutak,
svaku riječ i svaki dah
koji su ostali u meni,
bez žurbe i bez straha,
i u tišini zna da si tu.
KA NA KRIŽU
sewen.blog.hr
Ka da sam na križu, ma živ živcat,
Samo mi se ne da micat
Pa promatram lažima opijeni puk
I režim ka vuk, zvukovi ječe,
Dok oni kleče...
Ka da sam na križu, krvav do kosti
I još su me provali probosti
Ma sam se ka tica izmaka
Nema ovakvog junaka di sunce grije
Šta se smije...
Ka da sam na križu, ma zapravo svi smo
Nije bitno šta jesmo, a šta nismo,
Našli smo se sa miljun raznih misli,
Na zemlji se stisli, sa njom smo srasli,
I nastavili pasti...
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr