Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika09
čet
01/25
U stihu ljepotana
star-rose-bloger.blog.hr
A Taj osjećaj zaboraviti se
ne može. Ono je dio mene.
Osvojio me na prvu kao rima
koja uvijek štima. Poezija je
poput krila. U istom su stihu i
tonu, zanimljivo s pregršt avantura
poput leta u balonu.
Uvuku se pod kožu a tako
lako energično, bajno lepršaju i
tajnu vještinu otkrivaju.
Miluje, istodobno i raduje
i ta ljepota i osjećaj
nenadmašivosti ostaje.
A to koliko smo u tandemu dodiruje
i srce i dušu i moju i njenu.
Ona te razumije a s njom svaki
let postaje poezija... I u pokretu
ta nježna melodija. O lijepi moji
u slobodi i vjetru praši se i ko
pjesma u granama ostaje.
U stihu ljepotana bori se
i bez sile i snage ne da se.
Povezali se kao niti u svoj
toj iskri, sjaju, ma bolji su
jer oni te tako dobro osjećaju.
Munjevito ti se uvuku, ne
puštaju toj suštini pitomi
u svojoj divljini. Taj adrenalin
u tišini a iznutra ka zvijezda
trenutka... Otkrivaju svoj svijet
u njemu toliko čari a taj se
doživljaj nikad ne zaboravi.
UMJESTO REZIMEA 2024.
demetra1.blog.hr
Godina još nije pošteno ni započela, a sve se ponavlja. Danas holter, sutra ultrazvuk idući tjedan labos pa Suvag. Uglavnom dobro je da nije lošije. Toliko o temi koja u mojim godinama postaje sve prisutnija.
Malo sam listala po blog.hr i gle čuda sve je ostalo kao i lani. Oni koji mrze sve i svakoga istom mržnjom nastavljaju iako se čovjek zapita, ako ti je oko tebe sve mrsko zašto ne odeš negdje gdje ćeš biti sretniji. Ja bih otišla. Oni koji se ljube nastavljaju s rijekama poljubaca, vodopadima ljubavi trenutne i velikim rijekama ljubavne prošlosti. Oni koji su svjetski putnici, a nisu još krenuli imaju tisuće sjajnih fotografija gdje su bili, gdje će ponovo poći ili samo planiraju… ako; oni koji još uvijek lakonogo hode nastavljaju planinariti uzbrdo pa niz svih tih prekrasnih planina naše male domovine. Neki nas uvjeravaju kako smo ih trebali slušati jer eto baš sve znaju, oni su naši sveznadari kada su u pravu jesu, a kada nisu… a što se može i to se dešava iako si možda sveznadar. Vidim nisu se promijenili ni izrazi od kojih se normalnom čovjeku povraća jer svakoga je rodila majka pa po mom mišljenju nema ništa strašnije od vrijeđati i pogrdno nazivati nečiju majku bez obzira što mislili o osobi koju je rodila. Izvještaji događanja se nastavljaju i slikom i riječima. Vidjeh da se neki samo oglase kako bismo znali da su tu i da su neki drugi prioriteti važniji. Neki samo zavire i nastave dalje jer kao da smo već sve rekli, sve pokazali što znamo ili neznamo. Na žalost neki nas po tiho ostave odlazeći tamo iza, gdje će nas dočekati. Vjerujem da ima novo-starih blogera, bar jedan koji vidjeh. Svakodnevni osmjeh jutrom se bez zastoja nastavlja. Recepti se samo nižu, humoreske oslikaju jer dvaput je dvaput. Sve u svemu nova godina – staro blogo-stanje.
Neka nam je bar za nijansu zanimljivije, zdravije i sa malo više „šuštavog šarma“.
Skromna želja jer za velike želje rijetko kada je pravi trenutak, ovaj sada još nije.
onako za dušu
PLASTIKA
sewen.blog.hr
Prova san juhu, nešto je tanka,
A danas san prova izvest se vanka
Kad staviš šaku papra i soli,
Malko te peče al stvarno ne boli.
Uz lešo sam meso naručija hren
Pa ga tako lakše smažem u tren
Jer nema gušta, jer nema šušta,
A glad je jaka i ne popušta.
I kolač je bija - pošalji ga dalje!
Triba mi slatko, al jestivo da je.
Uzeja kavu sa mlikom i vodu,
Eura šaka ka da sam na brodu...
Sve šta je vridilo, kad bija sam dite,
Danas je ništa, bacite i prolite,
Plastika svugdi, plastika na svima,
Najmanje plastike u plastici ima!
08
sri
01/25
dodati metale za tvrdoću i trajnost
potok42.blog.hr
oni su ostali u dublinskom kvartu artane.
a mi smo otišli, napustili zeleni otok, vratili se
u svoje naselje imena andrije hebranga,
u grad na periferiji hrvatske provincije.
moj sin, snaha i unuk nesebično su nam
poklonjali epikurejski hedonizam, privrženost,
velikodušnost, podučili nas strpljenju,
pokazivali put u velikoj avanturi života.
dok iz fotelje slažem postove za mali portal
pitam se što smo mi njima darivali osim čistog,
mekog zlata ljubavi? a trebali smo dodati metale
za tvrdoću i trajnost: savjete, prekoravanja, budnost.
06
pon
01/25
Malo je ljudi
potok42.blog.hr
Malo je ljudi u blizini kojima bih
mogao čitati pjesme naglas.
Malo je ljudi pred kojima bih
Mogao bez stida i obazrivosti zaplakati.
***
Bio je shrvan kada mu se sin vratio
na posao i obitelji na Sjever Europe.
Rekao sam mu kako bih ga utješio:
otišao je živjeti, mi ostajemo umirati.
***
Ne nude jednostavno ništa na tržnici
života, na kamenitim klupama smisla.
Ipak zastanete i pitate ih zašto ne trguju.
A oni zapravo prodaju – priče o razlozima.
***
Neprekidno smo na neravnom putu
s prtljagom od posuđa i prve pomoći.
Strah, žaljenje i brige drumske su bande
koji otimaju naše uživanje u krajoliku.
ŠAL
sewen.blog.hr
Sićan se dobro ćaćina šala,
Iša san na pir, prija me zvala.
Bija san faca, ako ne lažu,
Sve škure boje, ali se slažu.
Danas san sličan vidija u busu,
I sve stare slike, ka nekad tu su.
Grebe po licu, al ka da me mazi,
Godi mi grlu, tepli me, pazi!
Mirišu jutra i dani i noći,
Nebi još tija, a znan da će proći,
Prolazi sve, a bilo je slađe...
Nazva san mater da mi ga nađe.
Oću ga nosit, neka me grebe,
Sitin se svega, sitin se sebe.
Oću ga nosit nek mi miriše,
A mater kaže, nema ga više...
05
ned
01/25
ŽIVIJA I MRIJA
sewen.blog.hr
Da oće malo učinit vrime,
Pa s tebon otić malo u đir.
Da vidin jeli se primilo sime,
Tamo di za nas, naša san mir.
Da oće malo zapuvat bava,
Dok ti se znoji u podne tilo,
Svi su mi rekli, suknja je Đava,
Ma ti si cila Božije dilo!
Pripliva bi u po ure valu cilu,
Da bi tebi doša i bija u krilu.
Da mi rečeš da je sto mornara,
Ja san pravi, srce se ne vara.
Ja proša bi svako strano misto,
Al za tebon mala, patija bi isto.
Znan sa kim bi svoje gnjizdo svija.
Sa tebon bi viruj, živija i mrija!
04
sub
01/25
Škrinjica nota
star-rose-bloger.blog.hr
Pisanje je muzika,
slušam ritam svojih
riječi. Ton osjećaja
plovi i snagu misli lovi.
Osjećajem niti lete,
spajaju se kao siluete.
Dodiruju se i bježe one
su duboke ali nježne.
Puštam da me iznenade,
u tragu balade. Put je to
vjere i nade pomiješano s
ljubavi, tu sve ostade.
Škrinjica blaga, poezije i
razne isprepletene note
čuvaju svoj let u svijetu lipote.
02
čet
01/25
Visina ili Spire of Dublin i James Joyce
potok42.blog.hr
Lutamo Dublinom, ulice pričaju povijest.
Naši koraci osvajaju trenutke, stvaraju nova sjećanja.
Naši koraci osvajaju prostor, stvaraju nove svjetove.
Simboli su svuda oko nas kao istina u dosijema X.
Sudaramo se na O'Connell Streetu sa čeličnim spomenikom
Spire of Dublin, 120 metarskim jarbolom grada,
Odrazom hladne modernosti i svjetlosti u sjeni prošlosti.
Prekoputa, na North Earl Streetu, čeka nas James Joyce,
Uspravan, sa šeširom, štapom i naočalama.
Moja prva pomisao nije bio Uliks, već pisma
koja je napisao Nori Barnacle, svojoj djevojci i muzi
koju je, nakon dugo hodanja oženio:
I od najmanjih sitnica mi se strašno nadigne kita –
kurvinski pokret tvojih usana, smeđa mrljica na turu
tvojih bijelih gaća, nenadana nepristojna riječ koja izleti
iz tvojih usta, neočekivani nepristojni zvuk tvoje zadnjice i
snažan zadah koji se tada lagano širi iz nje. U takvim
trenucima osjećam ludu želju da to učinim na neki
sramotan način, da osjetim tvoje vrele pohotne usne
kako ga sisaju, da ga nabijem među tvoje sisice sa
ružičastim vršcima, da svršim na tvom licu i
raštrcam ga po tvojim zajapurenim obrazima i očima,
da ti ga nabijem među guzove i guslam.
Strastveni, skaredni Jim, podsjetio me na crkveni toranj (spire)
koji je iznad običnosti, bez straha od visine.
...
sewen.blog.hr
Neki se putevi zatvore da bi se otvorili novi,
Al bitno je da hodamo, letimo, da lađa plovi.
Dobar vjetar u leđima nam svima treba...
I nema nam granice, nema do neba...
Život je kolač s malinama i tamnom čokoladom,
Dan je obojan čekanjem, bojama i nadom.
Neka smo hrabri, neka smo ranjeni strahom,
Ljudi smo i opet ćemo postati čistim prahom!
31
uto
12/24
LJUDI
sewen.blog.hr
Ljudi nose tužna lica za kamuflažu,
Ljudi ka i ja, obični, isto lažu!
I meni je lakše kad se ne vidi iza vrata.
Ni matere, ni ćaće, ni sestre, ni brata!
Ljudi nemaju straja ko će čuvat stražu,
Ljudi ka i ja, obični, isto lažu!
Meni je skoro pod normalno sakrit sve.
Reka bi svit, ka zmija noge, podase!
Šta ima ko znat di ću?!
Šta ima ko znat s kim ću?!
Živija, a ka da nisi živija, nema ćakula...
Budan samo po noći ka i Drakula...
Ljudi puno toga misle, a malo toga kažu,
Ljudi ka i ja, obični, isto lažu!
Neću se isticat, sjena je uvik sjena!
Nebitno jesi li muškarac ili žena...
28
sub
12/24
Jutro - 60.godina
luki2.blog.hr
Da, "Jutro poezije" je danas navršilo 60 godina! Bilo je i dirljivo i lijepo, a spomenuti su i svi voditelji "Jutra", a čitale su se I njihove pjesme...Toliko mi je bilo drago da sam došla i prisustvovala jednoj ovakvoj obljetnici....Malo fotografija:
I na kraju,ne mogu opisati sreću kad sam pronašla ovaj kuglof...kolač - kako ga tko već zove. Naime, ovo sam jela kao mala. U Bratislavi.i znate što? Boli me briga što se proizvodi u Češkoj....Sve su to - moji!
I Lukasu čestitam njegov rođendan! Malac koji je plakao, jer "nije normalno da on dobije jedan, a svi ostali dva poklona.":)))))) Lukas, koji je naslijedio sestrin izgled u muškom obliku, Lukas koji je emotivan, ali i čvrst i jak kada treba, odlikaš na tetu:)))), razmišljanje tatino....Od svakog je dobio.na dar po nešto i nastao je jedan prekrasan sada već mladi gospodin. Sretno Ti bilo sve na svijetu!
Dok god dišem, čuvam Te i volim, i uvijek sam tu za Tebe.
Ljubim!
25
sri
12/24
Vedri semplovi u semplu mračne pjesme
potok42.blog.hr
Vi ste u crnom mraku i zbunjeni
Uvučeni ste podmuklo i s prijevarom u rat
I ne znate ništa o tome
Ne znate ništa o silama koje su ga uzrokovale
Ili znate gotovo ništa
Niste tu da pobijedite u ovom ratu
Ne možete pobijediti u ovom ratu
Laibach – F.I.A.T.
Mi smo zarobljeni u alienskim čahurama,
bespomoćno meso, bez otpora i izlaza,
obamrli, okruženi neizvjesnim,
anestetizirani davatelji snage postojanja.
Mi smo semplovi u mračnoj pjesmi straha i nade,
prepoznavanja i bijega, razlikovanja i tjeskobe.
A novi semplovi u semplu života su osmijeh
nasljednika nasljednika, miris doručka
u Dublinu, vreva i kip Joycea, iščekujuće sunce,
guinness, restorani s egzotičnom hranom, vedrina.
24
uto
12/24
4 ILJADE
sewen.blog.hr
4 iljade pisama sam napisa,
4 iljade zapisa i skica.
I ništa nebi izbrisa.
Čovik sam s 4 iljade lica.
4 iljade puta sam se srušija,
4 iljade puta sam se diga.
Najprije se udeblja pa se osušija.
Koja sam ćunka, koja sam knjiga...
4 iljade dana i noći sam proplaka i prosmija,
Istinu sam reka, ritko i vara.
I nije se primilo sve šta sam posija.
A moga sam zgrnit brdo para...
4 iljade svega sam ostavija na papiru.
Bija sam dan i bija sam noć.
I sad nek me ostavu malo na miru...
Al mislim da ću opet doć...
Mir
demetra1.blog.hr
Svima vama u ovom virtualnom svijetu želim zahvaliti za svaku podršku kada mi je teško, hvala za osmjeh jutrom, hvala za komentare na moje misli zapisane u ovom prozoru, hvala što ne odustajete iako nije uvijek sjajno. Želim svima blagoslovljen Božić!
P. S. ( putujem, pa vas čitam iza Božiča)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr