Evo skraćena verzija.
Jer ono je stvarno bila pilana. Mislim, neskraćena verzija.
A i rekli bi da se samo nabacujem kamenjem. Na Crkvu u Hrvata. Pa onda meni neko vrati kruhom, i eto ti začas tarapane....
Pa samo jedna konkretna primjedba.
Protivnik sam školskog vjeronauka, ne vjeronauka kao ideje, nego ovako postavljenog. Prvo, ja bih ga izbacila iz osnovnih škola, djecu poslala na pravi vjeronauk u crkve, da ga tamo obavljaju ne časne sestre i svećenici, nego upravo ovi školovani nastavnici koji ga sad obavljaju u školama. Koliko ja znam, oni uopće nisu u sustavu obrazovanja i ne potpadaju pod ingerencije ministarstva školstva pa ne znam što rade u razredima. Mjesto im je u crkvama, kad im je već Bozanić ministar. Ministar bez portfelja. Jer njihove plaće ne plaća iz svog đepa. To je prepustio nekom drugom. Državi. Tj. nama građanima, bili mi katolici ili budisti.
Osim toga, kažu da je vjeronauk izborni predmet, ali on je u satnici, tako da ako ne želite da vam dijete, prvašić naprimjer, pohađa vjeronauk, a ima ga treći sat po rasporedu, 45 minuta dijete je bez nadzora, na ulici ili školskom zahodu, jer ga nema ko čuvati. Učiteljici taj sat nije plaćen. Ma vidi čuda! Pa ti biraj.
U srednje škole uvela bih sasvim drugačiji vjeronauk, koji će učenike poučavati katoličkoj i kršćanskoj religiji kao većinskoj konfesiji u Hrvatskoj, ali u kontekstu svih ostalih religija ili nekakve "krovne" etike.
Ali to su samo moja razmišljanja. Ako većini odgovara stanje kakvo je sada, neka bude.
Dakle, dijete sam dala na vjeronauk. Na onaj u školi linijom manjeg otpora, i na onaj, meni važniji i vredniji, u crkvi. I tako bilo osam godina. U srednjoj me mala pitala za savjet. Zanimala je alternativa - etika. Mislim se, sama riječ govori da to ne može bit loše, zašto ne bi proširila vidike. Glupa nije, vidiće sama. Uostalom, i ja sam imala etiku, doduše u onoj socijalističkoj školi, i sjećala sam je se po dobrom, kao jednog dijela opće filozofije. Kao prilike da malo misliš svojom glavom, uspoređuješ i propitkuješ.
Ali valjda je upravo to ono što naša draga Crkva ne voli. Da misliš. Da biraš u mnoštvu ideja.
Jer oni etiku ne vole. Malo je reći, imam dojam da bi najrađe sve knjige iz tog područja zapalili na najvećem gradskom trgu.
Dakle, mala je krenula na etiku u školi, a na vjeronauk u crkvu. U očekivanju Svete potvrde u drugom razredu srednje škole.
Tamo na vjeronauku u crkvi ih postrojilo da dignu ruku oni koji idu na etiku u školi. Ona jedina digla ruku. Izvrijeđalo je na pasja kola i reklo da je neće krizmati, da izađe iz crkve. Ona ostala sjediti. Ponižena, ali ipak ponosna. (Njene progutane suze teško mi je oprostiti.) Tvrdoglava na mamu i uvjerena da je u pravu.
Ja pozvizdila. U afektu rekla da ko ih šiša, neće se krizmati. I fertik. Ona uporna ko magarac. Hoće. Ali ne smiješ lagati u crkvi, pa kako ćemo sad?
Ona našla kompromisno rješenje. Nije lagala, ali je istinu zatajila. Više nije dizala ruku.
Taj grijeh zatajenja (= laž) prebacujem na njihovu dušu.
Uputila se kod biskupa. Ja. Tražiti da mi se da na uvid dokumente po kojima je polaznicima etike zabranjena krizma. Da vidim ko je to potpisao. Sveti Otac ili Sveti Kardinal. Njegova ekscelencija nije primala taj dan. Nijedan - za ovako glupa pitanja.
Da su mi pokazali kakav papir na kojem to piše, začepilo bi mi gubicu lajavu. Još bi samo priupitala da mi objasne kako nekim likovima olako udjeljuju sakramente u paketu: krštenje, pričest, krizma, subotom, prije nedjelje u kojoj će se ta povlaštena faca velebno crkveno vjenčati. Znam nekoliko primjera. I zanima me cijena tog zahvata. I je li plaćen PDV. Jer, oprostiite, ja plaćam PDV u svemu što kupujem, punim državni proračun i iz svoje plaće, proračun iz kojeg i oni grabe.
Ne bi im objašnjavala da ni mene ni moje dijete niko u ovoj državi ne mazi. Niti to tražimo. Do svega dolazimo težim putem. Do plaće radom, do ocjena učenjem, do krizme vjeronaukom.
Do kruha motikom.
Propitkivala sam se i u školi. Našla još roditelja s istim dvojbama. Ali oni su popustili pritisku i djecu koju su namjeravali krizmati prebacili s etike na vjeronauk.
E pa, ako je to rješenje, onda nemam više što reći.
A škola se ne bi štela mešat....
Krizme je ipak bilo, ali meni je ostao gorak okus u ustima od ove torte....
