morsky blog

(Nadam se da ovo "seljak" neće izazvati negativne reakcije kod onih kojima je to zanimanje...)

Dakle, kad si seljak, nikako poslat mail. Tri adrese žena dala, neće.

Budući da je neki dan ovdje po blogu bilo riječi o pustim kućama, očuvanju tradicije, i tako tome, zore je s nama podijelila svoje iskustvo vraćanja stare zapuštene kuće na otoku u život. I to kakav život!
Kuća joj je ravno za u časopis!
A vjerujem da je takvih primjera mali milijun po našim selima, gradovima i otocima.

Ali, ali... (to mi je drugo ime) - nije to - to, u svjetlu onoga o čemu sam ja pisala. Te stare, prekrasne kuće redom su postale vikendice. A ne kuće kakve su nekad bile, kuće u kojima se živilo.
E sad, kažu da za prolivenim mlikom ne vridi plakati.
Bolje vikendice nego ruševine.
Pa sad neću lamentirati na tu temu.
Jer namjena tih kuća ne umanjuje njihovu lipotu. I trud i pusti novac koji su ljudi uložili da bi im vratili sjaj ili, kao u mom slučaju, samo odsjaj minulih vremena. Znam to iz prve ruke.

Ma, da ne duljim više, evo par sličica koje sam zori obećala poslat emajlom.
Napomena: slučaj je različit, ova kuća nije obnovljena kao njena, ona je nova, ali je ja na svaki način želim "postarati". Znate kako ono kažu: Ma, napraviću ja lipšu i stariju!

(Nekima od tih slika već sam se hvalisala.
Malo me sram, inače mrzim hvalisavce, ali eto... i meni se zalomi.)