morsky blog

Što mislite, ima li tužnijeg prizora na svijetu od pogrebne povorke iza malog bijelog lijesa?
Mislite da nema?
Ima. Nažalost.

Prizor je nadrealističan.

Brod pristaje uz rivu otočnog mjesta. Jugo. Snažno. Vjetar koji sam po sebi utjeruje neku tjeskobu u dušu.
Nebo počinje plakati sitnim suzama.
U brodu mali bijeli lijes. Majka, otac, bake i djedovi, pradjed... Stisli se, nestali.
Bol neizreciva.
Svećenikova halja vijori na vjetru...
Tišina. Strašna, ubitačna. Zaglušujuća.
Samo jugo huči.
Samo jugo.

Ima još. Tuge.
Na rivi se polako okuplja pogrebna povorka. Čitavo mjesto. Na pogrebima se okupe svi koji mogu hodati. Na ovakovima i više.
Brojim ih. Onako od oka.
Tristo, tristopedeset ljudi.
Čitavo mjesto. A došlo je i nešto ljudi iz grada.
Nekad je bilo više djece u školi...

Umrlo je dijete.

A polako umire i otok....