morsky blog

Što da radi čovjek (žena) koji se bori za pravo korištenja svog godišnjeg odmora kako želi, a razni neprijatelji, jači i opremljeniji, i brojniji, mu to pravo osporavaju? Vode nepravedan rat protiv prava na samoodređenje? Što da radi slabija strana?
Jasna stvar, povlači se u ilegalu.
Počinje voditi partizanski rat.
Iz zasjede napada. Radi diverzije.
To je jedino što mu preostaje.

Dok ne ojača. Financijski. Pa onda bira oružje. Diktira uvjete. Postaje gospodar rata i mira.

Dok se ne steknu uvjeti, najbolje je povući se u ilegalu.

* * * * * * * *

Naime, nenadano uletio tjedan godišnjeg odmora.
Već u petak počeli se kovati planovi.
Strategija i taktika.
Odmjeravanje snaga s protivnicima.

Vikendica otpada. Jer ona zarađuje eure za dugu hladnu zimu. Za izvlačenje iz neprijateljskog obruča dugova i minusa na tekućim, deviznim i svim mogućim računima.
Predana je u ruke neprijatelja, Ovaj put iz prijateljske Slovenije. Žrtvovana za više ciljeve.
Dakle, taj put je odsječen.
Traži se drugi izlaz.

Druga opcija još gora. Selo moje malo. Veseli obiteljski skupovi. Addams family.
Gledala tisuću puta taj film. Dosadio.
Dosta je bila i vikend-varijanta.
Druga odstupnica odsječena.

Izabirem politiku trećeg puta.
Vis. Komiža. Biševo.
Bilo što. Rab.
Ma - Lika. Gorski kotar.
Sinj. Gospa. Međugorje. Široki?
Tu je već stvarno nastupio očaj.
Pristala bih na sve.

Ne može.
Na sastanku generalštaba ta varijanta je odbačena. Hametice potučena.

E pa kad su mi svi putevi zatvoreni, idem unazad.
Svojoj kući.
Prati, peglati, brisati prašinu sa školskih knjiga...Čitati krimiće, surfati po netu...
Ma, divota.
Ukućani su također na godišnjem, ali na drugoj adresi. Onoj opisanoj kao druga opcija.
Dakle, osama.
Uvijek sam tako zamišljala idealni odmor.

I tako sam već dva dana na tajnom godišnjem odmoru.
U ilegali stana na šestom katu.
Kupanje u lavoru.

Ali, neprijatelj je pojačao obavještajne napore i otkrio partizansko leglo.
Mislim da mi slijedi zarobljavanje.
Mučenje.
Ali ništa neću priznati.
Neću reći da baš uživam u toplom obiteljskom okružju.
Jer će oni htjeti da to priznam. Baš neću!
I dalje ću hrabro grintati.

Izdržaću još jedno zarobljavanje.
Još jednu divnu obiteljsku feštu.
Šire-obiteljsku.
Odlazak na misu.
Veliku Gospu, Kraljicu svih Hrvata. Velikih.
Fini ručak.
Domoljubne pjesme.
Busanje u hrvatska prsa.
Iseljeničke priče.
Ortodoksna predavanja o teškoj i krvavoj hrvatskoj povijesti. I zbiljnosti.
Govore koje znam napamet.

Sve ću to izdržati jer me moj princ obećao osloboditi.
Odvesti me na kraj svijeta.
Ne vremenski nego prostorni.
Ne na bijelom konju. U bijelom brodu.

Pitate se di je kraj svijeta?
I ja se dvoumim po tom pitanju
Je li na Žutu, rtu Opat, ili čak u Murteru? Šibeniku?
Za dalje destinacije nema nafte.
Naftna kriza.

Idem se spakirati i krećem.
Slijedećih 5 dana korisnik je privremeno isključen. Nedostupan.

Živjeti se ne mora, ploviti se mora.