online

nulla dies sine XVL lineae




30.07.2005., subota

Kako sam se uzaludno očitovao Zaposleničkom vijeću Vjesnika


Kolega bloger Dragan Antulov na svom trećem blogu spomenu i slučaj mog otkaza:

Friday, July 29, 2005

Changes in Croatian Blogosphere

Željko Peratović (Zeljko Peratovic), one of few Croatian journalists who also happens to be regular blogger, just got fired from Vjesnik because he breeched contract by publishing an interview for Feral Tribune. Peratović claims that there was political background for that decision.


Kolegi Antulovu ću na kraju ovog posta dodatno objasniti obavještajno-političku pozadinu ovog pokušaja otkaza, a sad malo nepoznatih nedavnih pojedinosti, kako su mi ga mislili uvaliti.


Hoće li Stjepan Malović i u ovom slučaju biti u sukobu interesa?


Isti dan, 23. 05. o.g. kada je Andrea Latinović zajedno sa cjelokupnom svojom uredničkom ekipom, osim sadašnjeg glavnog urednika Darka Đuretka bila prisiljena dragovoljno podnijeti ostavku, Upravni odbor Vjesnika d.d., potpisan direktor Franjo Maletić poslao je Zaposleničkom vijeću Vjesnika Prijedlog za izvanrednim otkazom meni, jer da sam navodno teško prekršio odredbu ugovora o radu po kojoj se veli da je strogo zabranjeno surađivati s drugim medijima bez pismene suglasnosti redakcije.

Direktor Franjo Maletić je uz to priložio i opomenu koju mi je 2002. poslao njegov prethodnik Rikard Pompe, a kojom mi se prijeti otkazom jer te godine u zadnja četiri mjeseca navodno nisam ispunjavao normu.

Gordana Tintor, člnanica Zaposleničkog vijeća telefonirala mi je 27. 07. tražeći da dođem do redakcije, iako sam još bio na bolovanju zbog smrti majke, i očitujem se Zaposleničkom vijeću o Prijedlogu izvanrednog otkaza koji im je proslijedio Maletić.

Goga Tintor, kojoj Nenad Ivanković u svojoj knjizi s ključem Sova posvećuje dosta prostora, odnosno opisa, nije mi htjela dati da kopiram Maletićev Prijedlog, već da samo bacim letimičan pogled na njega.

Bivši urednici Krešimir Fijačko i Miroslav Ležaja odmah su mi prišli izraziti potporu. Neke kolege su isto to učinile kriomice čudeći se zašto Maletić nije pričekao par dana od majčinog pogreba. Rok za davanje Izvanrednog otkaza je inače 15 dana od sazbnanja da sam počinio tešku povredu Ugovora o radu. Dakle imali su vremena.

Bešćutna smišljena igra.

Neka.

Dobio sam ja i teže bitke. Primjerice, u siječnju 1992. na jednoj čuki ponad Vrhovina odbio sam pucati po četniku koji je pišao iza nekog skladišta, jer nism bio vojnik i jer je bilo primirje. Uperio sam argentinku u tipa iz neke riječke brigade koji me htio kriminalizirati jer je posumnjao da sam poslan da iz Zagreba da ispitam jel on ubio kojeg civila u Gospiću. Riječanin je držao kalašnjikov uperen u mene. Gledali smo se tako na dva metra udaljenosti oči u oči i prvi je spustio cijev ka zemlji. Svjedok je Vjesnikov fotoreporter Zlatko Kale. Eh, da, argentinku su mi uvalili u ruke da mi pokažu kako je to dobra puška. Nisam ju nosio sobom, niti sam ju tražio.

I napišem ja u četvrtak očitovanje Zaposleničkom vijeću, a Goga Tintor ga odnese dr. Goranu Popoviću, inače stvrarnom šefu redakcije, dobrom prijatelju Stjepana Malovića, od kog je naručio famoznu analizu nove uređivačke politike Vjesnika i kako čujem, pošto je bila pozitivna, fino mu je honorirao. Kako ja sad da očekujem da u moju zaštitu stane Vijeće za medije HHO-a čiji je predsjednik Božidar Novak, član Nadzornog odbora Vjesnika i profesor Stjepan Malović, poslovni suradnik Uprave koja mi hoće dati otkaz.
Evo što sam napisao u Očitovanju:

Zaposleničko vijeće Vjesnika d.d. Slavonska avenija 4/2

Zagreb, 28. 07. 2005.

Predmet: Očitovanje o Odluci Uprave Vjesnika d.d. od 25. 07. o.g. da se novinaru Željku Peratoviću uruči izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne dužnosti

Štovani,

Ja dolje potpisani novinar unutarnjopolitičke redakcije Vjesnika Željko Peratović, ovime želim objasniti svoje viđenje okolnosti koje Uprava navodi kao razlog da mi se dadne izvanredni otkaz ugovora o radu.

Intervju s Pavlom Gažijem, socijalističkim ministrom policije u SRH (1982./1983.) objavljen u tjedniku «Feral Tribune» broj 1035 pod naslovom Đureković je ubijen izvanprotokola smatram svojim autorskim djelom (zato i nije potpisan pseudonimom). Od 1983. do danas gospodin Gaži dao je samo dva intervjua, oba meni. Jedan za Fokus 2000-e, a drugi je mogao izići u Vjesniku da je tako htjelo uredništvo.

Intervju sam napravio o vlastitom trošku, otputovavši neradnog dana, prijateljevim automobilom u Koprivnicu gdje živi gospodin Gaži i fotografirajući ga vlastitim fotoaparatom, koristeći vlastiti film, i plativši iz svog džepa troškove izrade fotografija. Isto tako, intervju je napisan i poslan u redakciju Ferala izvan mog radnog vremena u Vjesniku.

Gornjim želim reći da ne smatram kako sam Vjesnik u bilo kom materijalnom smislu oštetio publicirajući Gažijev intervju u tjedniku Feral Tribuneu.

Priznajem da sam prekršio odredbu ugovora o radu koja kaže da je novinarima Vjesnika dopušteno surađivati s drugim medijima isključivo uz suglasnost poslodavca, odnosno uredništva.

Obzirom na važnost teme o kojoj je govorio gospodin Gaži, te činjenicu da sam prethodno s njim o ubojstvu Stjepana Đurekovića razgovarao za Vjesnik (prilog 1.) prema ranijem dogovoru s glavnom urednicom Andreom Latinović, urednikom Zoranom Vodopijom, urednicom Nadom Dmitrović i pomoćnikom direktora za redakciju dr. Goranom Popovićem, a kako taj dogovoreni razgovor za Vjesnik nije objavljen, bez da sam dobio bilo kako obrazloženje od spomenutih, a tražio sam ga od dr. Popovića i urednice Dmitorović, rukovodeći se novinarskim načelom slobode izvještavanja, a i zakonskim propisima koji zabranjuju cenzuru, prošireni razgovor iz Vjesnika napravljen o svom trošku, objavio sam u Feral Tribuneu.

Tekst za Vjesnik bio je napisan 11. 07. 2005. u 14:54, a glavna urednica pogledala gaje u 15:14 i prema riječima urednice Nade Dmitrović zabranila njegovo objavljivanje bez obrazloženja.

Bio sam spreman u skladu s višim profesionalnim standardima ili novim Vjesnikovim općim uredničkim pristupom prepraviti spomenuti teks, napisati novi, ili napraviti za Vjesnik samo intervju s Pavlom Gažijem, o čemu sam razgovarao 12.07.2005. s pomoćnikom direktora za redakciju dr. Goranom Popovićem.

On mi je obećao da će kontaktirati glavnu urednicu Andreu Latinović vezano uz ovaj problem te da ću na vrijeme biti obaviješten o svemu.

Usput, iznio sam mu i niz drugih problema koje sam imao u komunikaciji s dotadašnjom glavnom urednicom počev od rujna 2005. kada me javno optužila da na moje tekstove stižu prigovori i direktoru Franji Maletiću. O ovim pritužbama dr. Popoviću više možete saznati iz dijela mog Prijedloga Državnom odvjetništvu RH za mirnim rješenjem spora, a vezano uz posljedice kršenja ljudskih prava koja sam doživio od Protuobavještajne agencije, a što je službeno priznao i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora (prilog 2.).

Dr. Popovića sam obavijestio da sam zbog mobbinga kojem me je izložila dotadašnja glavna urednica Andrea Latinović bio primoran biti dva mjeseca na bolovanju, odnosno psihijatrijskom liječenju, u svibnju i lipnju mjesecu ove godine.

Medicinski je dokazano, a to može posvjedočiti i moj liječnik, da je novinarski poziv specifičan, te da cenzura i mobbing, odnosno nemogućnost pisanja i objavljivanja mogu izazvati teške duševne posljedice.

Dakle, kako mi ni dotadašnja glavna urednica ni pomoćnik direktora, a ni ostali urednici nisu obrazložili kakva će biti sudbina mog teksta o ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje upravo danas dobiva izuzetnu međunarodnu dimenziju, smatrao sam da bih na pismeno odobrenje da taj, ili prošireni tekst na istu temu objavim negdje drugdje, mogao čekati ili do smrti gospodina Gažija ili valjda do promjene čitave uredničke i uprave strukture «Vjesnika», ili nedaj Bože do gašenja lista, a što sam smatrao protivnim svim novinskim načelima pravodobnog i istinitog izvještavanja.

Vezano uz primjedbu da sam i 2002. dobio opomenu o mogućem izvanrednom otkazu o radu od tadašnjeg direktora Rikarda Pompea, molim Zaposleničko vijeće da o tome za mišljenje upita tadašnjeg glavnog urednika Krešimira Fijačka, njegova zamjenika Miroslava Ležaju, te izvršnog urednika Zlatka Herljevića koji me je 2003. u ime Vjesnikovog ogranka HND-a predložio za HND-ov u nagradu za istraživačko novinarstvo. Reporteri bez granica Austrije dodijelili su mi medunarodnu nagradu za istraživačko novinarstvo Press Freedom - Signal fuer Europa 2003, dijelom zahvaljujući i tekstovima publiciranim upravo u Vjesniku.

Srdačan pozdrav,

novinar

Željko Peratović



Posljednji odlomci Očitovanja Zaposleničkom vijeću Vjesnika


Očekivao sam da će mi se u petak javiti Gordana Tintor da mi veli što je rekao Popović, odnosno kako se očitovalo Zaposleničko vijeće, a ono zvrcne me šef Vjesnikove pravne službe Ivica Kriletić (na Općinskom sudu u Zagrebu poznat po tome da skoro da nije dobio nijedan spor u ime Vjesnika, i pozove me da dođem k njemu kako bih preuzeo Odluku o izvanrednom otkazu.

-Bis Montag, rekoh mu.

- Upravo sam kod liječnika, bolovanje i tako to...

_ E onda dobro, u ponedjeljak u 09 sati u mom uredu, onako će socijalističko-birokratski Kriletić.

Uglavnom da sam ne ulazim u pojedinosti liječničke tajne, moj doktor mi je zabranio svaki kontakt s izvorom stresa (redakcijom) i obiteljsko liječenje. Tako da će am Montag netko iz meine Familie odnijeti potvrdu o bolovanju i napomenu da bi mi susret s uručiteljem otkaza opasno narušio zdravlje, što bi tek Uprava, odnosno koja joj je poslodavac, morala obilato gotovinirati.

A bliski prijatelj direktora Maletića, preko posrednika mi je poručio da iza ovog Izvanrednog otkaza stoje jedan sadašnji ravnatelj obavještajne agencije i jedan bivši udbaš oko kojeg se njemačko pravosuđe raspituje vezano uz ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Eto, dragi moj Dragane Antulov to ti je obavještajni dio političke pozadine otkaza kojeg mi htjedoše uvaliti.

Sve u svemu, dragi čitatelji 45 lines ne bojte se da sam ovom pričom ispucao sve adute svoje obrane. Ima ih još o kojima moji neprijatelji i ne sanjaju jer su zaslijepljeni mržnjom i strahom.


Bivši direktor Vjesnika Rikard Pompe i Zlatko Herljević, dok je bio glavni urednik (2000-e) u obilasku Doma za nezbrinutu djecu u Nazorovoj


- 22:09 - Komentari (0) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (42)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (45)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic