Dnevnik toka misli

srijeda, 23.04.2014.

LPS kao GO za mozak



Danas je jedan od onih dana kad te sparina u zraku podsjeća na ljeto, a sivilo neba na zimu. Još tri dana do godišnjeg. Trebala bih po završavat sve repove pa da uplovim u taj san lagana. Ali danas nije dan za rješavanje repova. Danas je dan za totalnu ugašenost intelektualnih sposobnosti.

Čitala sam neki članak o ženi koja osim izgledom želi i po umnim karakteristikama biti što sličnija barbiki. Nešto u smislu lijepa bez pameti i pamćenja, ergo bez odgovornosti prema sebi i drugima. Jer tko ne zna i ne razumije zbog ograničenosti umnih sposobnosti, ne može biti ni odgovoran za svoje djelovanje odnosno ne djelovanje. Zato i postoji institut skrbništva i lišenja poslovne sposobnosti. Idilično. Zaista razumijem tu ženu, iako ju ne opravdavam i definitivno se ne slažem s njom, niti bih ikada nekoga podržala u tome. Ali da, razumijem ju.

Često poželim ugasiti svoj mozak. Na par minuta, čisto da ohladi, da se resetira. Nije to sad neki mozak koji bi se bavio strahovito važnim pitanjima ili problemima, ali ima tu manu da se unatoč banalnosti svojeg intelektualno misaonog sadržaja, nikad ne gasi. Da li zaista postoje ljudi koji mogu onako, zuriti u prazno potpuno praznog uma? I kad ih pitaš o čemu razmišljaju, oni kažu – o ničem, i zaista im nikakva misao ne prolazi glavom?

Dosta mi je konstantne bombardiranosti informacijama. Televizija, internet, mobiteli, reklame, slike, zvukovi, pisana slova, navlačenje, zamućivanje perspektive, dezinformiranje, selektivno informiranje. Kao uređaj uključen u struju 24 sata dnevno, kao kad popiješ prejaki čaj od đumbira, i svaka ona čestica ljutine te pikne, tako me svi ti izvori pretežito nepotrebnih, ne točnih i dosadnih podataka bodu, uporni poput roja komaraca.

Zato me i ne čudi da je neka žena zaključila da joj je profitabilnije umiriti savjest, svijest i svijet svojom glupošću.

Mali mikro primjer toga su žene za volanom. Prema mojem iskustvu, kad muškarac u drugom autu napravi neku glupost za volanom, moj muž mu psuje sve po spisku, a kad neka žena to napravi, onda samo kaže – žena za volanom, i vozi dalje. Predrasuda koja me tješi da kad ja napravim neki vozački gaf da će drugi vozači u prometu, vidjevši da sam žensko, samo odmahnuti glavom, i neće se previše živcirati, jer im ta predrasuda da su žene loši vozači, omogućuje da to prihvate kao nešto normalno, neizbježno, s čime se ne treba puno zamarati.

Tuđe ponašanje, ako izvire iz gluposti i neznanja, urođene genetske nesposobnosti, manje nas opterećuje, nego ono koje proizlazi iz nepoštenja, zlobe i pohlepe.

Iako je danas dan totalne ugašenosti intelektualnih sposobnosti, što će reći osjećam se kao da sam pala s Marsa, nisam sigurna da li sam uopće sposobna voditi suvisle razgovore sa živim bićima oko sebe, nažalost nije dan totalne ugašenosti mozga kao takvog, pa on neumorno plete mrežu asocijacija i bruji svoju beskorisnu pjesmu o onome što je bilo, što jest i što će biti.



Oznake: Hmm...

23.04.2014. u 12:05 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora