Jednom godišnje, kad su najveće gužve i vrućina, nastupa vekejšn, što bi se reklo odmor.
Možeš odjuriti na more, na granici se preznojavati i čekati satima, uzdisati u nekom neuslovnom apartmanu, peći se na suncu, da ne bude nisi bio na moru.
Ako imaš sreće naći ćeš zagađenu plažu, pa nećeš stati u vodi na ježa, ali će ti pod nos doplivati nešto drugo, pa što tko voli. U restoranima, sa cijenama kao da si u svemiru, nema mjesta, a ako ga dobiješ, hranu skoro nećeš. Većina naruči kavu i ljubi se satima s onom šalicom. Navečer udišeš morski zrak pun dima s roštilja pečene ribe koja je plivala još prošle godine i obavezno pivica, malo mlakasta da se ne prehladiš.
Izazov su i planine, naročito ako si kontinentalac kome je problem bez lifta se popeti i na prvi kat.
Skakućeš po planinama, naravno, strogo po stazi, ni slučajno ne probaj one primamljive bobice jer je ambulanta koja radi preko ljeta najmanje 20km udaljena. Navečer, ovisno od zemlje gdje je ta planinčina ili ćeš u krevet u 20h i gledati TV, ima dva programa i neki sa reklama na nekom nedokučivom jeziku, ili ćeš do zore slušati goste koji po deseti put naručuju istu pjesmu (čitaj buku) jer je nekog gosta glazbenik "pronašao"
Slično je s banjama.
Moraš biti trkač na kratke i duge staze pa stići obići sve izvore tijekom dana i biti zdrav. Naravno dok čekaš da ti se boca napuni "zdravljem" Čut ćeš sve moguće i nemoguće simptome raznih boleština od kojih ćeš se razboljeti ako ne piješ tu vodu.
Oni koji su u najnovijem trendu (ili nemaju novaca) mogu na stajkejšn.
Uvijek se trudim biti moderna, i ja ću probati taj stajkejšn, to jest odmor u kući.
Uživancija.
Sve četiri u vis, ne spremaš, ne jedeš ne primaš goste, ništa ne radiš, samo uživaš u miru svoje kuće, čitaš, skakućeš po internetu, isključeni telefoni.
U praksi je bilo malo drugačije.
Na ulazu u zgradu me je dočekalo obavijest (novi zakon tek nastupio) da se susjedi obavještavaju o renoviranju stana ispod mene. Baš me briga idem u uživanciju svog stana...
Tri sata poslije ulaska, došla ta vražija glad. Mogla sam birati izmedju zalihe čokolade, zamrznute torte, sladoleda, ili nešto spremiti ... onako na brzinu. Naručiti neku pizzu ??
Opuštanje, lagana muzika ... i ... tras bum ... potres ??
Ruši li se zgrada ??
Približava se ponoć ...
Ispada da onaj ispod mene (ne s nekim zgodnim idejama, nego onaj što renovira stan) ima radnike na crno, koji rade kad dodju s posla. Sad mi je jasno zašto je to na crno, noć, tamna noć.
Uživam ...
Treći dan opet tras bum, neko udara na ulazna vrata, legao na zvono i urla
-Meco, jesi li živa ??
Ne znam kako bih se javila ako nisam živa, valjda s onog svijeta da pošaljem SMS.
Otvaram vrata, onako bunovna, uplaši se čovjek. Što mogu, samo je ona princeza koja je spavala 100godina bila zgodna kad ju je princ probudio, ja izgledam kao da me je izbacila poplava.
Najavila se i poznanica koja ima običaj da vuče prst po ormaru a kad sam joj rekla da slobodno vuče, može i krumpir posaditi u prašini, uvrijedila se. Čudno.
Navala gostiju,zabrinuli se.
Kuhanje kave, sokovi, trčanje po pivu, nešto da se isjecka ...
Ma nosi se stajkejšn, odoh ja da se zlopatim na odmoru kao sav normalan svijet.
