AnaM

nedjelja, 11.10.2015.

Psovke, da ili ne??

Stan nam je gledao na prekrasan vrt Biskupovske palače, pun cvijeća, drveća, tajanstvenih mjesta. Nije se smijelo u njega, ali moglo se gvirnuti s vrata, ako si bio jako dobar. To jako dobar je relativan pojam i nikako se ne slažu mišljenja roditelja i djece.
Iznad nas je stanovala neka zanimljiva famlija s puno djece. Sa njima se nismo mogli igrati jer oni govore ... ne znam što, mora da je to bilo mnogo strašno kad nas je samo njihov govor mogao pokvariti. Onda smo brat i ja, dobili hripavac lak oblik, i susjeda je dovela svu djecu da se zaraze od nas i lako prebole. Očito se nije previše vjerovalo u vaccinaciju. Dječak mi je nešto rekao, nisam razumjela i odmah sam otrčala pitatiti tetu, koja je uvjek sve znala, što to znači
Šokirala se
-Also, Bitte. Was sagt die Kinder ??
Kinder, to jest, mali meca je vidila da je nešto zabrljao pa se brzo sakrla u ormar.
Vrijeme je prolazilo, meca se igrala u jednom drugom gradu, daleko, od palače.Vrt nije bio tako lijep, ali je imao jabuku po kojoj je bila uživancija penjati se.
Opet neki dječak, eh ti dječaci, nešto reče. Malom meci se to svidjelo, pa i ona u sav glas ponovi. Svi su se veseli smijali i meca je sretno još nekoliko puta ponovla te riječi koje su fantastično zvučale. Na žalost, mama je baš tog trenutka izašla na balkon. Zgrabila je mecu i dovela je pred velikog tatu. Običnio je mama skrivala naše nestašluke.
-Pitaj svoju mezimicu što je rekla dječaku.
Tata me je strogo pogledao, sad bi se to zvalo zlostavljanje i video bi on, ali onda su roditelji drugačije odgajali svoje potomstvo. Sigurno smo zato takvi i ispali.
-To se nisam nadao od tebe.



Poslije, puno poslije, su mi objasnili da su to psovke. Bila sam već malo starija i tražila objašnjenje, jer svi tako govore.
To svi se očito u lekciju nije uklopilo, pa su mi dva sata držali predavanje.
Od svega mi je ostalo samo da je to poštapalica i da psuju oni koji nemaju što drugo za reći. Nije mi to dugo išlo u glavu jer sam brbljuša i buijica riječi za mene je normalna pojava ...
Psovke su interesantne jer su zabranjene, ne očekuje se da ih izgovorimo, zato su i zanimljive. Zanimljivo je vidjeti golišavu ženu jer je zabranjeno. Da se ne smije vidjeti nos, svi bi gvirkali i zamišljali kakav je ...
Ne psujem, nisam zato ni bolja ni gora od drugih, ali mislim da ima nešto u tome, psuje onaj tko je nemoćan i ne može ništa uraditi ni reći nego bijesno izjavljuje psovku ... Naljutio me je dječak, držao za ruke i nije vredilo što sam ga šutirala, smijao se. Pokušala sam lijepim
-Budalo
Nije vrijedilo. Bilo je ljeto, uhvatila sam ga za gaćice i povukla dole. Morao me je pustiti. Sva djeca su prsnula u smjeh
-Hahahaha, vidi mu se…
Bolje da ne napišem šta sam rekla, jer sam mu navukla komplekse za cijeli život, a nije bila psovka, nije, kad vam kažem. Možda su moje psovke zato jače, ne zasnivaju se na sexualnim radnjama, pa zabezeknu protivnika…
To je kao kad u virtualnom svitu napišeš post,napadaš, grdiš, pametnuješ, a u reali si manji od makovog zrna.
E, neka sam im rekao ...

- 09:26 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se