U sklopu ideje "Vreća sreće", danas je poduzeta nova akcija čišćenja. Ovaj put nije bila akcija za samo jednog čovjeka nego je pridošla pomoć od malo poznatije blogerice Assassin. Ni to ipak nije sve jer se pridružio još jedan član čiji će identitet biti otkriven za par redaka.

Odlučili smo se za čišćenje područja oko nekadašnjeg kupališta u dravskoj šumi. Sada je to napušten prostor kojeg mladi (ali možda i ne tako mladi) koriste za raznorazne aktivnosti, ali ni jedna od tih nije kreativna. Dapače, netko bi vrlo lako mogao reći da su spomenute aktivnosti destruktivne. Nažalost, ne samo za praktikante same nego i za okoliš.

Prvo smo krenuli do naše prve postaje gdje smo pokupili trećeg člana radne akcije.
Kada smo došli, toplo nas je dočekao Deda:

Assassin se već prije srela s njim pa je bio veseo kad nas je ugledao. Djelatnik Spasa nam je donio našeg trećeg člana akcije.

Rekli su nam da ga oni zovu Prebiti, ali to je više šifra nego ime. Naime, prijašnji vlasnik ga je tukao pa su mu ga oduzeli. Morali smo mu dati neko ime pa je nakon nekog vremena razmišljanja dobio ime Rajko. Kasnije smo saznali da se zapravo zove Žiga (ili ga je tako samo zvala jedna od djelatnica Spasa). U našem sjećanju je ipak ostao Rajko. Rajko spada u vrstu smećarskih goniča - kako smo ih mi nazvali. Pomogao nam je tražiti smeće i usput uživao u šetnji šumom. U početku se malo bojao, ali na kraju se navikao na nas i puno mahao s repom.

Očistili smo cijeli bazen koji je bio pun, ali ne vode. Imali smo dvije vreće budući da smo bili dvoje pokupljača (Rajko je smeće samo tražio). To nam nije bilo dosta. Čini se da u takvim akcijama vreća nikad nije dosta. Ili ruku koje bi te vreće punile, ali pustit ćemo sad to. Jednu veliku crnu vreću smo našli na samom mjestu pokupljanja pa smo ju napunili smećem koje nam nije stalo u naše dvije vreće. Bilo je tamo svačega, ali o tome ipak neću ovdje pisati. Oni koji bacaju smeće znaju najbolje što bacaju.

Rajko s našim ulovom

Šuma ipak nije blizu središta grada, a mislim da su u gradu službeni djelatnici koji su zaduženi za gradsku čistoću najviše angažirani. Zato su šume i mjesta na periferijama grada najbolji kandidati za zagađenje smećem, a najdalje su da bi netko od djelatnika do tamo došao. Znaju biti par puta godišnje (možda sam i previše rekao) organizirane službene akcije čišćenja šume, ali čini se da je to premalo jer zagađivači, čini se također, nikad ne spavaju.
Uvijek nam je cilj počistiti ono što najviše upada u oči jer bi mogli tako danima čistiti, a opet bi detalji ostali. Ovog puta smo, doduše, sve vrlo detaljno počistili. Vreće su se zato brzo napunile. Tužno je što grad s tom lokacijom (propali bazeni na Dravi) ništa ne radi. Nedavno su tamo razrušene neke zgrade (makar je to bio samo dom neke siromašnije obitelji) pa možda postoje i neki planovi što bi tamo bilo na mjestu tih zgrada.

Dodatno zabrinjava činjenica da to što su po šumi postavljene kante apsolutno ništa ne znači. Ne znam zašto, ali većinu tih kanti netko prevrne i sve što je bačeno u te kante na kraju završi izvan njih. U kompleksu (dio kojeg su propali bazeni i spomenute nedavno razrušene zgrade) je i jedan veliki kontejner, ali ni on ničemu ne služi.

Zabrinjavajući prizor kontejnera koji, očito, ničemu ne služi

Još jedan pokazatelj ljudske prirode (ovaj post možda nije direktno o ljudima samim, ali očito je tko se razbacuje smećem) je i to da u gradu nitko neće razbacivati smeće jer bi ga netko za to prijavio. U šumi nema puno ljudi pa je to razbacivanje dobro sortiranim smećem mnogo lakše za učiniti. Možda jedan papirić nije mnogo, ali dok gomila ljudi prođe kroz šumu (a prođe preko vikenda ili ako ne to, onda barem za neke praznike - dravska šuma je naročito popularna po slavlju za 1.maj) nakupi se mnogo toga. Izgleda da je ljudima lakše baciti smeće kad ih nitko ne gleda. U gradu i pred ljudima bi ih valjda bilo sram. Zaključujem, kod tih ljudi je dobrota (odnosno ispravnost) samo prisilna. Pravilo je pisano, ali se ne nose u sebi.

Kako god bilo, demotivirati nas ne može ništa. Namjeravamo i dalje čistiti mjesta na kojima se ostavlja otpad. Uz šumski put smo vidjeli dosta punih vreća, ali tamo ne ostavljenih da ih djelatnici za to zaduženi pokupe nego da tamo trunu i zagađuju nečije prirodno stanište. Slijedeći put ćemo morati uzeti tačke i pokupiti vreće smeća koje je netko samo izbacio iz auta (tzv. drive by) i krenuo dalje.

Pozivam sve iz Varaždina i okolice Varaždina koji žele puniti svoje vreće smeća da se jave. Mogu to učiniti preko ovog bloga - a oni posebno zainteresirani će ionako drugim kanalima doći do mene. Akcije se obično vrše nedjeljom. Zasad nas ima samo par (i to ne u uvijek u istoj postavi), ali svaka vreća sreće puno znači.
Ako vam čišćenje možda ne odgovara, iskoristio bih možda ovu priliku i za nešto drugo. Znam da su riječi reklame možda malo (uzevši u obzir koliko ljudi čita ovaj blog), ali vrijedi uvijek promicati iskreno dobre stvari.
U udruzi Spas je uvijek potrebna dodatna pomoć. Možete volontirati i čistiti životinjama mjesto njihovog (nadamo se privremenog) boravka. Možete i dati donaciju te time olakšati stvari jadnim i napuštenim životinjama. Ili možete udomiti nekog od štićenika Spasa. Sve te životinje su jako umiljate i dobre i jedva čekaju da dobe novog vlasnika.
Više informacija o tome na:
Spas



Brojač vreća sreće (sa strane u boxu) službeno prelazi s broja 1 na broj 4

Oznake: vreća sreće, ekologija, smećarski gonič, Udruga Spas