Linkovi
Blog.hr
Pišem (eng)
Miki d'Kolan

astrosailor

subota, 09.06.2018.

Svibanjska šetnja

Posjeta mom otoku u polovinu svibnja je uvijek gušt: turista još nema,
povremeni domaćini koji žive/rade negdje drugdje su došli nakratko za Prvi Maj i
otišli natrag na posao. Vratit će se na ljeto. Ja sam došao doma. To znam kad me
dočeka uobičajeni mjauk. Jedna od inkarnacija mačke koju smo tu jednom davno
udomili:
gf

Najdraže mi je kad imam vrijeme za dom i sebe u miru, bez zveketa novca i
buke pijanih Britanaca i inih ...anaca.

Već pri slijetanju sam bio počašćen gozbom vidika:
gf

Moj dio otoka je malo ulijevo:
gf

Čudno je ovako u jednoj snimci obuhvatiti područje gdje su generacije tvojih
predaka provodile živote. Najčešće nisu mrdnuli od ovog što se tu vidi osim
možda par puta u životu. A opet, ako su otišli, obično se više nisu vratili,
uopće ili za stalno, ostali su negdje u Argentini, Americi ili Australiji.
Gle, sve na A.
Lijep pogled na otočić Maun:
gf

Moja uobičajena šetnja:
gf

Malo prizemniji pogled na ono prije iz zraka:
gf

Nova kutija za knjigu na vrhu, lijepo, djeluje solidno, baš me zanima koliko
će potrajati.
gf

Protuargument namijenjen onima koji vele da naša ovca više ne skače po pašnjacima:
gf

Sreo sam i naše parlamentarce na fitness treningu. Više to nisu guske u magli
kako je nekada važilo za naše političare, ovi današnji previše kradu da bi
bili samo guske, to su sada pravi jarci...
gf

Lokalni političari u sprezi sa elektrom su ipak napravili nešto za raju,
evo nove ceste, tu stvarno ni puta nije bilo do pred par tjedana:
gf

Sad će čobani moći do svojih ovaca, a bojim se i budućih
građevinskih parcela. Rasprodaja didovine da se kupi novo, još gluplje auto, traje
tu već godinama. Selo pod tom cestom ima lijepu ACI marinu i prirodni fjord:
gf

Pogled nad terenima na Rebrima, koja figuriraju u nekim ne baš prečistim knjigama
u austrijskim bankama je prelijep:
gf

Da su oni koji su sklapali te poslove malo mudriji, doselili bi amo u neku potleušicu
i ostavili se mutnih poslova zauvijek, pasli bi jednu kozu. Ali nisu, oni neće prestati grabiti,
grabiti, grabiti dok su živi. To im je u krvi. Nisu vrijedni ni jednog kamenčića tog terena,
sjeme im se zatrlo. Samo da ih podsjetim, ovako svi na kraju završimo:
gf

Ovih par kilometara spusta je jedan od većih gušteva biciklom za koje znam,
uz ovakav pogled osjećaš se kao da letiš:
gf

Cesta vodi prema mjestašcu koje, čini se, nije pohlepno i zato je ostalo još
ugodno i prirodno:
gf

Uvijek mi je gušt tu doći i produžiti starom cestom preko solana
gf

Poklonim se Starom Gradu
gf

Snimim pokoju vedutu Novog
gf

i pičim dalje pod brdima po čijim vrhovima sam jučer prošao:
gf

Junak dana:
gf

Možete dugo tražiti, ali ljepšu stazu za bicikl nećete lako naći:
gf

Pogledi su...
gf

U mom selu čudna veduta, crkva nema zvonika, jedinstvena prilika za snimku:
gf

Konačno su, nakon par godina natezanja, zaobišli svećenika i ugovorili
posao direktno preko biskupije (nisu mu htjeli dati novac u ruke, očito
poučeni nekim prethodnim iskustvom), pa im više neće prijetiti padanje
zvonika na glave. Novi zvonik će biti za kat viši od starog, selo očito
napreduje.

Završit ću prigodno, zalaskom sunca. Nema ga ljepšeg nego doma.
gf

- 09:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 30.05.2018.

Matvejevićev "Brevijar"

Prolazeći kroz Zadar kupio sam "Mediteranski brevijar", za koji sam odavno
znao da se negdje mota po policama knjižara, ali nikako da mi upadne u
vidokrug. Ostavio sam si ga za varšavske vožnje autobusom na posao, i dobro
je poslužio.

Matvejević piše jako educirano, uostalom, ako se prihvatite pisanja
"brevijara" kako bi drugačije pisali...ne može to svatko. Počinje dosta
tvrdo, preučeno, ali kad se čovjek navikne da ima posla sa piscem staroga
kova, prihvati igru, onda ide glatko. Nije me iznenadio, znao sam mu stil iz
dijelića "Razgovora s Krležom" ili eseja na koje sam tu i tamo nailazio.
To je način koji izumire s njegovom generacijom, kao i teme o kojima pišu.

Obradio je Mediteran više staroleksikonski, izlistao svoje misli o
"mediteranskim" temama. Doznao sam ponešto, da, što bi se moglo doznati samo
nakon desetljeća lutanja obalama i među njima...a tko bi danas imao vremena
za to, a pomalo i volje. Mediteran je postao muzej ili bankomat ljudi koji
uz njega žive. Gotovo kao prostitutka, koju su silom nagnali na taj "posao",
a sve češće se vidi i takva mjesta koja su se radovoljno pridružila, iz
dosade, pohlepe ili jednostavno bezidejnosti.

Upravo to udara u oči kad se čita "Brevijar": to je već postalo povijesna lista.
Malo je toga opisanog što se da i danas vidjeti. Nisam prošao toliko kao
Matvejević, ali ponešto jesam, i znam da ima skrivenih džepova, zaboravljenih uvala i
mjesta u kojima bi se još dalo raspoznati ono što opisuje, ali bojim se da
je lista neprepoznatljivo izmijenjenog mnogo dulja. Hoće li, i u kakvom
obliku, Mediteran preživjeti, ili mu slijedi ponavljanje uloge Levanta,
polaagano iščezavanje iz svijesti i savijesti ljudi? Ostanak samo u domeni
pisaca i manje ili više pučkih pjesnika? Ni njih više nema, zamijenili su ih
raperi iz Brooklina ili Toronta, Adelaide...

Ako ste posjećivali Italiju vidjeli ste što se dogodilo njihovim turističkim
destinacijama: postale su prazna ljuska u koju dolaze samo Azijati i
Amerikanci, ostali bježe što dalje. Problem je da je (sigurnih) mjesta na
koja se može "pobjeći", čak i ako imate vremena za to (novac vam zapravo
nije potreban, osim da kupite vrijeme), sve manje. Postaju hotelska ili
apartmanska naselja. Koga još briga za neki leut ili činjenicu da je u nekom
zabačenom selu nekad bilo više života nego danas u cijelim gradovima?
gf

Dakle, tužna je činjenica da je Matvejević zapravo, što se nas danas tiče,
napisao arheološku knjigu. Čitajući ju, možemo se prisjetiti, ili makar
naslutiti pravu prirodu onog nad čime danas obično samo preletimo ili
projurimo.
gf

A čak i to je najčešće privid...samo fasada, a unutra...
gf

- 23:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo