Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

četvrtak, 01.05.2008.

Kome to zvona zvone


Sjećate li se gdje ste bili 1994?
Početkom te godine rodila sam svoje drugo dijete, svog najdražeg...
I mada se djeca dočekuju s radošću, moja nona mi je tada rekla: ma zašto donosiš djecu u ovaj ludi svijet, pa zar ne vidiš da je sve otišlo k'vragu.
Na proljeće smo počeli izlaziti na prve šetnje, upoznavati taj svijet oko sebe, čineći sve ono što mama i mala beba čine, doživljavajući svaki dan nešto novo.
Naš se dragi tata sretno vratio s ličkog ratišta.
I nekako baš tih dana, mogli smo bar početi razmišljati o normalnom životu.

A u Ruandi je genocid tek počeo.
Ubili su 1.000.000 ljudi u 100 dana.
Nisam imala pojma tada o čemu se radi. Možda sam i čula negdje neku vijest, ali nisam se obazrela, opterećena ludilom koje se odvijalo na stotinjak kilometara od mog doma.
To je tamo dolje, u onoj ludoj Africi, tamo se stalno neka plemena glože.

Jučer mi je u ruke došla ova knjiga.

Image Hosted by ImageShack.us
Immaculée Ilibagiza – Preživjela da ispriča


Pročitala sam je u jednom dahu (da, i to je moguće)
Pripadnici Hutu plemena ubijali su pripadnike Tutsija, s parolom: nitko ne smije ostati živ da ispriča, treba ih pobiti sve, potpuno ih zatrti, da bude kao da nikad nisu postojali.
Njena priča govori o tome kako je preživjela i zašto misli da je preživjela. Napisana jednostavno, rasterećena nepotrebnog filozofiranja, ogoljena do krajnje srži, priča o preživljavanju usred neopisivog ludila.



Novorođenčad, bebe i malu djecu ubijali su bez milosti, govoreći da su zmije i žohari i da ih zbog toga treba sve uništiti.
Mogućnosti za bijeg nije bilo, a moćni svijet se nije obazirao na patnju koja se odvijala pred njihovim očima.
Isto onako kao što se ni ja nisam obazrela na vijest koju sam možda čula, a možda i nisam.
Milijun ljudi u sto dana
Ne na Marsu, tu - na našem prekrasnom planetu.


Image Hosted by ImageShack.us

Jezero Kivu, na drugoj obali je Zair.
Tu su joj ubili brata, na neopisivo okrutan način, pri pokušaju da prijeđe preko i spasi goli život.


Njena priča me je uzdrmala iz temelja, pokrenula mi misli iz lera. Znam da više nikad neću odmahnuti rukom na vijesti s radija, ako se nešto strašno događa daleko.
Ništa nije daleko, svaka ljudska patnja nam je tu-na dohvat ruke.
Dalekima ih činimo sami iz lijenosti da učinimo nešto i pomognemo.
Njena priča je i priča o opraštanju, oprostila je ubojicama svoje obitelji, shvativši da noseći mržnju prema njima u svom srcu, nije ništa drukčija od njih.
A sve ove svakodnevne poteškoće nad kojima ponekad bdijemo noću, nisu ništa u usporedbi sa strahom pred bezumljem nečije mržnje kojoj ljudski život ne predstavlja baš ništa.


Zvone zvona, nitko više ne sluša.
Dobro je govorila moja nona.
I meni se čini da nam je svima – odzvonilo.



- 09:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje