Zapitkivalo
08.12.2009., utorak
„NARODNI USTANAK“ U SRBU
-Striče Drago – obrati se iznenada Ivica mome prijatelju umirovljenom profesoru – nešto bih vas pitao, ako bi mi htjeli i znali odgovoriti.
-Nema problema, samo ako mi je poznato područje, koje te zanima.... -Radi se o Narodnom ustanku u Hrvatskoj 1941. godine. U mojoj knjizi iz povijesti, pa u jednoj staroj knjzi, pa u govoru našega predsjednika gospodina Mesića postoje neke razlike... -Da, različito se to objašnjava. I, što više prolazi vrijeme, to su veće mogućnosti tih razlika...-Zanimaju me uzroci i vremenski tijek.. -Dobro, Ivice, pođimo od početka! Ja sam čitao razne tekstove o tome – „službene“ i one, koji se nisu javno pisali. Ponešto sam i sam vidio kao dijete... Hrvati u Kraljevini Jugoslaviji Nakon Prvog svjetskog rata – 1918. god – europske države pobjednice na čelu s Velikom Britanijom raznim su postupcima „složile“ novu državu na Balkanu - Kraljevinu Jugoslaviju. U početku se zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca....Hrvati su se našli u toj državi nakon stoljeća „opstanka“ u drugim državama, gdje su se osjećali nelagodno i potlačeno...Već od početka Hrvati su u novoj državi izvrgnuti teroru s ciljem posrbljivanja. Neki su ubijani, neki robijali, neki odlazili u emigraciju, ako su se isticali u traženju ravnopravnosti za svoj narod. U tome su se u to doba isticali braća Antun i Stjepan Radić osnovavši Hrvatsku republikansku seljačku stranku. „Republikansku“ - kao simbol želje, da se Hrvati ne „utapaju“ u Srbiju. I danas ima tragova takovih težnji za posrbljivanjem. Navodno Vojislav Šešelj iz Haaga „poručuje“, da su Hrvati zapravo Srbi – samo to još ne znaju... Uloga ORJUNE -Što je to ORJUNA? – pita Ivica -To je kratica od „Organizacija jugoslavenskih nacionalista“. Osnovana je već 1921. god pod početnim nazivom „Jugoslavenska napredna nacionalna omladina“. Zalagala se za „integralno jugoslavenstvo“, zapravo za srpstvo. Koristili su se terorističkim metodama u krajevima s većim brojem srpskog stanovništva naročito u dijelu Like i u jugozapadnoj Bosni. Naročito su se okomili na katoličanstvo kao osnovni oslonac hrvatstva... Cilj i djelovanje bilo je genocidnoga karaktera, napadi na pojedina hrvatska naselja, na svećenstvo, premlaćivanje nedužnih ljudi, stvarajući strah, progoneći Hrvate... s ciljem etničkoga čišćenja „svojih“ područja. Orjuna je „raspuštena“ 1929. god.... nakon ubojstava u Narodnoj skupštini. Ubojstva u Narodnoj skupštini u Beogradu - U Narodnoj skupštini u Beogradu – nastavlja Drago – vođene su žučne rasprave i o statusu Hrvatske u toj novoj državi. Prilikom jedne takove rasprave 1928. god srpski poslanik Puniša Račić zapucao je po hrvatskim poslanicima. Na mjestu su poginuli Pavao Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić teško je ranjen, pa je uskoro u bolnici od toga umro...Lakše su ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa .Tada je hrvatski poslanik bio i dr. Ante Pavelić.On se zalagao parlamentarnim postupcima izboriti za veći stupanj hrvatske autonomije u Jugoslaviji. No, kad je vidio poginule i ranjene poslanike iz Hrvatske, rekao je – po kazivanju očevidaca – da Hrvati u toj Skupštini ne mogu ništa postići, mogu samo poginuti. I on tu nema što dobroga očekivati... Uskoro je s nekim svojim istomišljenicima otišao u emigraciju. Oni su tamo osnovali ustaški pokret, počeli se naoružavati i uvježbavati za rat... -To znači, da je taj Puniša Račić „položio temelje“ iz kojih su potekli ustaše – tiho razmišlja Ivica. -Pa, zapravo je tako – slaže se i Drago. – Okupljanje i uvježbavanje bilo je potajno u nekim državama, gdje je vladao nacizam (Njemačka s Hitlerom), fašizam (Italija s Mussolinijem), pa u Mađarskoj... Kako se pripremao Drugi svjetski rat, te su države potajno pomagale ustašama, koje su namjeravale iskoristiti u nadolazećem ratu. Naročito Italija.... Kada je 1941.god Njemačka napala Jugoslaviju, ona se za nekoliko dana raspala. Tada se u Hrvatsku vratio Ante Pavelić sa svojim ustašama i proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1941. god.Narod u Hrvatskoj to je oduševljeno pozdravio – kao oslobođenje ... Ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske Kada je 22. lipnja 1941. Njemačka napala Sovjetski savez (SSSR), u kojemu su bili na vlasti komunisti boljševici – jugoslavenski (zapravo hrvatski) komunisti pokrenuli su ustanak protiv NDH, kao oblik solidarnosti sa sovjetskim komunistima prema osnovnoj komunističkoj devizi „Proleteri svih zemalja – ujedinite se!“. Cilj im je bio obnova Jugoslavije... Zato su okupljali snage s područja čitave bivše Jugoslavije. Doduše, danas neki zagovornici toga ustanka tvrde, da su ustanici branili Hrvatsku i da bez toga danas ne bi uopće ni bilo naše države... Kao da ne vide, kako postoje i Njemačka i Italija... gdje nije bilo narodnih ustanaka.-To znači, da su komunisti ustali protiv svoje države, a za obnovu Jugoslavije u kojoj je Hrvatima bilo loše – glasno razmišlja Ivica. -I ja tako razmišljam – kaže i Drago. No uskoro poslije komunista ustanak su počeli i Srbi u Hrvatskoj. Oni su htjeli ostvariti ciljeve ORJUNA-e. Dakle, i oni su ustali protiv države u kojoj žive... Njih su u Hrvatskoj Hrvati zvali – četnici. Njihovo jurišanje na hrvatska mjesta razbuktalo se 27. srpnja 1941. To je poslije 1945. bio službeno početak „narodnog ustanka“ u Hrvatskoj, iako je sve počelo dan ranije , na Dan svete Ane... Tome je posebno pridonio poziv nekog Stevana Moljevića iz Banjaluke. Poziv Srbima, da „svoja područja“ – „očiste“ od Hrvata, da ih protjeraju... Slijed događanja „Narodnoga“ ustanka 10. 04. 1941. uspostavljena je NDH (Nezavisna država Hrvatska). 12. 04. 1941. pobuna bivših jugoslavenski žandara u Gračacu... 22. 06. 1941. sastanak komunista u šumi Brezovica nedaleko Siska (neki kažu: u Žabenskoj šumi) na poziv Kominterne (Komunistička internacionala) zbog njemačkog napada na Sovjetski savez (SSSR). Osnovan je partizanski odred i upućen na Banovinu... 30. 06. 1941. prosrpski ideolog Stevan Moljević, odvjetnik u Banjaluci uputio je Srbima u Hrvatskoj poziv za – „čišćenje“ „srpskih područja“ od nesrpskih žitelja...zapravo od Hrvata... 27. 07. 1941. , zapravo sve je počelo 26. srpnja 1941. na katolički blagdan svete Ane i eskaliralo sutradan nasiljem Srba nad Hrvatima. Područja Donjeg Lapca, Drvara, Bosannskog Grahova, Bosanskog Petrovca, bila su povezana uskotračnom željeznicom zbog transporta drva, pa su njome putovali i drugi stanovnici tih krajeva. Tako su i na dan sv. Ane tim prometom putovali i hodočasnici slaveći taj blagdan – dakle, Hrvati! Na povratku su ih presretali četnici, zaustavljali vlakove, iskrcavali hodočasnike – i žene i djecu i starce – koji su bili bez oružja. Mučili ih, ubijali i bacali u razne jame...Ljudi su se spašavali bježeći... Tako se to događalo i slijedećih nekoliko dana. Raspojasani i naoružani četnici upadali su u hrvatska naselja, mučili i ubijali ljude na poljima, u kućama, pljačkali i palili kuće Hrvata, pa i ljude u kućama.... U tim četničkim akcijama istakli su se Damjan Zeljković, koji je sa svojim četnicima sve putnike s vlaka u Vagnju iskrcao i usmrtio kod jame Golubnjača i pobacao u nju... Zatim Brana Bogunović i Markica Ćućuz su u Grahovu i okolici mučili i usmrtili – zapravo najviše poklali - više od 100 Hrvata. Točan broj nije utvrđen, jer su ih pobacali u razne jame... U Borovači su ubili dva domobrana. - Domobrani su bili redovna vojska NDH. - Kada je stigla domobranska izvidnica, i od njih su dvojicu ubili dok se napadnuta izvidnica povlačila... U Drvaru su četnici tih nekoliko dana ubili oko 350 katolika i oko 200 muslimana, nekoliko službenika, tri župnika i tri svećenička pripravnika...Ove posljednje su prije posebno zvjerski mučili...Čak su usmrtili i majku s njezinih osmero djece... U tim napadima četnici su vikali protiv ustaša, a klicali u čast kralja Petra i Crvene armije... Sva ova zlodjela počinili su sami četnici... Radni logor u Jasenovcu -Da li se NDH imala pravo braniti od tih ustanika i ubojica? – pita Ivica. -Ne samo da je imala pravo braniti se – imala je i dužnost štititi svoje državljane, kako bi živjeli u miru i sigurnosti – objašnjava Drago. -A kako? – opet će Ivica. - Kada bi u napadnuti kraj došle oružane snage NDH-e, da privedu i kazne napadače, oni bi pobjegli u šume. Da bi onemogućavali takova zvjerstva NDH je osnovala radni logor u Jasenovcu. Kada bi napadači pobjegli, vojska je pokupila njihove žene i starce i zatvarali u logor..kao osvetu. Među čuvarima logora bilo je i ljudi, kojima su ustanici nekoga ubili, ili razorili kuće... Oni su se osvećivali nad logorašima... Tako je počeo vrtlog zločina.... 21. 08. 1941. uspostavljen je Radni logor u Jasenovcu, koji je funkcionirao do 23. 04. 1945. pod upravom NDH. 20. 10. 1941. četnici su u Lapačkom klancu ubili Marka Oreškovića, komunistu, koji je htio s njima uspostaviti suradnju partizana... Oni su to tako onemogućili... 18. i 19. 11. 1941. četnici su svoje redove „očistili“ od komunista u tome području... 01.04. 1942. prva zajednička akcija četnika i partizana u tom području. Povezali su se s njima partizani iz Dalmacije pod vodstvom komunista Vicka Krstulovića i Vice Buljana. - Ako sam dobro shvatio – zaključuje Ivica – zločine, koji se pripisuju samo ustašama, započeli su četnici. Da oni nisu progonili i ubijali Hrvate – vjerojatno ne bi bilo ni hrvatskih osveta...Stara je izreka „Tko se mača laća – od mača će i poginuti“... |
