Zivot u Zabolandu

28.05.2017., nedjelja

Tropske vrucine

Jucer je u Zabolandu izmjerno 31,5 stupnjeva, a to u zabolandskim mjerilima znaci tropska temperatura. Ovdje je pravilo da se temperature iznad 25 stupnjeva nazivaju ljetnim, a iznad 30 tropskim. Jadne sireve glave su popadale od vrucine vec u petak, kada su cule da ce u subotu biti tako toplo. “Moja kcer je mislila da ce danas umrijeti.” Moglo se uredno jucer cuti uz hokejska igralista. Sto ti je snaga uma.

Kako je subota sportski dan igrale su se i sve hokejske utakmice, koje normalno traju 2x35 minuta. Jucer su sve utakmice imale jos dvije pauze nakon 17,5 minuta, kako bi igraci imali pauzu za vodu. Iako takvo pravilo u hokeju ne postoji, strah od vrucine cini cuda. Dok mi se za djecu to cini jos koliko toliko oke, iznandio sam se da su se i play-off utakmice seniora isto tako prekidale uz dodatne pause za vodu. Gdje su oni bili kada smo mi u juniorima na Mladosti igrali dvije tekme u danu na 37 stupnjeva, a teren se od vrucine pretvarao u fatamorgana jezero? Tja…

Zanimljivo je to da najvruci dio dana u Zabolandu nije oko 13 sati kao kod nas, nego obicno oko 17. Jucer je tek u 15.30 temperatura presla 30 stupnjeva, a tih rekordnih 31,5 je bilo zabiljezeno tek u 17.30. Time je jucerasnji dan postao najtopliji 27. svibnja ikada izmjeren. Ne znam zapravo zakaj je tomu tako. Ovdje dan pocinje puno ranije nego u HR, ali i traje puno dulje, tak da bi sredina trebala biti ista. Ako netko zna, slobodno neka se javi.

Inace u Zabolandu postoji i mogucnost uvodjenja tropskog rasporeda u skolama, u slucaju da ovakve temparature potraju. Pri tropskom rasporedu su svi skolski sati skraceni, a pauze su u hladjenim prostorijama. Na dvoristu se obicno djeca polijevaju crijevima za vodu.

19.05.2017., petak

Dileri

Jos u travnju je Laura posadila sjemenke raznog povrca. Sada je konacno doslo toplo vrijeme i mladice je prebacila na balkon. Pogotovo su mladi paradajzi tako dobro uspjeli da je niklo gotovo sto mladica. Jos su sasvim male, tek par centimetara. No posto se svaka mladica pretvori u biljku od jedno metra visine, nije imalo smisla sve ih zadrzati. Zato je na drustvenoj mrezi naseg kvarta (Nexdoor Burgemeesterswijk), stavila oglas da dijeli mladice paradjza svima koji zele doci po njih.

Nekoliko ljudi je vrlo brzo reagiralo. Dosli su kod nas doma, pa im je Laura presadila koliko su zeljeli. Kad ne bih znao bolje covjek bi rekao da dila “travom”.

Reagirala je i nasa susjeda Caroline. Ne preko drustvene mreze, nego sms porukom Laura, da bi i ona htjela par komada. Caroline zivi u kuci do nas, zajdeno s muzem Henkom i blizancima od sedam godina Loekom i Rosanne.

Laura je otisla do njih s par mladica. Otvorio jo je susjed Henk, a iza njega su se stiskali znatizeljni brat i sestra. Odusevljeno je pozdravio Lauru: „Oh bas lijepo da si ih donijela. Evo ja sam bas sad u vrtu posadio par mahuna.“ A zatim je dodao tisim glasom, namignuvsi: „I dvije stablijke marihuane.“


05.05.2017., petak

Tisina

Cetvrti je svibnja. U Zabolandu Dan spomena na poginule u ratovima. Sredisnja tocka dana su dvije minute sutnje, koje pocinju tocno u osam navecer. U vecim i manjim mjestima se na gradskim trgovima obiljezava ovaj dan i nakon osam sati se polazu vijenci.

Sredisnja svecenost je u Amsterdamu na glavnom trgu De Dam, pokraj Spomenika slobode. Kralj i kraljica su nazocni. Pocasna straza i na tisuce gradjana. Prijenos je uzivo na nacionalnoj televiziji.

U hokejskom klubu Oosterbeek su u tijeku treninzi, kao i svakog cetvrtka. Medjutim u deset do osam svi treninzi na sva tri terena prestaju. Igraci i treneri odlaze u klupsku kucu. Ukljucen je veliki TV i prijenos iz Amsterdama. Osamdesetak ljudi, vecinom mladih, zauzima mjesta u klupskoj kuci. Cuje se glasan zamor. Gradonacelnik Amsterdama Eberhard van der Laan, kojem je nedavno utvrdjen rasireni rak pluca, drzi vjerojatno jedan od svojih posljednjih govora. Zamor u klupskoj kuci u Oosterbeeku zamire. Na TV trubac svira u trubu tuznu, ali svecanu melodiju. Crkveni toranj u Amsterdamu odzvanja osam minuta. U klupskoj kuci je mukla tisina. Ozbiljna lica tinejdzera. Toranj je utihnuo. Mikrofoni su ukljuceni, ali u zraku se cuje samo tisina. Tisuce ljudi na Damu u tisini. Ali ne samo na Damu, nego i u cijelom Amsterdamu. Citav grad je stao na dvije minute. Tisina je u citavom Zabolandu. Na autoputevima su automobili stali. Preko Dama je preletio golub. Lepet krilima. Zapocinje Wihlemnus, zabolandska himna. Inace tako sareni i podijeljeni Zaboland je postao ujedinjen u dvije minute tisine.

Igraci i treneri izlaze iz klupske kuce. Treninzi se nastavljaju. Golub leti preko Oosterbeeka.

Oznake: Dan spomena na poginule, Amsterdam, Oosterbeek, tisina


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>