Zivot u Zabolandu
30.04.2017., nedjelja
Cijeli Arnhem seli u Rotterdam
|
Vec tjednima po gradu vise posteri koji pozivaju na masovnu selidbu. Nad ulicama u gradskom centru vise crne i zute majice. Organiziraju se skupine. Preko interneta se trazi karta vise. Danas je dan D. Dvjestotrideset autobusa krece iz Arnhema za Rotterdam. Vitesse, nogometni prvoligas iz Arnhema, igra danas finale kupa protiv AZ iz Alkmaara. Finale se tradicionalno igra u legendarnom Feyenoordovom stadionu De Kuip (u prijevodu: kada). Prvi put nakon sedamnaest godina je Vitesse u finalu kupa. Dvadeset tisuca arnhemskih dusa seli doslovno u Rotterdam. Oni koji ne idu autobusima, idu vlastitim autima ili vlakom. No posebno za ovu priliku je organiziran i navijacki brod. Zuto-crni brod ce ujutro isploviti da bi rijekom Rajnom na vrijeme doplovio do najvece europske luke. Nasi susjedi Jan i Stevillia idu autobusom. Stevillia je jos jucer pripremila dres Vitessea, sa vlastitim imenom na ledjima, koji ce danas nositi. Moj bivsi sef iz hokejskog kluba Hans-Robert isto ide u Rotterdam. On cijele godine prati Vitesse. Preko svoje firme ima mjesta u lozi na stadionu Vitessea. Jucer sam se cuo s njime. On ide autom sa svojom djecom, jedino mu zena ostaje doma. Kupio je i zastavice za auto. Priznao mi je da je vrlo nervozan. Svim bicem se nada da ce dozivjeti da Vitesse danas osvoji kup. Utakmica je u 18 sati. Drzite palceve! Za Vitesse i za Hans-Roberta. Oznake: nogomet, Vitesse, kup, Arnhem |
16.04.2017., nedjelja
Uskrsni obicaji u Zabolandu
|
Jedan od zgodnih zabolandskih obicaja je trazenje ukskrsnjih (cokoladnih) jaja. Roditelji sakriju po vrtu (u gorem slucaju u stanu) jaja, pa ih djeca traze, te se gleda koliko ih je tko skupio. Djeca su prilicno luda za tim obicajem. Dok se kod nas jede sunka, hren, mladi luk i jaja, ovdje se jedu Uskrsni (slatki) kruh, kroasani s pekmezom, eventualno pije pjenusac (ne salim se), te se posvuda mogu naci razna cokoladna jaja. Uglavnom malo sladja varijanta proslave uskrsnjeg dorucka. Zanimljivi su i nazivi dana prije Uskrsa. Dok kod nas postoje Veliki cetvrtak, Veliki petak, Velika subota…ovdje su nazivi malo zivotopisniji. Prvo se slavi Bijeli cetvrtak (Witte Donderdag), pa zatim, vrlo neobicno, Dobri petak (Goede Vrijdag) i na kraju Tiha subota (Stille Zaterdag). U nedjelju je Uskrs (Pasen), ali se sluzbeno zove Prvi uskrsnji dan (Eerste Paasdag), dok se neradni ponedjeljak i sluzbeno zove Drugi uskrsnji dan (Tweede Paasdag). U Zabolandu je u vrijeme prije Uskrsa izuzetno popularna Bachova Pasija po Mateju iliti Matejeva Pasija (Matthäus Passion). Djelo koje po Matejevom evandjelju Bach napisao 1727. godine. Mnogobrojne crkve (cak i one koje vise ne sluze kao crkve) i koncertne dvorane su pune na najjace. Puno ljudi koji nista nemaju s crkvom odlaze rado na ove izvdbe. Postoje mnoge teorije, ali nitko zapravo zasto bas ovdje vec godinama vlada toliko zanimanje za ovim Bachovim djelom klasicne sakralne muzike. Vezano uz to za kraj prica jednog citatelja iz NRC Handelsblada (dnevne novine): “Stajali smo u dugom redu za Matthäus Passion ispred Westerkerk (crkve). Pored nasje stajao veliki covjek, duge kose, i bradom od sigurno tjedan dana. Pohlepno i sa velikim zalogajima napadao sendvic. Pojevsi ga obrisao je nadlakticom usne i krenuo prema unutra. Bez pardona ravno preko reda, probio se unutra i nestao u crkvi. Kao pravi Zabolandjani pogledali smo se: “Koji brutalac.” Pola sata kasnije vidjeli smo istog covjeka kad je svojim lijepim glasom poceo sa: “Ihr wisset…” Tri sata kasnije umro je na krizu.” Napisao Anton Vos. Preveo: ;-) |
06.04.2017., četvrtak
Izbor i posljedice
|
Vec nekoliko tjedana mislim kako bi bilo dobro napraviti “back-up” svih datoteka s mog laptopa. Stovise siguran sam da bi to bila dobra ideja, jer je jako davno proslo otkako sam zadnji put spremio podatke na vanjski disk. U medjuvremenu sam napravio dosta prezentacija, izmontirao nekoliko folmica, sakupio nekoliko videa, napisao par duzih mailova i podosta kratkih prica ili podsjetnika. No nikako da nadjem vremena za to. Zadnja dva tjedna sam pripremio i vanjski tvrdi disk, te ga stavio u ruksak kako bi se podsjetio da to sto prije treba napraviti. No nisam nasao vremena. Prosli tjedan sam bio jedan od mentora na trenerskom tecaju u Lisabonu. Dovrsavao sam svoju najnoviju prezentaciju, koju sam dva sata kasnije treba prezentirati. Sjedili smo u dvorani za predavanja. Imali smo stolice sa pomocnim povrsinom pricvrscenom uz naslon koja se moze upotrijebiti kao podloga ili kao stolic. Moj laptop je stajao na tom stolicu. Ne bas stabilno, ali dovoljeno stabilno. Dvorani je postalo vruce. Pozeli sam skinuti debelu majicu s kapuljacom, no ocigledno sam zahvatio stolic. Laptop je skliznu, prevrnuo se i sletio licem nadolje na pod uz bolan zvuk. Svi su se okrenuli prema meni. Ja sam ostao pribran, kao da nije nista strasno. Sagnuo se podigao laptop. Pritisnuo rub ekrana i tipkovnicu, koji su iskocili. Ekran je jos radio, ali komjuter nije reagirao. Vise se nije mogao pokrenuti. Valjda je tvrdi disk ostao citav, nadao sam se. Vrativsi se u Zaboland odnio sam laptop na poznatom serviseru. Jucer me nazvao s porukom da je kompjuter izgubljen, ali da je nazalost i tvrdi disk izgubljen, te se podaci vise ne mogu povratiti. Sok. Sve je izgubljeno. Sati i sati rada, vazne informacije, uspomene… sve je nestalo u tom padu, u toj jednoj sekundi nepaznje. Medjutim iako sam bio jako razocaran (tesko da se moze upotrijebiti rijec tuzan za gubitak neceg neopipljivoga), ipak sam ostao suzdrzan, jer kao da sam bio spreman na ovo. Kao da sam svaki puta kada nisam imao vremena za napraviti back-up, podsvjesno mislio da bi se ovo moglo dogoditi. Jedino nisam htio slusati svoju podsvjest. Hir trenutka bi me jednostavno bacao kako mu se prohtije, a ja nisam imao snage spustiti sidro i posvetiti se onome do cega mi je stvarno stalo. U svakom tom trenutku (a bilo ih je na pretak) sam se pomalo pozdravio sa svojim laptopom. Zapravo se nije desilo nista neobicno. Nikakva nesreca, samo posljedice mog izbora. Vanjski tvrdi disk se isto tako vratio iz Portugala. Mislio sam da cu tamo jos imati vremena presnimiti podatke. Izvadio sam ga iz ruksaka. Oznake: laptop, Lissabon, kompjuter |