Zivot u Zabolandu
06.04.2017., četvrtak
Izbor i posljedice
|
Vec nekoliko tjedana mislim kako bi bilo dobro napraviti “back-up” svih datoteka s mog laptopa. Stovise siguran sam da bi to bila dobra ideja, jer je jako davno proslo otkako sam zadnji put spremio podatke na vanjski disk. U medjuvremenu sam napravio dosta prezentacija, izmontirao nekoliko folmica, sakupio nekoliko videa, napisao par duzih mailova i podosta kratkih prica ili podsjetnika. No nikako da nadjem vremena za to. Zadnja dva tjedna sam pripremio i vanjski tvrdi disk, te ga stavio u ruksak kako bi se podsjetio da to sto prije treba napraviti. No nisam nasao vremena. Prosli tjedan sam bio jedan od mentora na trenerskom tecaju u Lisabonu. Dovrsavao sam svoju najnoviju prezentaciju, koju sam dva sata kasnije treba prezentirati. Sjedili smo u dvorani za predavanja. Imali smo stolice sa pomocnim povrsinom pricvrscenom uz naslon koja se moze upotrijebiti kao podloga ili kao stolic. Moj laptop je stajao na tom stolicu. Ne bas stabilno, ali dovoljeno stabilno. Dvorani je postalo vruce. Pozeli sam skinuti debelu majicu s kapuljacom, no ocigledno sam zahvatio stolic. Laptop je skliznu, prevrnuo se i sletio licem nadolje na pod uz bolan zvuk. Svi su se okrenuli prema meni. Ja sam ostao pribran, kao da nije nista strasno. Sagnuo se podigao laptop. Pritisnuo rub ekrana i tipkovnicu, koji su iskocili. Ekran je jos radio, ali komjuter nije reagirao. Vise se nije mogao pokrenuti. Valjda je tvrdi disk ostao citav, nadao sam se. Vrativsi se u Zaboland odnio sam laptop na poznatom serviseru. Jucer me nazvao s porukom da je kompjuter izgubljen, ali da je nazalost i tvrdi disk izgubljen, te se podaci vise ne mogu povratiti. Sok. Sve je izgubljeno. Sati i sati rada, vazne informacije, uspomene… sve je nestalo u tom padu, u toj jednoj sekundi nepaznje. Medjutim iako sam bio jako razocaran (tesko da se moze upotrijebiti rijec tuzan za gubitak neceg neopipljivoga), ipak sam ostao suzdrzan, jer kao da sam bio spreman na ovo. Kao da sam svaki puta kada nisam imao vremena za napraviti back-up, podsvjesno mislio da bi se ovo moglo dogoditi. Jedino nisam htio slusati svoju podsvjest. Hir trenutka bi me jednostavno bacao kako mu se prohtije, a ja nisam imao snage spustiti sidro i posvetiti se onome do cega mi je stvarno stalo. U svakom tom trenutku (a bilo ih je na pretak) sam se pomalo pozdravio sa svojim laptopom. Zapravo se nije desilo nista neobicno. Nikakva nesreca, samo posljedice mog izbora. Vanjski tvrdi disk se isto tako vratio iz Portugala. Mislio sam da cu tamo jos imati vremena presnimiti podatke. Izvadio sam ga iz ruksaka. Oznake: laptop, Lissabon, kompjuter |