Zivot u Zabolandu
22.05.2015., petak
Bol i smisao
|
Ponekad se pitam kakvog sve to smisla ima. Taj zivot, ideje, zelje, zudnje, trud. Smisao nikako da ulovim. Ponekad se sve cini nekako tesko. A najteze se pomiriti s time. Kada bih se pomirio onda bi odmah bilo lakse. Ponekad se bojim ljudi oko nas. Kao da nas ranjavaju mecima u tijelo i dusu. A nisu niti svjesni da su pucali. No ni rane nisu prave. One su u nasim glavama. Ali bole kao da su prave. Bole toliko da od boli ne vidimo sunce, drvo, cvijet. Da ne vidimo smisao. Mi pucamo sami po sebi. |